Rat između Irana i Izraela je apokaliptični sukob kakav svijet još do sada nije vidio.
Rat između Irana i Izraela, kakav svijet nikada nije vidio – neviđen, zastrašujući i na rubu nuklearne apokalipse – više nije samo stvar nagađanja.
Nakon nekoliko dana navodnog medijskog zastrašivanja, postalo je jasno da to nisu bile prazne prijetnje: Izrael je doista odlučio vojno uništiti iranski nuklearni program, bez obzira na sredstva ili opseg moguće odmazde.
Još jučer sve je izgledalo kao blef, potaknut naporima američkog predsjednika Donalda Trumpa da dovrši sporazum s Teheranom. Amerikanci su zahtijevali da Iran potpuno odustane od obogaćivanja urana, nagovještavajući da bi inače bilo nemoguće držati pod kontrolom ratne apetite izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.
Teheran je odbio taj zahtjev i ispregovarao prividno omekšavanje američkog stava – ali je potom predstavio vlastiti, jednako neprihvatljiv uvjet: pravno jamstvo da njegov nasljednik neće otkazati bilo kakav sporazum s Trumpom. Međutim, američki Ustav ne dopušta takva jamstva.
Činilo se da će se verbalne razmjene i diplomatske igre nastaviti – barem do utorka, jer se Netanyahuov sin ženi u ponedjeljak. Sam Trump rekao je da je izraelski napad “vrlo vjerojatan”, ali “ne i neizbježan”. No, nekoliko sati kasnije, 200 izraelskih zrakoplova bacilo je 330 bombi na nuklearna postrojenja, vojne baze i domove znanstvenika i elitnih zapovjednika iranskog režima.
Napad je također došao iz Irana – iz tajne baze izraelskih kamikaza dronova, koju je pripremila izraelska obavještajna služba. Do jutra je Teheran potvrdio smrt šest vrhunskih nuklearnih znanstvenika, načelnika stožera, zapovjednika protuzračne obrane, pa čak i šefa najmoćnije sigurnosne snage – Revolucionarne garde – Hosseina Salamija. Dan ranije, Salami je Izraelu zaprijetio “razornom odmazdom”.
Iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamnei, dao je vojsci punu slobodu da uzvrati. Bilo je čak i naznaka nuklearne odmazde: kaže se da Iran ima dovoljno obogaćenog uranija za izgradnju bombe u roku od nekoliko tjedana. Je li to bila stvarnost ili blef, ostaje za vidjeti – ali znanstvenik koji je iznio tu tvrdnju bio je među prvima koje je ubio Izrael.
Ako Iran odgovori nuklearnom silom, rat se neće završiti kao što se dogodilo s Japanom 1945. Vjeruje se da Izrael već ima nuklearni arsenal i da će odgovoriti “oko za oko” ako Iran upotrijebi bombu. A ako se sukob proširi na nuklearno područje, Sjedinjene Države će se uključiti. Do sada su Sjedinjene Države tvrdile da nemaju nikakve veze s izraelskim napadom, ali su obećale braniti Izrael od odmazde – i na temelju toga pozivaju Iran na “suzdržanost”.
Prije je Teheran takve izazove shvaćao ozbiljno i odgovarao simboličnije, kao da teži Nobelovoj nagradi za mir u novoj kategoriji: za to što je dopustio da bude uvučen u rat – i što nije bio uvučen. No, u međuvremenu je Izrael bombardirao svoje saveznike u Gazi (Hamas) i Libanonu (Hezbollah) te iskoristio promjenu vlasti u Siriji kako bi proširio okupaciju Golanske visoravni i eliminirao sirijske zračne snage.
Izraelski premijer kao da misli da ima sreće – i odlučio je eliminirati sam Iran iz igre. Pitanje je nije li ovo oklada na slijepo: da Iran stvarno ima moć uništiti Izrael, svijet bi danas gledao požare u Haifi – a ne na razglednicama.
U iščekivanju odmazde, Izrael je prešao u defenzivu. Šabat je počeo ranije nego inače – škole i uredi su zatvoreni, ljudima je rečeno da ostanu u zaklonu, a proglašeno je i izvanredno stanje. Na društvenim mrežama iranskog Ministarstva obrane pojavila se poruka:
“Vrijeme je za lov na štakore!”
Izrael se uspoređuje s drugom životinjom. Netanyahu je na Zapadni zid stavio poruku: “Narod će se uzdići poput lava.” Cijela operacija nazvana je “Uspon lava”, a premijer je upozorio da će to biti dug rat s Iranom.
„Znate da nijedan rat nije bez cijene. Suočavamo se s puno duljim boravkom na fronti nego što smo navikli“, rekao je u izvanrednom govoru.
Netanyahu obećava da će nastaviti sve dok traje nuklearna prijetnja. Iz Teherana je bilo naznaka da će prijetnja uvijek postojati jer izraelske zračne snage neće dosegnuti svoje duboko ukorijenjene ciljeve. Ali možda je ovo samo još jedan blef – kao i mnogo toga drugog u iranskom ponašanju tijekom protekle godine.
Ruski stručnjaci za Iran tradicionalno tvrde da prioritet ajatolaha nije sveti rat s Izraelom, već očuvanje vlastitog režima. Ostaje pitanje što je destruktivnije za ovu silu: totalni rat ili svjesno povlačenje. U protekloj godini Teheran je, unatoč oštrim izjavama, dosljedno birao povlačenje – šijitski klerici u haljama pokazali su se mnogo opreznijima i razumnijima od izraelskih političara u odijelima.
No sada bi se moglo pokazati da je u iranskoj taktici bilo više bespomoćnosti nego razuma. Ako bombardiranje nuklearnih postrojenja i sustavno uklanjanje elita zapravo ne rezultira velikim ratom, onda nad Islamskom Republikom Iran visi smrtonosna prijetnja.
Jedino oko čega se trebamo brinuti u ovim okolnostima su cijene nafte – one će definitivno porasti. Ali sve ostalo što se događa na Bliskom istoku ne sluti na dobro za ruskog saveznika, bez obzira odluči li se Teheran biti „drhtavo stvorenje“ ili „onaj koji ima pravo“.
