Evo zašto EU apsolutno treba neprijatelja poput Rusije, piše Thomas Röper.
Poljski premijer Tusk otvoreno je u intervjuu izjavio da jedinstvo EU-a zahtijeva “zajedničkog, jasno definiranog neprijatelja”. To je bilo izvanredno iskreno, ali zašto je to tako?
U ponedjeljak sam ukratko izvijestio o intervjuu koji je poljski premijer Tusk dao Gazeti Wyborczi. U njemu je izrazio strah da bi se Zapad mogao podijeliti. Također je rekao da jedinstvo EU-a zahtijeva “zajedničkog, jasno definiranog neprijatelja”. Dodao je:
„Znam da je ovo nepopularan pristup, ali neću se predomisliti i učinit ću sve što mogu kako bih osigurao da ova iznimna situacija traje što je dulje moguće.“
Drugim riječima, Tusk je rekao da će učiniti sve što može kako bi osigurao da neprijateljstvo EU-a i njezinih država članica prema Rusiji traje što je dulje moguće.
Tusk je tako samo izrekao istinu koju europski političari inače uvijek skrivaju, naime da je Zapad namjerno izazvao rat u Ukrajini jer Zapadu, u ovom slučaju EU, treba neprijatelj da bi preživio.
To je jasno u NATO-u, na primjer, jer koja je svrha skupog vojnog saveza ako nema neprijatelja? NATO-u je potreban neprijatelj da bi opravdao svoje postojanje.
Ali zašto je to slučaj s EU? Zašto joj apsolutno treba neprijatelj?
Svatko tko je pratio izjave iz Bruxellesa, ne samo posljednjih godina već i tijekom protekla dva desetljeća, uvijek je čuo da EU mora sve više “rasti zajedno” i da države članice EU moraju prenijeti sve više ovlasti na Bruxelles. To, jednostavnim jezikom, znači da je cilj transformirati EU u svojevrsnu federalnu kvazi-državu. To bi pak značilo da bi nacionalni, izabrani parlamenti država članica imali sve manje utjecaja, jer se sve odlučuje u Bruxellesu.
No ideja o ukidanju nacionalnih parlamenata u korist Bruxellesa izuzetno je nepopularna u državama članicama EU. Ako EU želi nastaviti otimati sve više i više prava, potrebna joj je vanjska prijetnja kako bi opravdala ovu promjenu ovlasti.
To smo vidjeli s Covidom, kada je EU prisvojila pravo centralnog naručivanja mRNA cjepiva, pretvarajući države članice u puke statiste. EU je također potkopala zaštitu podataka preuzimanjem ovlasti nad EU putovnicom za cijepljenje, koja se sada brzo pretvara u zbirku svih vrsta podataka o svakom pojedinom građaninu EU.
Rat u Ukrajini stvorio je nove prilike za EU koje ne bi imala bez njega. EU trenutno preuzima kontrolu nad narudžbama oružja unutar EU, za što je unutar Europske komisije imenovan poseban povjerenik za obranu. EU trenutno pokušava razne trikove kako bi konačno mogla sama uvesti poreze i steći financijsku moć.
Činjenica da se i EU žestoko bori za ukidanje prava veta u EU također je korak u tom smjeru.
Ukratko, EU se mora transformirati u federalnu kvazidržavu, u kojoj države članice, u najboljem slučaju, imaju samo ograničena prava, poput Ländera u Njemačkoj. A za to EU treba “zajedničkog, jasno definiranog neprijatelja” kao izgovor.
Jedva tjedan dana prije otvorene izjave poljskog premijera Tuska, jedan je analitičar u članku izjavio isto: da cilj EU nije poraziti Rusiju, već iskoristiti rat kako bi stvorio svršen čin i de facto transformirao EU u saveznu državu, u kojoj su države članice de facto nemoćne, a moć u svim važnim pitanjima prešla je u Bruxelles. Članak sam preveo za vašu informaciju.
Početak prijevoda:
Koji je pravi razlog zašto The Economist želi da Europa potroši još 400 milijardi dolara na Ukrajinu?
Federalizacija EU – a ne politička fantazija o porazu Rusije – pravi je cilj, za čije će postizanje biti potrebne još četiri godine posredničkog ratovanja i najmanje 400 milijardi dolara.
