Posljednjih dana ratna retorika u Europi poprilično je izmakla kontroli.
Posljednjih je dana ratna retorika u Europi prilično izmakla kontroli, zbog čega se čini kao da je na nekoj razini, u nekoj prostoriji ispunjenoj dimom, donesena odluka da će Europa zaratiti protiv Rusije. Kako je to izrazio pompozni Jacob Rees-Mogg:
„… Ako se suočimo s ratom, trebat će nam ljudi koji će se pridružiti oružanim snagama i otići izvršiti svoju dužnost. Možemo se čak suočiti s okolnostima u kojima će ljudi morati poginuti kako bi spasili svoju zemlju…“
Retorika je, barem u mainstreamu, prerasla u otvoreno ratoborni nacionalizam, pri čemu se o ratu govori kao o neizbježnom, a stanovništvu se savjetuje da se pripremi, dok se mladi muškarci potiču (ili prisiljavaju) da stupe u vojnu službu. Istodobno se ubrzavaju stvarne pripreme za rat, osobito duž zapadne granice Rusije.
Pripreme za rat sada su ozbiljno započele
Finska i Estonija obje su izjavile da su spremne ugostiti objekte za nuklearno oružje NATO-a. Finska je čak otišla toliko daleko da je uklonila pravne prepreke koje su zabranjivale stacioniranje nuklearnog oružja na finskom teritoriju. Latvija i Litva intenziviraju pripreme na području civilne zaštite i nacionalne otpornosti, uključujući izgradnju graničnih utvrda i jačanje vojnih položaja.
U međuvremenu Poljska gradi vlastite utvrde „Istočnog štita“, uz to što ugošćuje nuklearno oružje NATO-a, izgrađuje vojsku od 500.000 pripadnika i godišnje obučava čak 100.000 pričuvnika. Pripremaju se mjere za pozivanje svih punoljetnih muškaraca. Njemačka uvodi program registracije svih mladića za vojnu službu i priprema se za premještanje stotina tisuća vojnika NATO-a i vojne opreme prema istoku.
Danska je produljila vojni rok s četiri na jedanaest mjeseci i proširuje svoj program vojne obveze tako da obuhvaća i žene. Švedska upućuje svoje građane da se pripreme za nestanke struje, zračne napade i moguću invaziju. Slične pripreme odvijaju se u Francuskoj, gdje se građanima savjetuje da naprave zalihe hrane i vode za hitne slučajeve. Prije nekoliko mjeseci francuske bolnice započele su program pripreme za liječenje tisuća ranjenih vojnika.
Prema nekim izvješćima, Francuska se već nalazi u stanju ratnih priprema, a predsjednik Emmanuel Macron navodno je bio vrlo zauzet predstavljanjem te neizbježnosti svojim biračima. Navodno je okupio čelnike francuskih političkih stranaka kako bi ih obavijestio da je rat s Rusijom tu, pritom ukazujući na nedavne sabotaže diljem Europe koje su, kao što znamo, sve organizirali Rusi. U jednom su slučaju čak ostavili svoju putovnicu. Koji nam je još dokaz potreban da Rusi, koji nas mrze zbog naših sloboda, dolaze!
Sve se to i još mnogo toga prenosi diljem EU-a, koja svojih 450 milijuna građana sada savjetuje da kod kuće imaju zalihe hrane, vode, lijekova, gotovine i potrepština za hitne slučajeve za najmanje 72 sata, jer Rusi dolaze. To su, usput rečeno, isti oni Rusi koji gube u Ukrajini i čija vojska, gospodarstvo i društvo počinju pucati po šavovima.
S druge strane La Manchea, Velika Britanija također skida prašinu sa svojih vladinih „Ratnih knjiga“, povećava proizvodnju streljiva i dronova te se aktivno priprema za nacionalne vježbe obrane vlastitog teritorija. Sretni bivši pripadnici britanskih oružanih snaga do 65 godina također bi mogli biti pozvani da izvrše svoju „dužnost“ i poginu za kralja i domovinu. U međuvremenu britanski mediji daju svoj doprinos tako što revno obavještavaju svoje sugrađane da Rusi dolaze: 
U samo jednom tjednu objavljeno je više od 250 članaka o navodnoj prijetnji iz Rusije, što je nevjerojatno! Pa ne mogu valjda baš svi biti u krivu? Kao onom prilikom kada su nam prodali pandemiju i sigurna i učinkovita sredstva…?
Traži se: događaj koji bi mobilizirao ljude i pokrenuo stvari…
Ne tako davno europski su čelnici govorili o ratu protiv Rusije koji bi došao 2029. ili 2030., ali sada se čini da je taj vremenski okvir prilično pomaknut unaprijed, pri čemu je možda potrebna samo neka neočekivana iznenadna situacija kako bi se izazvala nužna psihologija masovne formacije, tako da muškarci diljem Europe ustanu, prijave se u vojsku i ispune svoju dužnost. Sigurno je da gospodin Rees-Mogg i njegova djeca neće biti među njima, ali mnogim običnim Europljanima neće biti ponuđen nikakav drugi izbor.
Već sam ranije ovdje napisao da bi možda mogao biti u pripremi događaj pod lažnom zastavom, ali dosad od toga nije bilo ništa. Međutim, iz nekog je razloga ukrajinski novinar Dmytro Gordon, koji je vrlo blizak Volodimiru Zelenskom, smatrao potrebnim podijeliti s javnošću ovaj dragulj:
„U ovo sam siguran: doslovno u roku od nekoliko dana dogodit će se nešto što će nam dati veliku nadu. Dopustite mi da kažem ovo… Trenutačno govorim o onome što znam. Ne mogu reći što će to biti jer je to vojna tajna, ali znam da će se u narednim danima – pa, najkasnije u roku od tjedan ili dva – dogoditi nešto što će naciji dati krila. Ja to znam.“
Pa, mogu se sjetiti vrlo malo stvari koje bi naciji mogle dati krila, ali u ovom slučaju objašnjenje je prilično očito. Osim ako je gospodin Gordon samo pokušavao privući pozornost na sebe, a u onome što govori doista ima sadržaja, onda bi „nešto“ na što se poziva upravo bio događaj koji bi zapadne pristaše i sponzore Ukrajine potaknuo da mobiliziraju svoje nevoljke stanovnike kako bi napokon ustali i ispunili svoju „dužnost“.
Nisu Rusi, nego neka druga izvanredna situacija
U međuvremenu, s druge se strane nije mnogo toga promijenilo. Ruski predsjednik, gospodin Vladimir Putin, u više se navrata obratio europskim narodima i više puta izjavio da Rusija nije njihov neprijatelj i da nema namjeru nikoga napasti. Naravno, mogao bi lagati kako bi nas sve iznenadio, ali kada bi se Rusija pripremala za invaziju na Europu, takve pripreme ne bi mogle ostati skrivene – za njih bi postojali dokazi, a uobičajeni diplomatski protokol podrazumijevao bi da se Rusiju pozove na odgovornost i zatraži od nje da objasni te pripreme.
Ali čini se da takvi dokazi postoje samo u glavama onih ljudi u zadimljenim sobama koji su već odlučili da Europa mora zaratiti. Njihovi razlozi vjerojatno imaju manje veze s Rusima, a više s ovom slikom: 
