Hoće li biti rata između EU i SAD-a u slučaju da Trump napadne Grenland?, piše Thomas Röper.
Novoizabrani američki predsjednik Trump nije isključio preuzimanje Grenlanda vojnim putem. Prema ugovoru o EU-u, ostale države EU-a tada bi morale pomoći Danskoj. I što bi to značilo za NATO?
Donald Trump najavio je svoje pravo na Grenland i očito je vrlo ozbiljan u vezi s tim, jer je Grenland vrlo važan za SAD iz nekoliko razloga. Odgovarajući na pitanje novinara, Trump izričito nije isključio korištenje ekonomske i vojne sile za postizanje tog cilja. Prostim jezikom, Trump je zaprijetio ratom Danskoj, kojoj Grenland pripada.
Mislim da je takav razvoj događaja vrlo malo vjerojatan, ali želio bih ovdje proći kroz moguće posljedice.
Danskoj prijeti imperijalistička sila
U Rusiji se mnogo šale na račun Danske i rata, jer je Drugi svjetski rat za Dansku trajao samo nekoliko sati. Na primjer, ruska televizijska emisija na tu temu krajem prosinca ironično je izjavila:
“Danski premijer čak je kod kuće napravio zalihe vode i konzervirane hrane za tri dana u slučaju ruskog napada, prema preporuci danskih vlasti. Posljednji put kada je Danska morala doživjeti napad, a to je bio napad Wehrmachta, trajao je šest sati, nakon čega je danska vojska raspuštena, poslana kući i život je nastavljen normalnim tokom. Gubici kraljevstva u Drugom svjetskom ratu, ne uključujući one koji su se pridružili Waffen-SS-u, iznosili su ukupno 16 mrtvih i 20 ranjenih. Dakle, tri dana su puno prema danskim standardima.”
Štoviše, posljednjih godina Danska je učinila sve što je mogla kako bi ugodila SAD-u i poslala praktički cijeli svoj arsenal oružja u Ukrajinu. Emisija ruske televizije u nedjelju komentirala je ovo:
“Ipak, Danci su učinili sve što su mogli kako bi zadovoljili NATO. Svojoj su vojsci izdvojili 2,37 posto svog BDP-a, što je iznad ciljeva saveza, a kupili su i zrakoplove F-35 te Ukrajini isporučili tenkove i topništvo. I to čine uz formulaciju da im je drago jer su oni, Danci, izloženi izravnoj prijetnji neprijateljske imperijalističke sile.”
Danska je očito gledala u krivom smjeru, jer prijetnja Danskoj ne dolazi s istoka, već od imperijalističke sile na zapadu. U nedjelju je još jedan ruski televizijski program ironično komentirao ovo:
“Politico je skrenuo pozornost na zanimljiv aspekt problema: u slučaju američke invazije Danska se ne bi imala čime braniti, jer je sve predala Ukrajini. S druge strane, Kopenhagen i Kijev razmijenili su sigurnosna jamstva. Neka Kijev pošalje pomoć.”
Ironiju koja prevladava u izvještavanju o ovoj temi u Rusiji teško je ne primijetiti. I razumljivo je, jer vlade EU-a još uvijek ne shvaćaju da im ne prijeti opasnost s istoka, gdje je Rusiji jedino u interesu držati NATO izvan Ukrajine i inače je oduvijek željela jedno iznad svega: gospodarsku i kulturnu suradnju između Rusije i Europe.
SAD je uvijek bio taj koji je Europi prijetio propisima i sankcijama za neposluh (vidi, na primjer, izgradnju Sjevernog toka 2), koji se borio protiv europskih kompanija (vidi milijarde kazni koje su europske tvrtke dobile u SAD-u) ), a to je sada da je europska industrija namamljena u SAD s milijardama subvencija nakon što su cijene energije u Europi eksplodirale zahvaljujući sankcijama nametnutim Rusiji pod pritiskom SAD-a.
A sada Trump čak besramno prijeti europskom “savezniku” ratom. Teško da možete kriviti Ruse što im je ovo zabavno (naravno, ne shvaćajući ozbiljnost situacije).
Besmisleni NATO
Naravno, NATO ne bi pomogao u takvom slučaju, budući da bi SAD teško pristale proglasiti obrambenu tužbu NATO-a protiv sebe u skladu s člankom 5 NATO ugovora.
Ali NATO je ionako beskoristan Europljanima, kao što sam istaknuo prije mjesec dana u članku pod naslovom “ Članak 5 NATO ugovora – Bi li SAD doista pomogao zemljama NATO-a protiv Rusije? ” Razlog tome je što članak 5 NATO ugovora ne obvezuje nikoga na bilo što, već samo poziva svaku ugovornu stranu (tj. svaku državu NATO-a) da poduzme one mjere „koje smatra potrebnim za osiguranje sigurnosti Sjevera obnoviti i održati atlantsko područje.”
U tom slučaju svaka država NATO-a može izjaviti da ne smatra nikakve mjere potrebnima. NATO ugovor ne sadrži obvezu pomoći napadnutoj državi NATO-a.
To je bila namjera SAD-a pri osnivanju NATO-a, jer nisu htjeli da ih neka europska država protiv svoje volje uvuče u rat. A to ni danas ne žele. NATO je postavljen od strane SAD-a na takav način da ne obvezuje SAD ni na što, ali de facto prisiljava Europljane da daju topovsko meso u ratu u Europi koji SAD želi.
Možete izvrtati kako god želite, ali Danska ne može očekivati pomoć NATO-a ako SAD želi silom zauzeti Grenland.
Ali hvala Bogu postoji Ugovor o EU, koji također sadrži klauzulu o obrani.
Ugovor o EU
Možda malo ljudi to zna, ali Ugovor o EU također sadrži vojne klauzule, uključujući uzajamnu obvezu pružanja pomoći ako je zemlja EU napadnuta. Članak 42. stavak 7. Ugovora glasi kako slijedi:
“U slučaju oružanog napada na državno područje države članice, ostale države članice dužne su joj pružiti svu pomoć i pomoć u njihovoj moći, u skladu s člankom 51. Povelje Ujedinjenih naroda. To ne dovodi u pitanje specifičnu prirodu sigurnosne i obrambene politike određenih država članica.”
Štoviše, formulacija u Ugovoru o EU-u puno je obvezujuća nego u NATO ugovoru, gdje svaka država mora učiniti samo ono što “smatra potrebnim”. Prema Ugovoru o EU, “ostale države članice” dužne su napadnutoj državi “svu pomoć i podršku u njihovoj moći”.
Zamislimo sada teorijski (ali naravno krajnje malo vjerojatan) slučaj da bi Trump zapravo Danskoj dao ultimatum da preda Grenland SAD-u i zaprijetio ratom ako ga odbije.
To bi značilo da bi države EU bile obvezne pomoći Danskoj svom “pomoći i potporom u njihovoj moći” protiv SAD-a.
U stvarnosti
Naravno, ništa od toga nije realno. Realno je ono što se već pojavljuje. Danska vlada sada govori o podršci SAD-u u njegovim arktičkim ambicijama kako bi uvjerila Trumpa. Sumnja se hoće li mu to biti dovoljno.
Danska vlada također govori o tome kako bi Grenlanđani sami trebali odlučiti žele li pripadati Danskoj ili biti neovisni. Danska vlada stoga de facto otvara vrata referendumu i Grenlanđani mogu slobodno postavljati ne samo pitanje neovisnosti od Danske, već i pitanje pridruživanja SAD-u.
Za SAD, s njihovom medijskom moći, trebalo bi biti lako pridobiti samo 56.000 Grenlanđana obećanjima i nekoliko milijardi dolara ulaganja.
I tada svi europski vazali SAD-a mogu odahnuti i izjaviti da je slobodna volja Grenlanđana bila da se pridruže SAD-u.
Ovako bi, ili tako nešto, moglo ići ako se Trump stvarno uozbilji.
Unatoč tome, gore navedene umne igre su zabavne, iako su malo vjerojatne.
