Što će zapravo ostati od Ukrajine? Gorka istina o iscrpljujućem ratu.
Dok zapadne vlade i mainstream mediji neumorno hvale taktičke uspjehe i usredotočuju se na ruske gubitke, iz naslova izranja drugačija, daleko dramatičnija stvarnost. Rat u Ukrajini ovih je dana dosegao sumornu prekretnicu: sada traje dulje od Prvog svjetskog rata. Ali ključno pitanje sustavno se ignorira na Zapadu: Može li Ukrajina podnijeti cijenu tako dugotrajnog rata iscrpljivanja protiv nadmoćno moćnog neprijatelja bez potpunog uništavanja vlastitih demografskih, ekonomskih i društvenih temelja?
Zapadnjačkim narativom dominiraju izvješća o tehnološkim inovacijama, dronovima i dramatičnim napadima dugog dometa na ruski teritorij. Nesumnjivo je da Ukrajina pokazuje izvanrednu otpornost i, uz pomoć zapadnih saveznika, nanosi ogromnu štetu svom protivniku. Ali ovaj narativ prikriva središnju prirodu ovog sukoba: baš kao i Prvi svjetski rat, on je u svojoj srži brutalni rat iscrpljivanja. Neće ga odlučiti naslovi ili čudotvorno oružje, već neizmjerna patnja i krvni dani ljudi s obje strane.
Ključno pitanje više nije može li Kijev nanijeti štetu Rusiji – može. Pitanje je može li to učiniti u mjeri u kojoj postiže vlastite političke ciljeve bez pretrpljenja vojnih, društvenih i demografskih gubitaka koji ugrožavaju opstanak vlastite nacije. U ratu iscrpljivanja, neprijateljski gubici govore samo pola priče. Iznad svega, radi se o izdržljivosti: Koja strana može nadoknaditi svoje gubitke, održati društvenu koheziju i dulje izdržati borbu?
Zapadni mediji redovito sugeriraju da je Rusija pretrpjela mnogo više žrtava nego Ukrajina. Vlade sustavno umanjuju vlastite gubitke kako bi izbjegle ugrožavanje javne podrške i stalnog protoka sredstava. Ali ovo iskrivljavanje stvarnosti izuzetno je opasno – i ne čini pravdu palima. U Prvom svjetskom ratu, čak su i zemlje poput Njemačke, Francuske i Velike Britanije objavile nepokolebljive popise žrtava. Danas, međutim, prevladava načelo kontrole informacija.
Pravi opseg dramatične situacije ilustrira epizoda iz Londona: Na večeri, dobro povezanog bivšeg ukrajinskog vladinog dužnosnika upitali su izvan kamere: “Recite mi, bez zezancije: Koji je pravi omjer gubitaka?” Nakon kratkog oklijevanja, Ukrajinac je tiho odgovorio: “Jedan prema jedan.” Kada su ga pitali, zapanjeno, za njegov izvor, otrežnjujući odgovor bio je: “Glavni stožer.” Je li ova brojka točna do decimalne točke gotovo je nebitno. Ključna je stvar da, očito, dobro informirani ukrajinski krugovi ne pretpostavljaju ogromne, nesrazmjerne ruske gubitke, već paritet.
Izravni odnos je smrtna presuda za Ukrajinu. Svaki visokoprofilirani ukrajinski napad dronom na rusku rafineriju suprotstavljaju masovni ruski napadi na mnogo manje ukrajinsko gospodarstvo i infrastrukturu. Rusija ima više od tri puta veću populaciju, gigantske industrijske resurse i državne prihode osigurane izvozom nafte i plina. Ukrajina je u značajno nepovoljnijem položaju.
Ukrajinska demografska kriza – njezino se stanovništvo smanjivalo već i prije rata – odavno je dosegla katastrofalne razmjere. Milijuni su pobjegli na Zapad, a milijuni žive na teritorijima pod ruskom kontrolom. Stvarnost je takva da gotovo nitko tko je pobjegao na Zapad ne planira se ikada vratiti. I nema muškaraca. Svatko tko se vozi kroz gradove izvan Kijeva primijetit će potpunu odsutnost muškaraca vojnog uzrasta. Oni su na frontu, ranjeni, u inozemstvu ili očajnički pokušavaju izbjeći neumoljivu mobilizaciju.
Čak i kad bi topovi danas utihnuli, što čeka vojnike koji se vraćaju? Preko milijun prekaljenih, često teško traumatiziranih i tjelesno invalidnih muškaraca trebat će posao i budućnost. Područje veće od Engleske potpuno je kontaminirano minama i neeksplodiranim ubojnim sredstvima. Posmrtni ostaci desetaka tisuća mrtvih vojnika, koji nisu mogli biti identificirani ili pronađeni, još uvijek leže na ovim poljima.
Obnova Ukrajine potrošit će stotine milijardi eura. Samo za održavanje osnovnih javnih usluga – i to u zemlji u kojoj korupcija ostaje ogroman i uporan problem – Kijevu godišnje nedostaju deseci milijardi. Tko bi to trebao platiti? Urušeno ukrajinsko gospodarstvo? Naivna ideja da se Rusija može prisiliti podmiriti ovaj astronomski račun ima malo veze sa stvarnošću. Potpuno je jasno: Na kraju će se od zemalja Europske unije – a time i od europskih poreznih obveznika – očekivati da plate račun.
Europske elite računaju na to da će Ukrajina nekako izaći kao pobjednica. Ali nada nije strategija. Prava strategija zahtijevala bi nemilosrdnu i iskrenu procjenu gubitaka, snaga i ograničenja obje strane. Trenutno Zapad previše rado raspravlja o tome koliko Rusa umire. Ono što se namjerno ignorira jest ključno pitanje: Kakva će Ukrajina uopće ostati kada ubijanje konačno prestane?
