Svaki od posljednjih pet predsjednika, i demokrata i republikanaca, približio nas je rubu ponora. Očajnički su nam potrebni vođe s osjećajem za mir koji mogu voditi naciju i svijet prema sigurnijoj i manje opasnoj budućnosti, piše Jeffrey D. Sachs.
Najvažniji posao svakog američkog predsjednika je čuvanje sigurnosti nacije. U nuklearnom dobu to uglavnom znači izbjegavanje nuklearnog Armagedona. Nepromišljena i nesposobna vanjska politika Joea Bidena dovodi nas bliže propasti. Pridružuje se dugom i neizbrisivom popisu predsjednika koji su se kockali s Armagedonom, uključujući i njegovog neposrednog prethodnika i suparnika Donalda Trumpa.
Sada se posvuda govori o nuklearnom ratu. Čelnici NATO zemalja pozivaju da se Rusija porazi, pa čak i raskomada, dok nam govore da ne brinemo o ruskih 6000 nuklearnih bojevih glava. Ukrajina koristi projektile koje je isporučio NATO kako bi onesposobila dijelove ruskog sustava za rano upozoravanje na nuklearne napade u Rusiji. U međuvremenu, Rusija izvodi nuklearne vježbe u blizini granice s Ukrajinom. Američki državni tajnik Antony Blinken i glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg dali su Ukrajini zeleno svjetlo da upotrijebi oružje NATO-a za gađanje ruskog teritorija, što sve očajniji i ekstremistički ukrajinski režim to smatra prikladnim.
Ti čelnici, na našu najveću opasnost, zanemaruju najosnovniju lekciju američko-sovjetskog nuklearnog sukoba u kubanskoj raketnoj krizi, kako je rekao predsjednik John F. Kennedy, jedan od rijetkih američkih predsjednika u nuklearnom dobu koji je prijetio našem opstanku je to shvatio ozbiljno. U jeku krize, Kennedy je rekao nama i svojim nasljednicima :
Iznad svega, braneći vlastite vitalne interese, nuklearne sile moraju izbjegavati sukobe koji protivniku daju izbor između ponižavajućeg povlačenja ili pokretanja nuklearnog rata. Usvajanje takvog kursa u nuklearno doba bio bi samo dokaz bankrota naših politika – ili kolektivne želje za smrću svijeta.
Ipak, to je upravo ono što Biden danas radi, provodeći bankrotiranu i nepromišljenu politiku.
Nuklearni rat mogao bi lako nastati iz eskalacije nenuklearnog rata, ili zato što usijana glava s pristupom nuklearnom oružju odluči pokrenuti iznenadni napad, ili zbog velike pogrešne procjene. Potonje se zamalo dogodilo nakon što su Kennedy i njegov sovjetski kolega Nikita Hruščov pregovarali o okončanju Kubanske raketne krize, kada je neispravna sovjetska podmornica za dlaku izbjegla lansiranje nuklearnog torpeda.
Sat sudnjeg dana stajao je na 17 minuta do ponoći kada je Clinton došao na vlast, ali samo 9 minuta kada ju je napustio. Bush namjestio je sat na samo 5 minuta, Obama na 3 minute, a Trump na samo 100 sekundi. Sada je Biden namjestio sat na 90 sekundi.
Većina predsjednika i većina Amerikanaca nema pojma koliko smo blizu ponora. Bulletin of Atomic Scientists, osnovan 1947. kako bi pomogao svijetu da izbjegne nuklearno uništenje, stvorio je Sat sudnjeg dana kako bi pomogao javnosti razumjeti ozbiljnost rizika. Stručnjaci za nacionalnu sigurnost prilagođavaju sat ovisno o tome koliko smo daleko ili blizu “ponoći”, što znači izumiranje. Postavili su sat na samo 90 sekundi do ponoći danas, najbliže što je ikad bilo u nuklearnom dobu.
Sat je korisno mjerilo za vidjeti koji su predsjednici “shvatili”, a koji nisu. Tužna je činjenica da se većina predsjednika bezobzirno kockala s našim opstankom u ime nacionalne časti, ili da dokažu svoju osobnu čvrstoću, ili da izbjegnu političke napade ratnih huškača, ili kao rezultat čiste nesposobnosti. Jednostavnim i jasnim prebrojavanjem pet je predsjednika uspjelo i pomaknulo sat dalje od ponoći, dok nas je devet predsjednika približilo Armagedonu, uključujući i najnovijih pet.
Truman je bio predsjednik kada je 1947. predstavljen sat sudnjeg dana, u 7 minuta do ponoći. Truman je pokrenuo utrku u nuklearnom naoružanju i napustio dužnost sa satom samo 3 minute do ponoći. Eisenhower je nastavio utrku u nuklearnom naoružanju, ali i započeo prve pregovore sa Sovjetskim Savezom o nuklearnom razoružanju. Kad je napustio ured, sat se vratio na 7 minuta do ponoći.
Kennedy je spasio svijet tako što je hladnokrvno upravljao kubanskom raketnom krizom, umjesto da je slijedio savjete usijanih savjetnika koji su pozivali na rat (za detaljan prikaz pogledajte majstorsko kockanje s Armagedonom Martina Sherwina, 2020.). Zatim je s Hruščovim 1963. pregovarao o Ugovoru o djelomičnoj zabrani nuklearnih proba. U trenutku njegove smrti, koja je možda bila državni udar nakon Kennedyjeve mirovne inicijative, JFK je vratio sat na 12 minuta do ponoći, što je zapanjujuće i povijesno postignuće.
Nije moglo potrajati. Lyndon Johnson brzo je eskalirao u Vijetnamu, pomičući sat na samo 7 minuta do ponoći. Richard Nixon smanjio je napetosti i sa Sovjetskim Savezom i s Kinom i zaključio Ugovor o ograničenju strateškog naoružanja (SALT I), vraćajući sat na 12 minuta do ponoći. Međutim, Gerald Ford i Jimmy Carter nisu uspjeli zaključiti SALT II, a Carter je kobno i nepromišljeno dao CIA-i zeleno svjetlo da destabilizira Afganistan 1979. godine. U vrijeme kada je Ronald Reagan preuzeo dužnost, na satu su bile samo 4 minute do ponoći.
Sljedećih 12 godina označilo je kraj Hladnog rata. Velik dio zasluga pripada Mihailu Gorbačovu koji je želio politički i ekonomski reformirati Sovjetski Savez i prekinuti sukob sa Zapadom. Ali to je također zasluga Reagana i njegovog nasljednika Georgea Busha, starijeg, koji su uspješno surađivali s Gorbačovom na okončanju Hladnog rata, nakon čega je uslijedio raspad samog Sovjetskog Saveza u prosincu 1991. Do vremena kad je Bush napustio ured, sat sudnjeg dana stajao je na 17 minuta do ponoći, najsigurnije vrijeme od početka nuklearnog doba.
Nažalost, američki sigurnosni aparat nije mogao prihvatiti “da” kada je Rusija odlučno rekla “da” miroljubivim i suradničkim odnosima. SAD je morao “pobijediti” Hladni rat, a ne samo okončati ga. Morali su se proglasiti i dokazati da su jedina svjetska supersila, ona koja će jednostrano napisati pravila novog “poretka temeljenog na pravilima” pod vodstvom SAD-a. Stoga je nakon 1992. SAD započeo ratove i proširio svoju ogromnu mrežu vojnih baza kako je smatrao prikladnim, postojano i razmetljivo ignorirajući crvene linije drugih zemalja i čak nastojeći natjerati svoje nuklearne protivnike u ponižavajuće povlačenje.
Od 1992. svaki je predsjednik ostavio SAD i svijet bliže nuklearnom uništenju nego njegov prethodnik. Sat sudnjeg dana bio je 17 minuta do ponoći kada je Clinton preuzeo dužnost, ali samo 9 minuta kada je otišao. Bush je namjestio sat na samo 5 minuta, Obama na 3 minute, a Trump na samo 100 sekundi. Sada je Biden pomaknuo sat na 90 sekundi.
Biden je odveo SAD u tri fulminantne krize, od kojih bi svaka mogla završiti Armagedonom. Zalažući se za širenje NATO-a na Ukrajinu, protiv jarko crvene linije Rusije, Biden je više puta pozivao Rusiju na ponižavajuće povlačenje. Stavljajući se na stranu genocidnog Izraela, potaknuo je novu utrku u naoružanju na Bliskom istoku i opasno širenje sukoba na Bliskom istoku. Rugajući se Kini zbog Tajvana, koji SAD tobože priznaje kao dio jedne Kine, on poziva na rat s Kinom. Isto tako, Trump je uzburkao nuklearni lonac na nekoliko frontova, najočiglednije s Kinom i Iranom.
Čini se da je Washington ovih dana na istoj stranici: više novca za ratove u Ukrajini i Gazi, više naoružanja za Tajvan. Hodamo sve bliže i bliže Armagedonu. Ankete javnog mnijenja pokazuju da Amerikanci velikom većinom ne odobravaju američku vanjsku politiku, ali njihova mišljenja važe vrlo malo. Moramo vikati za mir sa svakog vrha brda. O tome ovisi opstanak naše djece i unuka.
Dragi prijatelji portala Epoha!
Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.
Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.
To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.
Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.
Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.
Hvala vam od srca na vašoj potpori.
Vaša Epoha
