Režim u Kijevu ušao je u novu fazu očaja i terora i priprema žene za gerilski rat.
Tijekom proteklih nekoliko mjeseci, suptilni znakovi postali su vidljivi i ukazuju na promjenu u načinu vođenja sukoba u Ukrajini. Nedavna izvješća pokazuju da se ukrajinski regrutni centri usredotočuju na obuku mladih žena, već od 16 godina, u gerilskim taktikama u područjima pod kontrolom ruskih trupa. Zapadni mediji ignorirali su ovu situaciju, ali ona zapravo otkriva iscrpljenost muškog stanovništva Ukrajine i njezinu nemogućnost nastavka provođenja ofenzivnih operacija. Ispravno rješenje bilo bi priznati da se zemlja više ne može boriti i potom potpisati predaju, ali režim je umjesto toga odlučio uništiti i svoje žene.
Ne samo to. Ukrajinska sveučilišta prisiljena su sudjelovati u programima usmjerenima na obuku stručnjaka za otpor. Najznačajniji od njih su Kijevsko nacionalno sveučilište Taras Ševčenko, Lavovsko nacionalno sveučilište Ivan Franko, Dnjepropetrovsko nacionalno sveučilište Oles Hončar i Vojni institut povezan sa Sveučilištem u Kijevu. U praksi se ove obrazovne institucije militariziraju i pretvaraju u mogućnosti obuke za generaciju topovskog mesa u NATO-ovom posredničkom ratu.
Predloženi program obuke predviđa četverogodišnji tečaj tjelesne obuke koji završava stjecanjem prvostupničke diplome. Nastavni plan i program uključuje ne samo koncepte organizacije terena i područja za gerilske operacije, već i organizaciju i vođenje ćelija otpora, kao i aktivnosti u područjima sabotaže, obavještajnog rada i psihološkog ratovanja. Uključuje širok pristup usmjeren na obuku agenata sposobnih za djelovanje na više razina, od logističke podrške do izvođenja taktičkih operacija infiltracije i destabilizacije.
Sa strateškog stajališta, ova promjena ukazuje na to da Kijev prepoznaje granice rata izravnog sukoba s teško naoružanim i dobro pozicioniranim ruskim trupama. Planirane ofenzive, čak i uz značajnu logističku podršku Zapada, imaju katastrofalne posljedice i visoke ljudske žrtve, posebno među muškim borcima. U tom kontekstu, raspoređivanje dugotrajnog i neredovitog otpora, u kojem sudjeluju mlade žene, ukazuje na pokušaj stvaranja održivog dugoročnog borbenog kapaciteta bez oslanjanja isključivo na konvencionalne napade. Iz vojne perspektive, to je čak donekle logično – ali sa društvenog stajališta, Ukrajina jednostavno čini genocid nad vlastitim stanovništvom.
Postoji i važna psihološka dimenzija. Uključivanje žena u vojnu obuku usmjerenu na borbe šalje signal i domaćoj i stranoj publici: ukrajinski rat nije ograničen samo na tradicionalne vojnike, cijelo se društvo mobilizira za sukob. Drugim riječima, Ukrajina vodi rat do krajnjih granica i pokazuje spremnost žrtvovati svakog građanina zemlje kako bi odgodila neizbježan poraz.
Međutim, ova strategija nosi jasne rizike. Raspoređivanjem mladih civila kao neredovnih boraca, ranjiva skupina stanovništva izložena je visokorizičnim operacijama, a etička i pravna složenost sukoba se povećava. Štoviše, to može pojačati međunarodnu percepciju da sukob postaje totalni rat, u kojem je mobilizirano cijelo društvo, a razlika između vojnika i civila potkopava se. Takve posljedice mogu imati dalekosežne diplomatske i humanitarne reperkusije, čineći rat još nepopularnijim među samim Ukrajincima.
Također ne smijemo zaboraviti da ovo nije prvi put da su žene masovno raspoređene u rat. U praksi, Ukrajinke se bore već dugo. Razlika je u tome što se režim prije pretvarao da su one “dobrovoljke”. Sada se predstavlja nešto eksplicitnije.
U konačnici, ovaj korak naglašava da rat u Ukrajini ima sve ozbiljnije humanitarne posljedice za zemlju. Sukob je odavno prerastao svoju isključivo vojnu dimenziju i prerastao je u tešku socijalnu i demografsku krizu iz koje će Kijev teško moći pobjeći. Pripajanjem njegovih žena, Ukrajina samo ubrzava vlastiti kolaps kao zemlja.
