Pripremljenost za rat: Njemačka vlada se očito već priprema za najgori mogući scenarij
Njemačka se u mnogim aspektima vraća u nedavnu povijest, odnosno u tridesete godine prošlog stoljeća. To je vidljivo kako u nastojanjima da se uništi jedina oporba, sve strožoj cenzuri i nametanju jedine dopuštene ideologije, tako i u sve aktivnijim pripremama za rat.
Pod geslom „ratne spremnosti“ Njemačka se korak po korak mijenja.
Dok savezna vlada i dalje naglašava da odluka o povratku obveznog služenja vojnog roka još nije donesena, iza kulisa se očito već stvaraju organizacijski preduvjeti za novu civilnu službu: još jedan dokaz da se politika već priprema za mogući opsežni vojni scenarij u Europi.
Dok njemačka vlada službeno i dalje inzistira na svojoj opredijeljenosti za dobrovoljno služenje vojnog roka, konkretne pripreme za slučaj ponovnog uvođenja vojne obveze očito su već u tijeku. Kako je izvijestio list Bild, a zatim potvrdilo i Savezno ministarstvo za obitelj, rad na temeljima nove civilne službe već započinje.
Polazišna točka je nova vojna služba uvedena početkom godine, koja se i dalje temelji na dobrovoljnoj službi. Međutim, ministar obrane Boris Pistorius već je u siječnju izjavio da obvezni elementi nisu isključeni ako se dobrovoljnim putem ne uspije pronaći dovoljan broj vojnika.
U tom bi slučaju ponovno postala nužna i obvezna civilna služba.
Prema informacijama iz berlinske vladine četvrti, Savezno ministarstvo za obitelj, na čelu s Karin Prien (CDU), već je kontaktiralo sve glavne pružatelje socijalnih usluga u Njemačkoj.
Od njih se tražilo da navedu kada i u kojem opsegu mogu primiti osobe koje zbog prigovora savjesti odbijaju vojnu službu. Među kontaktiranim organizacijama nalaze se Savez radničkih Samaritanaca (ASB), Udruga za dobrobit radnika (AWO), Savez njemačke katoličke mladeži (BDKJ), Njemački Crveni križ (DRK), Njemačka sportska mladež (DSJ), Malteška služba pomoći, Savez za zaštitu prirode i bioraznolikosti (NABU) te Savezna agencija za tehničku pomoć (THW).
Prema listu Bild, 22 od 23 kontaktirane organizacije izjavile su da su spremne osigurati potrebne kapacitete. Savezno ministarstvo za obitelj izričito je potvrdilo pripreme. U priopćenju stoji:
„Iako civilna služba ne postoji dok ne bude postojala obveza služenja vojnog roka, ako bi vojna obveza ikada bila nužna, već sada moramo imati postavljene temelje za modernu civilnu službu.“
Nakon ljetne parlamentarne stanke javnosti bi trebao biti predstavljen koncept „moderne civilne službe“. Thorsten Frei, predsjednik parlamentarne skupine CDU/CSU, također je takve pripreme ocijenio razumnima.
Iako trenutačno nije donesena nikakva odluka o povratku obveznog služenja vojnog roka, izjavio je da je nužno biti spreman na mogućnost brze promjene sigurnosne situacije. Istodobno znatno raste broj osoba koje zbog prigovora savjesti odbijaju vojnu službu.
Prema Saveznom uredu za obitelj i civilno društvo, samo je u prvoj polovici 2026. godine zaprimljeno 5.862 zahtjeva za odbijanje vojne službe zbog prigovora savjesti, što predstavlja novi rekord.
Ti su planovi dio razvoja događaja koji njemačka vlada već mjesecima naziva „ratnom spremnošću“.
Raspravom o sigurnosnoj politici sada dominiraju milijarde eura ulaganja u Bundeswehr, proširenje vojne infrastrukture, rasprave o obveznom služenju vojnog roka i civilnoj službi te ponovljena upozorenja vodećih političara i vojnih dužnosnika o mogućem vojnom sukobu s Rusijom.
Više puta spominju se procjene prema kojima bi Rusija do kraja ovog desetljeća mogla biti vojno sposobna suočiti se s državama NATO-a. Hoće li do takvog rata doista doći, danas nitko ne može sa sigurnošću reći. Međutim, neosporno je da njemačka vlada svoje planiranje sve više prilagođava takvom scenariju.
Ovaj razvoj događaja otvara temeljna pitanja. Oni koji neprestano govore o prijetećem ratu ne pripremaju za moguću vojnu izvanrednu situaciju samo oružane snage, nego korak po korak i cijelu državu. Planirana civilna služba u tom bi razvoju bila još jedan korak.
Međutim, u središte pozornosti trebalo bi staviti drugo pitanje: Je li doista mudro društvo neprestano pripremati za mogući rat? Ne bi li sva politička djelovanja trebala biti usmjerena na stvaranje uvjeta za mir?
Obvezni vojni rok i civilna služba u kriznim situacijama mogu se s organizacijskog stajališta činiti razumnima. Međutim, nikada ne smiju postati simbol politike koja rat pretpostavlja kao gotovo neizbježnu budućnost.
Europska nas povijest, naime, uči da se trajni mir ne postiže samo ponovnim naoružavanjem, nego prije svega diplomacijom, političkom razboritošću i spremnošću na ublažavanje sukoba prije nego što se vojno zaoštre.
Na kraju ipak treba podsjetiti na jednu poznatu činjenicu: Njemačka u pravilu ne čini male pogreške…
