Pukovnik Douglas Macgregor analizira da li je rat s Iranom neizbježan.
Je li rat s Iranom neizbježan? Analiza izjava pukovnika Douglasa Macgregora
U nedavnom videu s YouTube kanala Judging Freedom, objavljenom 2. listopada 2025., voditelj sudac Andrew Napolitano raspravlja o rastućim napetostima na Bliskom istoku i mogućnosti rata između Sjedinjenih Država, Izraela i Irana s pukovnikom Douglasom Macgregorom, poznatim vojnim analitičarem i bivšim časnikom američke vojske.
Macgregor nudi kritičke komentare o aktualnim vojnim i političkim događajima, posebno o retorici američkog ministra obrane i američkoj vanjskoj politici. Sljedeći članak ističe ključne točke rasprave, analizira Macgregorove argumente i smješta ih u širi geopolitički kontekst.
Predstojeći sukob s Iranom
Pukovnik Macgregor naglašava da i Izrael i Sjedinjene Države intenziviraju pripreme za mogući napad na Iran. Govori o “odlučnom gomilanju” zrakoplova, streljiva, projektila i pomorskih snaga u regiji, uključujući raspoređivanje jedinica za opskrbu i dopunjavanje gorivom. Prema Macgregoru, napad bi se mogao dogoditi “u bilo kojem trenutku”, ali najkasnije u roku od nekoliko tjedana, budući da se oružane snage ne mogu trajno držati u stanju visoke pripravnosti. Ova procjena ukazuje na akutni rizik od eskalacije bez odgovarajućeg informiranja američke javnosti o planovima.
Macgregor kritizira činjenicu da na donošenje odluka u ovom kontekstu, čini se, snažno utječe izraelski premijer Benjamin Netanyahu, koji, prema procurjelim dokumentima, ima za cilj “obezglaviti” iransko vodstvo kako bi stvorio kaos u zemlji. Macgregor smatra ovaj cilj nerealnim i opasnim, s obzirom na to da Iran posjeduje snažne obrambene sposobnosti, koje procjenjuje na 60 do 70% željenog kapaciteta. Upozorava da bi takav napad mogao rezultirati velikim žrtvama za napadače, jer bi Iran ovaj sukob smatrao “egzistencijalnom prijetnjom” i odgovorio svim raspoloživim sredstvima.
Središnja točka Macgregorove analize je pitanje predstavlja li Iran prijetnju nacionalnoj sigurnosti SAD-a. Njegov odgovor je nedvosmislen: “Ne, nikada nije.” Uspoređuje situaciju s Venezuelom, koja također ne predstavlja neposrednu prijetnju SAD-u. Ipak, čini se da američku politiku vode drugi interesi, posebno interesi Izraela, što Macgregor smatra problematičnim.
Kritika američke vojne politike
Drugi fokus rasprave je govor američkog ministra obrane (u razgovoru nazivanog “ministar rata”), kojeg Macgregor kritizira kao razočaravajući i nestrateški. Govor, održan pred 800 visokorangiranih časnika u Quanticu, usredotočuje se na ukidanje “politički korektnih” pravila angažmana i zalaže se za “maksimalnu smrtonosnost” u borbi. Macgregor to vidi kao implicitno odbacivanje Ženevskih konvencija, koje smatra opasnima. Ukazuje na povijesne primjere poput bombardiranja Japana u Drugom svjetskom ratu, koje je uzrokovalo ogromne civilne žrtve, te povlači paralele sa trenutnom situacijom u Gazi, gdje je nepoštivanje međunarodnog humanitarnog prava dovelo do razornih humanitarnih posljedica.
Macgregor je također kritizirao nedostatak strateškog smjera u govoru. Umjesto da predstavi jasnu nacionalnu vojnu strategiju, ministar je ponovio stare narative o globalnim prijetnjama koje podsjećaju na politike iz Bidenove ere. Visoki troškovi okupljanja časnika (procijenjeni na 100 milijuna dolara) i nedostatak sadržaja u govoru pojačavaju dojam loše osmišljenog događaja.
Domaće političke kontroverze: Raspoređivanje vojske u američkim gradovima
Posebno kontroverzna točka je izjava ministra obrane da bi američki gradovi poput San Francisca, Chicaga i Los Angelesa trebali biti korišteni kao “poligoni za obuku” vojske za borbu protiv ilegalne imigracije i kriminala. Macgregor se ograđuje od ove retorike, ali naglašava da korištenje vojske za potporu policiji ima dugu tradiciju u Sjedinjenim Državama. Ukazuje na povijesne primjere poput korištenja vojske za gušenje štrajka u Philadelphiji 1942. ili gušenja nereda u Detroitu 1968.
Ipak, Macgregor upozorava na rizike takvog pristupa. Upotreba vojne sile u velikim gradovima zahtijeva pažljivo planiranje i jasno razlikovanje od policijskog rada kako bi se izbjegla prekomjerna sila i civilne žrtve. Kritizira nedostatak pripremljenosti oružanih snaga za takve scenarije i nejasnu komunikaciju predsjednika o ciljevima takvih mjera.
Venezuela: Još jedno polje eskalacije?
Macgregor izražava zabrinutost zbog američkih vojnih aktivnosti uz obalu Venezuele. Tvrdi da je predsjednik Trump naznačio svoju namjeru intervenirati u Venezueli, ali bez objašnjenja preciznih ciljeva ili strateškog obrazloženja. Macgregor uspoređuje geografske izazove Venezuele s izazovima velike zemlje poput Francuske i Njemačke zajedno i upozorava na rizike intervencije. Neuspješna operacija mogla bi dovesti do dugotrajne okupacije, slične Vijetnamu i dodatno naštetiti ugledu SAD-a u Latinskoj Americi.
Kritizira nedostatak javne rasprave o tim planovima i pasivnost Kongresa, za koji kaže da ne ispunjava svoju dužnost nadzora predsjednika. Macgregor poziva na povratak transparentnijoj komunikaciji, poput one koju su prakticirali “razgovori uz kamin” Franklina D. Roosevelta, kako bi se javnost informirala o razlozima i ciljevima takvih vojnih projekata.
Vojna etika i uloga oružanih snaga
Ponavljajuća tema u Macgregorovim izjavama je pitanje vojne etike i dužnosti vojnika. Kritizira izjave bivšeg načelnika Združenog stožera Marka Milleyja, koji je naglasio da vojnici polažu prisegu Ustavu, a ne pojedincu. Macgregor ističe da prisega također uključuje dužnost poslušnosti predsjedniku i zapovjednicima. Vojnici koji se moralno ili pravno ne slažu s naredbom moraju dati ostavku, umjesto da je tiho poslušaju ili kasnije javno kritiziraju.
Macgregor vidi tendenciju nedosljednosti u sadašnjem vodstvu, pri čemu umirovljeni časnici često izražavaju drugačije stavove nego tijekom aktivne službe. To potkopava povjerenje u vojno vodstvo i slabi integritet oružanih snaga.
Ekonomske i globalne posljedice
Macgregor ističe potencijalne ekonomske posljedice rata s Iranom. Sukob bi mogao blokirati Hormuški tjesnac, što bi dovelo do rasta cijena nafte i globalne ekonomske krize. Naglašava da bi zemlje poput Kine i Rusije bile manje pogođene alternativnim opskrbnim rutama, dok bi SAD i njihovi saveznici mogli pretrpjeti ogromnu ekonomsku štetu. Ova perspektiva naglašava potrebu za pažljivom procjenom rizika i javnom raspravom o posljedicama takvog rata.
Zaključak
U razgovoru sa sucem Napolitanom, pukovnik Douglas Macgregor oslikava sumornu sliku trenutne američke vanjske i vojne politike. Nadolazeća eskalacija s Iranom, nejasna strategija u Venezueli i kontroverzna retorika o korištenju vojske kod kuće postavljaju pitanja o odgovornosti i transparentnosti političkog i vojnog vodstva. Macgregor poziva na povratak nacionalnoj obrani umjesto ofenzivnog ratovanja te na veći kongresni nadzor. Njegova upozorenja o humanitarnim, ekonomskim i strateškim posljedicama rata potiču na oprez i naglašavaju potrebu za informiranom javnom raspravom.
Rasprava pokazuje da geopolitičke napetosti predstavljaju ne samo vojne već i etičke i ekonomske izazove koji se protežu daleko izvan trenutnih sukoba. Macgregorov poziv na intelektualnu iskrenost i stratešku razboritost hitan je apel onima na vlasti da razmotre dugoročne posljedice svojih odluka.
