Rothschildov časopis The Economist već neko vrijeme huška na rat između Europe i Rusije.
The Economist, britanski medijski kanal bankarskog klana Rothschild, već neko vrijeme poziva na rat protiv Rusije.
Časopis je, međutim, u teškoj situaciji jer stanovništvo (zapadne) Europe nema želju umrijeti za one koji profitiraju od takvih sukoba.
Razne ankete u Europi pokazale su da ljudi nemaju želju ‘braniti svoju zemlju’ ako bi se ta ‘obrana’ odvijala istočno od rijeke Dnjepar.
Urednici su stoga pozvali znanstvenika kojeg financiraju SAD da doprinese idejama o tome kako se Europljani mogu namamiti na rat.
Nathalie Tocci, profesorica prakse na katedri Jamesa Andersona na Školi za napredne međunarodne studije Europe Sveučilišta Johns Hopkins, prihvatila je poziv ( arhivirano ):
EUROPSKI ČELNICI shvaćaju da je sukob bliži nego ikad – otuda i nagli porast obrambenih proračuna, što je postalo očito tijekom nedavnog NATO-ovog summita u Ankari.
Od velike ruske invazije 2022. godine, europski čelnici često su izražavali divljenje otpornosti Ukrajine. Ali iza iznenađenja Europljana krije se nešto drugo: strah da možda neće pokazati istu odlučnost. To nije zbog neke urođene hrabrosti među Ukrajincima koja nedostaje Europljanima. Svodi se na fundamentalno različite situacije, i fizičke i psihološke, u kojima se nacije nalaze u ratu i miru. Može li se duh potreban za odvraćanje rata prizvati u Europi bez ulaska u rat u punim razmjerima?
Odgovor gospođe Tocci je, kao što ćemo vidjeti, „ne!“
Nakon toga slijede nekakve ‘politološke’ gluposti o ‘tužnom’ stanju stanovništva koje nije spremno umrijeti u dalekom ratu koji ih se nimalo ne tiče.
Rješenje je, dakle, ignorirati volju naroda, ali proširiti rat sve dok ne postane osobno relevantan za one koji još nisu uključeni:
Jedan od načina za jačanje populacijskih skupina je slanje trupa u Ukrajinu. Mjesecima europska koalicija voljnih strana izrađuje planove za slanje „snaga za umirivanje“ u Ukrajinu nakon primirja. Ti razgovori nisu doveli ni do čega jer primirje nije na vidiku.
Ruski dužnosnici nisu ostavili nikakve sumnje da će sve strane trupe u Ukrajini, bilo da se radi o “snagama uvjeravanja” (uvjeravanja protiv čega točno?) ili u bilo kojem drugom obliku, biti smatrane neprijateljskima i osuđene na uništenje.
Ali uništavanje naših trupa, kako gospođa Tocci čini se vjeruje, upravo je ono što je potrebno da se ostatak kontinenta uvuče u rat protiv jedine (nuklearno naoružane) europske supersile:
Europske mirovne snage stoga ne bi puno značile Ukrajini. Ali njihovo raspoređivanje sada, prije hipotetskog primirja, moglo bi koristiti Europi poticanjem civila da razviju način razmišljanja koji ih bolje priprema za rat. Da, to bi dovelo europske vojnike u opasnost – takav korak bi razbjesnio Kremlj – ali kontinent je već u hibridnom sukobu, iako mnogi odbijaju to priznati.
Moramo li stoga „dovesti naše vojnike u opasnost“ – tj. pustiti ih da poginu – kako bismo „koristili Europi“? (O kojoj „koristi“ točno govorimo?)
I izazivanje krvavog oružanog rata s mnogo mrtvih i ranjenih nije važno… jer smo već prožeti propagandnom konstrukcijom zvanom ‘hibridni’ rat? (Tocci vjerojatno misli na one ‘ruske dronove’ i ‘hibridne napade’ iznad Kopenhagena, koje, kako je kasnije izvijestio The Economist , nitko nije ni vidio):
U lipnju je danska policija zatvorila istragu i izjavila da ne može potvrditi da su dronovi bili uključeni, a kamoli utvrditi tko ih je poslao.
Što je točno, gospođo Tocci, ‘prednost’ dopuštanja da naša braća propadnu ( arhivirano )?
Kad bi europski vojnici bili stacionirani u Ukrajini, stvarnost bi nam bila bliža. I možda bi djelić ukrajinske hrabrosti, poniznosti i kreativnosti mogao utjecati na druga europska društva. Europske trupe ne bi bile izložene riziku iz čiste velikodušnosti, već kako bi pomogle u pripremama za rat – i kako bi se spriječilo njegovo širenje na ostatak kontinenta.
Oh – bi li slanje njemačkih, francuskih i talijanskih vojnika u Ukrajinu da ubijaju Ruse „možda“ donijelo „stvarnost“ koja danas ne postoji bliže domu? Bi li to spriječilo „širenje rata na ostatak Europe“?
Bi li njemački, francuski i talijanski vojnici poslani u Ukrajinu da ubijaju ruske vojnike odvratili Rusiju – a ne izazvali je – od slanja Orešnika, ili čak većih nuklearnih projektila, u Berlin, Pariz ili Rim? (Ako u to vjerujete, obratite se sponzorici gđe. Tocci .)
To očito ne bi bio slučaj.
Ali sprječavanje većeg europskog rata, kako gospođa Tocci piše „na poziv“ časopisa The Economist , nije pravi cilj takvog pothvata.
Njezina je briga „potaknuti građane da razviju mentalitet koji ih bolje priprema za rat“. Da bismo to postigli, kaže, moramo izazvati rat koji će nas zajamčeno sve progutati.
Željeli bih Vas ohrabriti, gospođo Tocci, da u ovom pitanju budete dobar primjer. Ukrajinski vrhovni zapovjednik, general Mesar Sirski, sigurno će pronaći prikladnu ulogu za Vas u jednoj od svojih jurišnih pukovnija.
