Scott Ritter objašnjava zašto bi rat protiv Irana mogao postati politička katastrofa za Trumpa.
U bombastičnom intervjuu, bivši inspektor UN-a za oružje i bivši američki obavještajni časnik Scott Ritter oslikava sumornu sliku trenutne situacije između SAD-a, Izraela i Irana. Ritter tvrdi da Washington i Tel Aviv nisu samo napravili geopolitičku pogrešku, već su i shvatili da bi izravni rat protiv Irana mogao izmaći kontroli – vojno, ekonomski i politički. Njegova analiza temelji se na sve većoj eskalaciji na Bliskom istoku, ogromnim gubicima koje su pretrpjeli zapadni sustavi i strahu od globalnog ekonomskog kolapsa.
Ritter opisuje situaciju kao krizu iz koje se Trumpova administracija sada očajnički pokušava izvući. Službeno, predsjednik Donald Trump govori o uspješnim pregovorima i namjernoj deeskalaciji. Međutim, u stvarnosti, prema Ritteru, Washington jednostavno nije sposoban voditi veliki rat protiv Irana bez da se i sam suoči sa strateškom katastrofom.
Prema Ritteru, rasprava se usredotočuje na nedavne izjave iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Araghchija, koji je izjavio da je Iran naučio iz prethodnih napada i da će spremiti”mnoga iznenađenja” ako se situacija ponovno zaoštri. Ritter također ukazuje na izvješća o masovnim gubicima zapadnih zračnih sustava i bespilotnih letjelica u prošlim sukobima. Posebno naglašava navodno uništenje brojnih bespilotnih letjelica MQ-9 Reaper i drugih zrakoplova tijekom samo 37 dana aktivnih borbi.
Prema Ritteru, upravo je to točka u kojoj se geopolitička stvarnost promijenila. Izrael i SAD isprva su vjerovali da mogu destabilizirati Iran ciljanim napadima i u konačnici dovesti do promjene režima. Izrael je uvjerio Trumpa da je iransko vodstvo slabo, da stanovništvo postaje sekularno i da je Islamska Republika na rubu kolapsa. Ali upravo je taj izračun propao.
Ritter tvrdi da je izraelsko vodstvo prodalo Trumpu iluziju: ideju da se može eliminirati Vrhovni vođa, neutralizirati vojno vodstvo, a zatim postaviti nova vlada koja bi okončala iranske raketne i nuklearne programe. Danas, međutim, Washington priznaje da se dogodilo suprotno: iransko vodstvo je jače na domaćem planu nego prije, dok su izraelski strateški ciljevi postali nedostižni.
Ritterova procjena potencijalnih posljedica novog rata posebno je dramatična. U slučaju izravnog napada na Iran, tvrdi on, Teheran ne bi samo napao Izrael, već bi napao i cijelu energetsku infrastrukturu zaljevske regije. Ritter posebno ističe Ujedinjene Arapske Emirate, koji, prema njemu, sada igraju središnju ulogu u izraelskoj sigurnosnoj strategiji.
Iran je već jasno dao do znanja da će u slučaju rata ciljati energetska postrojenja, postrojenja za desalinizaciju i sustave opskrbe električnom energijom zaljevskih država. Ritter opisuje scenarij stalnih napada raketama i dronovima “iz sata u sat, iz dana u dan”. Prema njegovoj procjeni, posljedice bi bile razorne: kolaps proizvodnje energije, masovni poremećaji u globalnim lancima opskrbe, zatvaranje rafinerija i u konačnici svjetska ekonomska kriza.
Posebno je bombstična njegova tvrdnja da SAD teško mogu logistički održati takav rat. Prema Ritteru, Washington ima samo ograničene zalihe oružja dugog dometa i sustava protuzračne obrane. Iran je, s druge strane, sposoban voditi dugotrajni rat iscrpljivanja. Prema Ritteru, Sjedinjene Države bi “počele ostajati bez svega nakon tjedan dana”.
Drugi fokus intervjua je Trumpova politička situacija kod kuće. Ritter prikazuje predsjednika sve više zaokupljenog ekonomskim brigama. Američku javnost ne zanimaju geopolitički narativi o iranskom nuklearnom oružju, već inflacija, cijene energije i rastući troškovi života. Ritter se više puta poziva na poznatu frazu iz Clintonove ere: “To je ekonomija, glupane.”
Trump sada pokušava demonstrirati snagu prijeteći napadima, a zatim se predstavljajući kao mirotvorac. Ritter to naziva čistim političkim teatrom. Zapravo, prema njegovoj analizi, i sam Trump zna da bi rat protiv Irana mogao značiti njegov politički pad. Ekonomski kolaps uzrokovan vrtoglavim porastom cijena energije uništio bi međuizbore i na kraju doveo do postupka opoziva.
Nadalje, Ritter pokreće masovni napad na zapadne medije i obavještajne agencije. Posebno kritizira izvješća o navodnim izraelskim kontaktima s bivšim iranskim predsjednikom Mahmoudom Ahmadinejadom. Ritter opisuje te priče kao “najjeftiniji oblik informacijskog ratovanja” i optužuje CIA-u i medije poput The New York Timesa i Financial Timesa za aktivno sudjelovanje u psihološkoj manipulaciji.
Prema njegovim riječima, SAD sada gotovo da i nema funkcionalnih mreža ljudske obavještajne službe unutar Irana. Prethodne strukture CIA-e demontirale su iranske kontraobavještajne agencije. Dok je Izrael dugo gradio operativne mreže, i one su posljednjih mjeseci teško oštećene.
Na kraju intervjua, Ritter svoju pozornost okreće širem geopolitičkom razvoju događaja: strateškom zbližavanju Rusije i Kine. Dok Trumpov posjet Pekingu, prema Ritteru, “nije ništa postigao”, deseci konkretnih sporazuma potpisani su na sastanku Vladimira Putina i Xi Jinpinga. Za Rittera to pokazuje tektonski pomak u globalnoj ravnoteži snaga.
Njegov zaključak je nedvosmislen:
SAD i Izrael vjerovali su da mogu izolirati i destabilizirati Iran. Umjesto toga, nastala je situacija u kojoj svaka daljnja eskalacija nosi rizik regionalnog požara s globalnim ekonomskim posljedicama. Ritter je uvjeren da se Washington više ne povlači iz snage, već iz straha od posljedica rata koji možda više neće moći kontrolirati.
