Novi skandal potresa Washington zbog tajnih ratnih planova koji su procurili.
Novinar koji se za javnost predstavlja kao protivnik Trumpa bio je – slučajno ili namjerno – pozvan u povjerljivi grupni razgovor Signala visokih sigurnosnih dužnosnika u Trumpovoj administraciji.
To mu je dalo detalje o vojnim operacijama u Jemenu. Ovo je izazivalo valove u Washingtonu.
Grupa Signal, koja je uključivala najviše dužnosnike poput ministra obrane Petea Hegsetha, potpredsjednika Vancea, savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Waltza, državnog tajnika Marca Antonia Rubia i direktorice Nacionalne obavještajne službe Tulsi Gabbard, raspravljala je o vojnim napadima na miliciju Ansar Allah koju podržava Iran (poznatu i kao Hutiji) u Jemenu.
Jeffrey Goldberg, antitrumpovski novinar časopisa The Atlantic, bio je nenamjerno – ili možda namjerno? – uključen u ovaj vrlo osjetljiv komunikacijski kanal.
Prema Goldbergovom izvješću (uključujući mnoge snimke zaslona), razgovor je sadržavao precizne operativne detalje, uključujući specifične ciljeve, sustave oružja i sekvence napada. Ono što je posebno zanimljivo je da grupa kao da nije bila svjesna prisutnosti novinara.
Vijeće za nacionalnu sigurnost potvrdilo je autentičnost poruka i najavilo internu provjeru. Glasnogovornik Brian Hughes naglasio je “duboku i promišljenu političku koordinaciju” između najviših političara.
Zanimljivo, priopćenje sugerira da su vojni udari služili manje strateškim ciljevima nego demonstrativnim namjerama. Čini se da skupina na Hutije nije gledala kao na ozbiljnu prijetnju, već je prvenstveno željela poslati političku poruku.
Prema Goldbergovom izvješću (uključujući mnoge snimke zaslona), razgovor je sadržavao precizne operativne detalje, uključujući specifične ciljeve, sustave oružja i sekvence napada. Ono što je posebno zanimljivo je da grupa kao da nije bila svjesna prisutnosti novinara.
Vijeće za nacionalnu sigurnost potvrdilo je autentičnost poruka i najavilo internu provjeru. Glasnogovornik Brian Hughes naglasio je “duboku i promišljenu političku koordinaciju” između najviših političara.
Zanimljivo, priopćenje sugerira da su vojni udari služili manje strateškim ciljevima nego demonstrativnim namjerama. Čini se da skupina na Hutije nije gledala kao na ozbiljnu prijetnju, već je prvenstveno željela poslati političku poruku.
Međutim, vojne operacije šijitske milicije, koje ne samo da prijete međunarodnom brodskom prometu u regiji, već također izvode napade na naftna postrojenja Saudijske Arabije i izraelski teritorij, također predstavljaju prijetnju regionalnoj sigurnosti.
Drugo je pitanje jesu li ograničeni zračni napadi dovoljni da se prijetnja svede na minimum. Osobito s obzirom na regionalni politički kontekst, gdje je Iran izgubio svog saveznika u Siriji (predsjednik Assad) i gdje je Hezbollah u Libanonu također pod sve većim pritiskom.
Gubitak važnih predstraža u “šijitskom polumjesecu” u regiji također smanjuje utjecaj regionalne sile koja se bori za prevlast na Bliskom istoku, posebice s tvrdokornom sunitskom Kraljevinom Saudijskom Arabijom. U tom smislu, čini se da je “poruka” također usmjerena na Teheran, a ne samo na Europljane.
