Podrška Zapada izraelskom genocidu uništava svijet kakvog poznajemo.
Stari svijet ponovno umire, ali američko-izraelska osovina nije u pravu kada kaže da ubija čudovišta. Ona je čudovište.
Užasne slike iz Gaze prošlog tjedna palestinskog tinejdžera vezanog za bolnički krevet s intravenskom injekcijom kojeg je progutala vatra mogle bi oblikovati izraelski genocid baš kao što su prethodne slike ljudske izopačenosti oblikovale svijet.
Goli leševi, iscrpljeni do kostiju, pokopani u masovnim grobnicama u nacističkim holokaustnim logorima smrti. Polja radioaktivnog otpada, prekinuta samo pougljenjenim, kosturnim stablima, nakon nuklearnog uništenja Hirošime od strane SAD-a. Gola Vijetnamka, kojoj se ljušti spaljena koža, bježi u strahu od napada napalmom…
Plamen u kojem je živ izgorio 19-godišnji Shaaban al-Dalou zajedno s njegovom majkom i još dvoje u šatoru na području bolnice Al-Aqsa u Deir al-Balahu gotovo je sigurno uzrokovan projektilima iz Sjedinjenih Država ili Njemačke, koje su ispalili izraelski piloti.
Dalou se u šatoru oporavljao od izraelskog zračnog napada tjedan dana ranije na Deir al-Balah u kojem je poginulo 26 ljudi. Već je bio neuhranjen i imunokompromitiran zbog višemjesečne izraelske blokade koja je sprječavala ulazak hrane i pomoći u Gazu.
Dalouove dvije sestre, njegov otac i njegov mlađi brat svi su pretrpjeli teške opekline od vatre izazvane napadom. Njegov desetogodišnji brat preminuo je od zadobivenih ozljeda nekoliko dana kasnije. Žrtve u Deir al-Balahu spaljene su u zaborav – a s njima i “međunarodni poredak temeljen na pravilima” koji je Zapad pomogao izgraditi kako bi se spriječilo ponavljanje užasa Drugog svjetskog rata.
Višegodišnji genocid u Gazi isključivo je zapadna koprodukcija. SAD i Europa šalju oružje, osiguravaju diplomatsko pokriće, orkestriraju potporu svojih popustljivih državnih i milijarderskih medija i suzbijaju svaki domaći otpor.
Moderna era međunarodnog humanitarnog prava koju je Zapad proglasio, kao i institucije koje je Zapad koristio da ga podupre, gori u plamenu.
Strane koje tjedan za tjednom, mjesec za mjesecom ruše pravila koja su držala podalje opasnosti od trećeg svjetskog rata nisu takozvani “teroristi”. To nije Hamas, Hezbolah, al-Qaida ili Islamska država. Nije čak ni Iran, Rusija ili Kina.
Zapad je. To je Washington i njegovi saveznici. Oni su piromani koji potpaljuju sukobe.
Nigdje nije sigurno
Svatko tko pokušava prenijeti pravi osjećaj razmjera razaranja koje je Izrael tako brzo izveo, ili neselektivne prirode njegovog bombardiranja, mora pribjeći desetljećima starim usporedbama, uglavnom iz Vijetnama, Koreje ili Drugog svjetskog rata.
Koliko god zapadni političari i mediji osudili i sankcionirali Moskvu i naoružali Ukrajinu protiv ruske invazije, tamošnji zločini blijede u usporedbi s izraelskim ratom protiv Gaze – a sada i Libanona.
Pokolj koji se pokreće na Bliskom istoku dolazi iz drugog, mnogo mračnijeg doba. Humanitarna katastrofa koju je Izrael izazvao u Gazi je bez presedana u modernom dobu.
Izraelski genocid nije samo nemilosrdan poput mnogih drugih ratova. Bio je drzak, čak i slavljenik, u svojoj orgiji uništavanja. Bombe su pogodile točno one “sigurne zone” koje Izrael proglasi takvima. Pogađaju bolnice, škole koje služe kao skloništa za prognaničke obitelji, pekare, džamije i crkve.
Nije tajna da Izrael već dugo izgladnjuje “ljudske životinje” u Gazi: 2,3 milijuna ljudi, ili koji god broj, još uvijek je živo nakon što je enklava izgubila mogućnost prebrojavanja mrtvih prije nekoliko mjeseci.
Izrael sada radi Gazi točno ono što je prijetio učiniti mnogo prije nego što je mogao upotrijebiti izgovor od 7. listopada. Premlaćuje Enklavu da ih pošalje “natrag u kameno doba”.
Nije Hamas taj koji će biti eliminiran u Gazi. Oni su temelji međunarodnog humanitarnog prava: načelo “razlike” između boraca i neboraca i načelo “proporcionalnosti” pri vaganju vojnih prednosti u odnosu na rizik za civile.
Sve se ovo događa na otvorenom i samo se prikriva od strane zapadnih političara i medija koji odbijaju priznati ono što svi drugi mogu vidjeti.
Izrael ne “preoblikuje Bliski istok”. On uništava svijet kakav poznajemo generacijama.
Izrael je, uz potporu zapadnih prijestolnica, jasno dao do znanja da nema sigurnog mjesta, čak ni za one koji se oporavljaju u bolničkim krevetima od izraelskih zločina iz prošlosti. Nema “neboraca”, nema civila. Nema pravila. Svatko je meta.
A to sada ne uključuje samo stanovnike Gaze, okupirane Zapadne obale i Libanona, već i organizaciju koja bi trebala služiti kao čuvar humanitarnih pravnih kodeksa stvorenih nakon Drugog svjetskog rata i holokausta: Ujedinjene narode.
Napadi na mirovne snage
Ponovljeni napadi Izraela na mirovne snage UN-a u južnom Libanonu – i “naredba” izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da napuste svoje položaje ili se suoče s posljedicama – zapadni glavni gradovi normaliziraju, kao i prethodne sustavne napade Izraela na bolnice u Gazi.
U srijedu je izraelski tenk pucao na stražarnicu u blizini libanonskog sela Kafer Kela, oštetivši nju i kamere.
Tjedan dana ranije, dva mirovnjaka – pripadnika Unifilovih snaga u Libanonu – ozlijeđena su kada je izraelski tenk pucao na promatrački toranj u Unifilovom obalnom sjedištu u Naquori.
U drugom incidentu prošle nedjelje, dva izraelska tenka razbila su vrata postaje Unifil u Ramyahu. Ubrzo nakon toga, izraelske snage ispalile su dimne granate, uzrokujući iritaciju kože i gastrointestinalne reakcije kod 15 mirovnjaka.
Netanyahu je ove i druge napade pokušao opravdati dobro poznatom laži. Tvrdi da mirovne snage UN-a služe kao “živi štit za teroriste Hezbollaha”, baš kao što je njegova vlada ranije opravdavala sustavno uništavanje bolnica i druge infrastrukture u Gazi rekavši da je Hamas tamo postavio “zapovjedne i kontrolne centre”.
Matthew Brodsky, bivši savjetnik Bijele kuće, nedavno je pozvao Izrael da baci napalm na irske mirovne snage u južnom Libanonu, dajući naslutiti kako bi neki u Washingtonu mogli gledati na takve strategije.
Djelujte u tajnosti
Postoje jasni razlozi – i neposredni i dugoročni – zašto Izrael cilja Unifil. Mirovne snage su tamo da promatraju i bilježe kršenja zakona rata između Izraela i libanonskih naoružanih skupina kao što je Hezbollah.
Jedan od prvih zadataka Izraela u Gazi bio je spriječiti strane novinare i ubiti lokalne palestinske novinare kako bi spriječili izvještavanje o svojim ratnim zločinima u enklavi.
Izrael se suočava s većim problemom u Libanonu. UN – tijelo čija je humanitarna misija vršiti pritisak na države stranke da poštuju međunarodno pravo – ne gleda samo na terenu. Ima iskusne vojnike na utvrđenim položajima koji nadziru operacije na bojnom polju koje je Izrael napravio od južnog Libanona.
Njegove mirovne snage dolaze iz 50 zemalja, što ih sve čini izravnim svjedocima izraelskih zločina protiv čovječanstva. Unifilova izvješća šalju se glavnom tajniku UN-a Antoniu Guterresu i mreži UN-ovih tijela za ljudska prava.
Zato trupe trebaju upravo one stražarnice koje Izrael želi uništiti.
Izrael želi moći djelovati u tajnosti i izvan radara, kao što je učinio u Gazi, dok provodi svoj program ratnih zločina u južnom Libanonu. U srijedu je, primjerice, Izrael digao u zrak selo Mhaibib.
Nakon što je već natjerao stanovnike u desecima sela u južnom Libanonu da napuste svoje domove, Izrael će sada vjerojatno nastaviti preplavljivati ta područja kazetnim streljivom, tj. malim nagaznim minama. To bi moglo onemogućiti stotinama tisuća Libanonaca povratak kući.
Unifilova prisutnost na jugu znatno bi otežala ovaj zločin.
“Kositi travnjak”
Postoji i širi cilj. Netanyahu nije samo sugerirao da Unifil stoji na putu njegovim vojnim operacijama, već i da su mirovne snage u dosluhu s borcima Hezbollaha – baš kao što je Izrael ranije tvrdio da bi liječnici u Gazi trebali biti ubijeni ili poslati u logore za mučenje jer su podržavali borce Hamasa u njihovim bolnicama .
Ovaj tjedan Izrael je potkrijepio svoju apsurdnu optužbu navodnim “priznanjima” zarobljenih boraca Hezbollaha da su podmitili Unifil kako bi im omogućili korištenje njegovih položaja i nadzornih kamera.
Ali sve što Izrael dokazuje jest da njegov užasni režim mučenja može prisiliti zatvorenike – bili oni borci Hezbollaha i Hamasa ili liječnici oteti na ulicama Gaze – da kažu što god Izrael treba reći kako bi opravdao svoje zločine.
Izraelska priča o jedinstvu toliko je samosvrsishodna da čak i ne pije vodu – osim ako niste zapadni političar ili “medijski profesionalac”.
Nedavni vojni napad Izraela na UN nije došao niotkuda. Desetljećima je Tel Aviv konstruirao narativ o UN-u kao leglu antisemitizma. To je zato što međunarodni pravni poredak na vrh svoje hijerarhije stavlja zločine koje Izrael najžešće procesuira.
Međunarodno pravo je protiv svake države koja provodi apartheid, kao što je Izrael desetljećima činio u svojoj vladavini nad Palestincima; ili protiv bilo koje države koja provodi etničko čišćenje, kao što Izrael čini palestinskom narodu više od tri četvrt stoljeća; ili protiv bilo koje države koja počini genocid, kao što Izrael trenutno radi u Gazi.
Svi ovi zločini definirani su međunarodnim pravom, a Izrael sada čini svaki od njih.
Prije 7. listopada Izrael je donekle ublažio svoje mjere, barem kako bi izbjegao osramotiti svog pokrovitelja, Sjedinjene Države.
Umjesto toga, Izrael je radio na postupnom reinterpretiranju i potkopavanju pravila okupacije i rata, osobito kroz opsadu i opetovane napade na Gazu u proteklih 15 godina. “Povremeno je kosio travnjak”, ubijajući stotine civila, dok je opću populaciju stavio “na dijetu” i ozbiljno im ograničio unos kalorija tijekom 17 godina.
Ali Izrael je bio jasan da trenutno iskorjenjivanje Gaze nikada neće biti u skladu s međunarodnim pravom, čak ni labavijim tumačenjima za koja se zalagao.
Nešto se moralo dati. I Izrael je bio odlučan da to nije njegov program genocida.
“Kuća tame”
Dugotrajna kampanja Izraela protiv UN-a dramatično se povećala u posljednjih godinu dana.
Zbog toga je Izrael proglasio Guterresa “personom non grata” i zabranio mu ulazak u zemlju. Izraelski ministar vanjskih poslova optužio je Guterresa da podržava “teroriste, silovatelje i ubojice” i nazvao ga “mrljom u povijesti UN-a”.
Zbog toga je Netanyahu Opću skupštinu UN-a nazvao “kućom tame” i “močvarom antisemitske žuči”.
Zato je izraelski veleposlanik u Ujedinjenim narodima u odlasku odgovorio na glasovanje Opće skupštine da podrži Palestinu kao članicu javnim poderanjem Povelje UN-a.
Zato su izraelski dužnosnici više puta osudili Međunarodni sud pravde (ICJ), najviši sud UN-a koji čine stručnjaci za međunarodno pravo, kao antisemitski, navodno ga opisujući kao “progon židovskog naroda”. Zločin ICJ-a je to što je presudio da postoji “uvjerljiv” slučaj da je Izrael počinio genocid u Gazi.
Zbog toga je Netanyahu osudio Karima Khana, glavnog tužitelja Međunarodnog kaznenog suda, kao jednog od “velikih antisemita modernog doba”. Khan je tražio naloge za uhićenje protiv Netanyahua i njegovog ministra obrane Yoava Gallanta za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.
Jedna od proizraelskih skupina u Britaniji, UK Lawyers for Israel, traži oduzimanje Khanove licence, navodno zbog “profesionalnog lošeg ponašanja”.
Bez dokaza
U međuvremenu, posljednja značajna prisutnost UN-a u Gazi, UN-ova agencija za izbjeglice poznata kao UNRWA, koja je odgovorna za opskrbu stanovništva osnovnim dobrima poput hrane, pod nemilosrdnim je napadima.
Bez ijednog jedinog dokaza, Izrael je uvjerio zapadne sile da zamrznu vitalno financiranje humanitarne organizacije. Polako je većina europskih zemalja obnovila svoje financiranje, ali SAD ih nastavlja gušiti sankcijama.
Izraelski parlament je u procesu proglašenja UNRWA-e “terorističkom organizacijom”, dok izraelska vojska bombardira skladišta agencije, školska skloništa i izbjegličke kampove, ubijajući njezino osoblje u neviđenom broju.
Izrael mora eliminirati ulogu UNRWA-e u zaštiti civilnog stanovništva Gaze ako želi zbrisati samu Gazu.
Prije točno 50 godina Opća skupština UN-a povukla je svoje priznanje Južne Afrike i odbila ga vratiti sljedeća dva desetljeća. Skupština je navela vladavinu apartheida u Pretoriji i nezakonitu vojnu okupaciju Namibije.
Isto bi mogao učiniti Izraelu, još većem zlikovcu. Ali očito se ne usuđuje. Zapad je još više privržen odmetničkoj državi Izrael nego što je nekoć bio odmetničkoj državi aparthejda u Južnoj Africi.
UN ima dobar razlog za strah da će izraelsko divljanje kroz Gazu, okupiranu Zapadnu obalu, Libanon, a potom i Iran, koje podržava SAD, završiti na svom pragu.
Plan generala
Samo zato što Izrael zna da je ostavio međunarodni poredak u ruševinama i da Washington u potpunosti stoji iza njega, usuđuje se provesti svoj genocid u Gazi do gorkog kraja.
Zapadni mediji malo su spominjali izraelski takozvani “opći plan”: pretvoriti područje koje je Izrael označio kao “sjeverna Gaza” u službeni logor za istrebljenje industrijskih razmjera.
Plan, koji je prošli mjesec objavila skupina utjecajnih vojnih rezervista, omogućio bi oko 400.000 Palestinaca u sjevernoj Gazi da pobjegnu na jug na tjedan dana. Svatko tko ostane trebao bi umrijeti od gladi ili biti pogubljen kao “Hamasov terorist”. Frustrirani nesposobnošću Izraela da porazi Hamas, ovi visoki časnici žele izbrisati posljednje ostatke zaštite civila.
U praksi, Izrael je ovaj plan provodio postupno gotovo od početka svog napada. Prošlog listopada pozvao je stanovništvo sjeverne Gaze da pobjegne u navodno “sigurne zone” na jugu, koje je potom bombardirao.
Aluf Benn, urednik Haaretza, rekao je u to vrijeme da je izraelska strategija protjerati “stanovništvo Gaze u južni pojas Gaze i uništiti (Grad Gaza)” – najveće izgrađeno područje enklave.
Od tada je Izrael uspostavio utvrđenu vojnu zonu nazvanu koridor Netzarim kako bi izolirao sjeverni pojas Gaze.
Pitanje koje ostaje bez odgovora je što se događa s jugom Gaze nakon što se sjever etnički očisti. Svi dosadašnji dokazi upućuju na to da će sve što se radi sjevernoj Gazi uskoro stići i na jug.
Ako Izrael vjeruje da jedino može uništiti Hamas u sjevernoj Gazi kroz politiku uništenja, što ga sprječava da tvrdi da kasnije mora provesti potpuno istu politiku u južnoj Gazi?
Pravi cilj, koji se jasno vidi, je protjerivanje Palestinaca iz cijele njihove povijesne domovine putem terora i izgladnjivanja, što izraelski političari prijevarno nazivaju programom “dobrovoljnog iseljavanja”.
“Gladuj ili se predaj”
Ovaj tjedan, izraelski rezervisti rekli su Haaretzu da je plan generala doista na snazi jer izraelska vojska iskorištava pomak globalne pozornosti s Gaze na izraelske napade na Libanon i mogući rat s Iranom.
Jedan je rekao: “To ne zadovoljava niti jedan standard međunarodnog prava. Ljudi su sjedili tamo i napisali sustavnu zapovijed s dijagramima i operativnim konceptom, na kraju čega pucate u svakoga tko ne želi otići.”
Netanyahuova stranka Likud navodno se priprema za Gazu nakon genocida, organizirajući ovaj tjedan događaj pod nazivom “Pripreme za rješavanje Gaze”. Očekuje se nekoliko ministara u Vladi.
Mozak iza plana generala je Giora Eiland, rezervni general i politički “centristički” lik u Izraelu koji je poznat svakome tko je proučavao razvoj izraelske vojne doktrine u posljednja dva desetljeća.
Upravo je Eiland bio taj koji se na početku izraelskog rata protiv Gaze najjače zalagao za blokiranje svake pomoći i izgladnjivanje civilnog stanovništva, navodno kako bi ih potaknuo da ustanu protiv Hamasa. Također je namjeravao izazvati epidemije koje bjesne u enklavi.
Njegove misli nemaju apsolutno nikakve veze s napadom Hamasa na Izrael 7. listopada. Još 2014. godine, tijekom jedne od ranijih izraelskih rundi krvoprolića, Eiland je predložio politiku “izgladni ili se predaj” prema stanovništvu Gaze, uskraćujući im svu hranu i vodu.
Još ranije, 2008., Eiland je odgovorio na neuspjeh Izraela da porazi Hezbollah u Libanonskom ratu 2006. predloživši plan još luđi od onih njegovih kolega. Predložio je da libanonska država, njena vojska i civili budu glavna meta izraelskog gnjeva, a ne Hezbollah.
Čini se da njegov svjetonazor sada oblikuje akcije Izraela sjeverno od njegove granice, baš kao što je to učinio u Gazi.
Vrijeme čudovišta
Washington pokušava ostati u sjeni – dok povremeno izlazi na svjetlo da podigne ruke u frustraciji dok šalje više oružja i pomoći Izraelu.
Ne griješite: ništa od ovoga se ne bi dogodilo da su Sjedinjene Države doista protiv rata. Sićušni Izrael nema ni gospodarstvo ni arsenal za održavanje rata protiv palestinskog naroda, Libanona i Irana.
Detoniranje oružja u cijeloj regiji ekvivalentno mnogim nuklearnim bombama moguće je zahvaljujući dubokim džepovima i bezgraničnoj toleranciji Bidenove administracije.
Ulazimo ne samo u vrijeme industrijaliziranog klanja u ime navodne zapadne civilizacije, već i u vrijeme geopolitičke krize koja potresa zemlju.
Godine 1929., u mračnom, kaotičnom razdoblju između Prvog i Drugog svjetskog rata, talijanski marksistički filozof Antonio Gramsci slavno je napisao: “Stari svijet umire, a novi svijet se bori da se rodi: sada je vrijeme čudovišta .”
Stari svijet ponovno umire. On smatra da je odgovoran za rađanje novoga, za preoblikovanje Bliskog istoka. Ali on je u krivu. On se ne bori protiv čudovišta. On je to čudovište.
A novi svijet nema šanse da se rodi dok se ta čudovišta ne ubiju.
