Pukovnik Douglas Macgregor upozorava da bi američke i izraelske kopnene trupe u Iranu doživjele tešku katastrofu.
Intervju i ključno upozorenje
U vrlo kontroverznom intervjuu sa sucem Andrewom Napolitanom na kanalu “Judging Freedom” 2. travnja 2026., umirovljeni američki pukovnik Douglas Macgregor izdao je oštro upozorenje protiv potencijalnog kopnenog raspoređivanja američkih trupa u Iranu.
Veteranski vojni stručnjak opisao je ideju kao stratešku katastrofu, oštro kritizirao trenutnu američku politiku i optužio administraciju za masovno podcjenjivanje iranskih sposobnosti. Macgregor, koji se desetljećima smatra jednim od najoštrijih kritičara američkih vojnih avantura, prikazao je sumornu sliku posljedica eskalacije.
Temeljna kritika američke vanjske politike
Pukovnik je započeo s temeljnom kritikom američke vanjske politike. Neobjavljeni ratovi, rekao je, nažalost su postali norma u Sjedinjenim Državama. Vlada je vodila preventivne ratove – odnosno agresivne ratove – bez pritužbi američke javnosti. Ljudi su se navikli na nelegitimnu upotrebu sile od strane države.
Macgregor je citirao ideale američkih osnivača:
„Što ako je ponekad jedini način da volite svoju zemlju promjena ili ukidanje vlade? Što ako je Jefferson bio u pravu? Što ako je najbolja vlada ona koja najmanje vlada? Što ako je opasno biti u pravu kada vlada nije u pravu? Što ako je bolje umrijeti za slobodu nego živjeti kao rob?“
Najveća opasnost za slobodu je upravo sada.
Gubici i lokacija američkih baza
U intervjuu s Napolitanom, Macgregor je prvi potvrdio da je bilo daleko više američkih žrtava nego što je službeno priznato. Većina žrtava bili su kopneni djelatnici u američkim bazama u Perzijskom zaljevu, koje su bile teško napadnute, a u nekim slučajevima i uništene.
Izrazio je iznenađenje što je tamo uopće još uvijek stacionirano bilo kakvo osoblje. SAD su preuzele baze nakon britanskog povlačenja 1960-ih – isprva pod predsjednikom Carterom kao reakciju na uočenu sovjetsku prijetnju iz Afganistana, koju je uglavnom propagirao Izrael.
Zapravo, Emirati i druge zaljevske države željele su američku prisutnost jer su očekivale zaštitu od Irana. Sada je postalo jasno da SAD ne mogu pružiti tu zaštitu – gorka lekcija za cijelu regiju.
Nedostatak evakuacije i pogrešna procjena Irana
Unatoč napadima, baze nisu evakuirane. Vojnici, a moguće i zrakoplovci i marinci, povukli su se u civilne zgrade poput podruma stambenih zgrada. Međutim, ovo nije dugoročno rješenje.
Macgregor je jasno dao do znanja: SAD su uvelike podcijenile iranske vojne sposobnosti. Da je situacija bila realno procijenjena, sve bi snage bile odavno povučene.
Pokreti trupa i vojna stvarnost
Što se tiče otprilike 10.000 dodatnih kopnenih vojnika – pješaštva i marinaca – koji su raspoređeni iz SAD-a tijekom protekla dva tjedna, Macgregor je izjavio da se nisu nalazili u napadnutim bazama. Neke su se jedinice možda infiltrirale u regiju kako bi izvidjele potencijalne lokacije za razmještaj, na primjer u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kuvajtu ili Bahreinu.
Međutim, najnovija skupina marinaca raspoređena je u Diego Garciju. Američka flota drži se stotinama kilometara od ulaza u Perzijski zaljev kako bi izbjegla postati meta iranskih napada.
Pitanje kako dovesti trupe u regiju u ovim uvjetima izuzetno je teško: zrakoplovi su neophodni, ali Iran posjeduje sveobuhvatan, stalan nadzor – i unutar vlastitih granica i do 1000 kilometara izvan njih. Zahvaljujući ruskoj i kineskoj satelitskoj obavještajnoj službi, Teheran ne samo da može sve vidjeti, već i prisluškivati razgovore na terenu. Takvo okruženje čini iznenadne napade praktički nemogućima.
Kritika Trumpovog prikaza Irana
Macgregor se zatim osvrnuo na govor predsjednika Trumpa od prethodne večeri. Nipošto ga nije uvjerila logika invazije. Trump je samo ponovio glavne točke Benjamina Netanyahua: Iran kao teroristička država, kao sponzor terora, kao najveća svjetska prijetnja.
Ovo je jednostrana, izraelska perspektiva koja se godinama promiče kroz medije. U stvarnosti, Iran već dugo nije teroristička država.
Macgregor je podsjetio da je general Qasem Soleimani pomogao SAD-u u Iraku 2006./2007. posredujući u sporazumima sa šijitskim milicijama i nagovarajući ih da prestanu s borbama. Kasnije su te iste milicije odigrale ključnu ulogu u porazu ISIS-a i spašavanju tisuća ne-sunita, uključujući kršćane i Druze.
Tvrdnja da Iran gradi ogroman arsenal balističkih projektila kako bi prijetio SAD-u ili Europi je apsurdna. Iran je masovno proširio te projektile i dronove upravo zato što ne posjeduje nuklearno oružje i želi se zaštititi od izraelskih napada. Prethodni vrhovni vođa izričito je zabranio razvoj bombe.
Procjena zračnih napada
Prethodni američki zračni napadi, u kojima je korišteno preko 11 000 precizno navođenih projektila i koji su koštali milijarde dolara, nisu bili uspješni. Iran i dalje ispaljuje precizne rakete i dronove – i na Izrael i na Emirates u Zaljevu.
Izraelska protuzračna obrana, uključujući Željeznu kupolu, uglavnom je iscrpljena. Umjesto obećane predaje za 96 sati, sada su izdržali tri tjedna intenzivnog bombardiranja.
Trumpovu tvrdnju da je uništeno 90 ili 80 posto iranskih kapaciteta opovrgavaju tekući napadi.
Još gore: novi iranski vrhovni vođa sada je ukinuo sve zabrane razvoja nuklearnog oružja. Upravo ono što je Trump želio spriječiti sada će se vrlo vjerojatno dogoditi. Američka politika tako vodi širenju nuklearnog oružja diljem svijeta. Svaka sila srednje veličine sada prepoznaje da je bez vlastitog nuklearnog oružja napad SAD-a i Izraela moguć u bilo kojem trenutku.
Kritika vojne doktrine i operativnih planova
Macgregor je također kritizirao povijesnu pogrešnu procjenu zračne moći. Od teorija Billyja Mitchella i Curtisa LeMaya, vjerovalo se da se neprijatelj može srušiti isključivo bombardiranjem, bez kopnenih trupa.
To nikada nije uspjelo – ni u Drugom svjetskom ratu, ni u Srbiji 1999. nakon 78 dana zračnog ratovanja. Sada se obrazac ponavlja: nakon što zračni napadi ne uspiju, dolazi poziv za kopnene trupe. To je katastrofa.
Pentagonovi planovi, uključujući operaciju komandosa za zapljenu obogaćenog urana, su iluzorni. Iran ima milijun naoružanih ljudi, sveobuhvatan nadzor i brojne sustave protuzračne obrane. Specijalne snage su izuzetno ranjive u takvom okruženju – kao traženje igle u plastu sijena. Mamci i obmana već su više puta prevarili zračne napade.
Zabrinutost prema međunarodnom pravu
Macgregor je Trumpovu najavu da će masovno bombardirati iranske elektrane ako se ne postigne dogovor smatrao posebno alarmantnom. Napad na civilnu infrastrukturu predstavlja ratni zločin prema međunarodnom pravu.
SAD su to već radile, ali to ne mijenja činjenicu da je to ilegalno. Iranci se nikada neće pokoriti Izraelu – a time ni SAD-u. Povijest i mentalitet zemlje jednostavno to neće dopustiti.
Iran se ne bombardira zato što predstavlja egzistencijalnu prijetnju SAD-u, već kako bi se nametnula izraelska dominacija.
Globalne ekonomske posljedice
Konačno, Macgregor je upozorio na globalne posljedice. Svjetsko gospodarstvo već trpi ogromnu štetu: industrija plastike u Koreji i Japanu je zaustavljena, a pogođeno je 47 kritičnih proizvoda koji zahtijevaju naftu.
Indija pati; postoji globalna nestašica hrane, goriva, sirovina i gnojiva. Prijeti glad.
Ipak, Trump u svom govoru nije spomenuo humanitarna pitanja, niti riječi o posljedicama za civile diljem svijeta. Umjesto toga, akcije se poduzimaju u vakuumu.
Zaključak
Ukratko, pukovnik Macgregor je cijeli plan opisao kao logički nekoherentan, nepromišljen i nesposoban.
Raspoređivanje kopnenih trupa – bilo za okupaciju otoka, istraživanje urana ili druge ciljeve – izuzetno je opasno. Flota je previše udaljena, tankeri su izgubljeni, a opskrba je praktički nemoguća.
Iranski balistički projektili i dronovi mogli su lako pogoditi ciljeve na malim otocima (često veličine samo 14-15 četvornih kilometara). Čak ni najbolji marinci i specijalne snage nisu mogli biti zaštićeni u ovom novom svijetu upornog nadzora i preciznih protunapada.
Macgregor je citirao bivšeg zamjenika ministra obrane Roberta Worka: Takve amfibijske ili zračno-mobilne operacije moguće su samo kada su neprijateljske izviđačke i udarne sposobnosti potpuno eliminirane – što ovdje nije slučaj.
Završni poziv
Intervju je završio Macgregorovim apelom za razum i realizam. SAD su ponavljale pogreške iz prošlih ratova.
Umjesto demonstracije snage, pokazali su slabost i riskirali ne samo živote američkih vojnika, već i globalnu humanitarnu i ekonomsku katastrofu.
Pukovnik Douglas Macgregor jasno je dao do znanja: američke kopnene trupe u Iranu ne bi bile pobjeda – one bi bile katastrofa.
