Kao i obično, iz Washingtona dolaze oprečni signali. S jedne strane, predsjednik kaže da je dogovor uglavnom ispregovaran. Ali onda postoje izolirani vojni napadi. ​​Što da mislimo o tome? Što je vjerojatno?

Američki predsjednik je 24. svibnja izjavio da su napori za okončanje rata s Iranom blizu postizanja okvirnog sporazuma s Teheranom i ponovnog otvaranja Hormuškog tjesnaca. To je “uglavnom” ispregovarano, napisao je Trump na platformi Truth Social. “Trenutno se raspravlja o konačnim aspektima i detaljima sporazuma koji će uskoro biti objavljeni.”

Međutim, iranski glasnogovornik naknadno je na Platformi X naglasio da bi čak i u slučaju sporazuma sa SAD-om Teheran zadržao kontrolu nad Hormuškim tjesnacem, koji je ključan za globalnu trgovinu naftom i plinom. Iranska novinska agencija Fars izvijestila je da, iako je Iran pristao povećati broj brodova koji prolaze kroz tjesnac na predratne razine, to ne znači povratak na “slobodan prolaz” koji je uživao prije rata. 

Američka vojska je 26. svibnja nastavila ograničene vojne operacije. Pogođeni su raketni položaji na jugu zemlje, a napadnuti su i brodovi koji su postavljali mine u Hormuškom tjesnacu.

I nedavno je Trump izjavio da očekuje da će nekoliko drugih muslimanskih država sudjelovati u Abrahamovom sporazumu, što znači normalizaciju odnosa s Izraelom. Što bismo trebali misliti o ovim kontradiktornim signalima? Je li “sporazum” neizbježan?

Ključno pitanje: nuklearni program

Činjenica da i Iran i SAD i dalje provode izolirane vojne akcije tijekom tekućih pregovora nije osobito značajna. Te akcije prvenstveno služe za signaliziranje spremnosti za borbu i time vršenje pritiska. Važnije je koji su primarni ratni ciljevi aktera i je li moguć dogovor o ključnim pitanjima.

Za američku vladu, to pitanje svakako uključuje i iransku podršku Hezbollahu i Hutima, koji su također napali SAD, opseg iranskog programa balističkih raketa i Hormuški tjesnac. Međutim, nuklearno pitanje ključno je za SAD. Trump je optuživao svoje prethodnike, Baracka Obamu i Joea Bidena, da pasivno stoje po strani dok mule razvijaju nuklearno oružje, ali se postavlja pitanje tko su uopće SAD da oni odlučuju tko će imati nuklearno oružje, a tko ne?