Uhićenje kineskog generala Zhang Youxie najbolja je priprema za rat.
Stanice raka moraju se ukloniti prije nego što započne velika borba.
Hua Bin
Vijest o Zhangovom uhićenju prošlog tjedna izazvala je šok u cijeloj zajednici koja prati događanja u Kini.
Sve vrste životinja iz zoološkog vrta, prerušene u “novinare” ili “stručnjake za Kinu”, ispuzale su ispod kamenja kako bi ponudile svoje “komentare” i “analize”.
Ovaj cirkus uključuje Wall Street Journal , agenciju za dezinformacije u vlasništvu odvratnog klana Murdoch, prognane ostatke sekte Falun Gong, profesionalne mrzitelje Kine koje financira američki Kongres („Fond protiv kineske propagande“), kao i „stručne analitičare“ iz Heritage Foundationa i Vijeća za vanjske odnose (CFR).
Glasine su se širile punom parom.
Bilo je brojnih senzacionalnih „izvješća“, od toga da je general Zhang odavao nuklearne tajne CIA-i, do navodne blokade Pekinga, trupa na ulicama, pucnjave i munjevitog vojnog napada kako bi se Zhang oslobodio kao dio pokušaja puča.
Neki propagandni mediji koje podržava DPP na Tajvanu, kao i praktikanti Falun Gonga na X-u, potpuno su podivljali s izmišljenim pričama i navodnim tajnim radnjama, kao da su i sami očevici – političke pornografije i mentalnog samozadovoljavanja u svom najružnijem obliku.
Njihova bujna mašta lako bi im osigurala posao scenarista za Netflixovu seriju Fargo, koja je, kao što svi znaju, “temeljena na istinitim događajima”, baš kao što ovi lažljivci promoviraju vlastite priče.
Naravno, potrebna vam je publika s jednocifrenim IQ-om za širenje takvih “vijesti” – publika koje očito ima mnogo u Tajvanu i na Zapadu.
Ova kolektivna vježba ludila je sama po sebi spektakl.
Nakon 30 godina lažnog izvještavanja i smiješnih predviđanja o “slomu Kine”, moglo bi se pomisliti da nitko s ijednom funkcionalnom moždanom stanicom više neće vjerovati u ovu glupost.
Međutim, budući da su institucionalizirana glupost i nepoštenje karakteristika zapadnog medijskog krajolika (kojem “demokratski” Tajvan ponosno pripada), idiotske glasine s veseljem konzumira i vjeruje im zaglupljena javnost – javnost s rasponom pažnje i inteligencijom koi šarana, što se nažalost čini preduvjetom za “visoko funkcionalnu” demokraciju.
U tom kontekstu, neki manje lakovjerni i promišljeniji čitatelji kontaktirali su nas i zatražili procjenu onoga što se zapravo dogodilo.
Naš prvi savjet je: smirite se i nemojte donositi zaključke prije nego što su dostupne pouzdanije informacije.
U današnjem zapadnom medijskom krajoliku, koji je programiran da pati od poremećaja deficita pažnje, previše ljudi pati od sindroma “spreman, pucaj, ciljaj”.
Svi žure odmah izbrbljati prvu misao koja im padne na pamet za javnu upotrebu ili za klikove na društvenim mrežama.
Mudri čekaju dok mozak obradi podatke i razum stupi na scenu.
Sada kada se možemo osvrnuti na događaj – barem djelomično – vrijedi analizirati situaciju, jer je uhićenje doista veliki, transformativni događaj za PLA i za Kinu.
Ali to nije onako kako su to prikazali zapadni mediji. Zapravo, sasvim je suprotno.
Kad je riječ o Kini, obično je puno bliže istini ako se dođe do suprotnog zaključka nego “zapadni mainstream mediji”.
Prvo, želimo jasno reći da nemamo nikakve insajderske informacije. Oslanjamo se isključivo na javno dostupne objave iz vjerodostojnih izvora kako bih analizirali što se dogodilo i koje su posljedice.
Nemamo službeni stav niti osobni interes. Jednostavno dijelimo analizu temeljenu na zdravom razumu.
Nakon što smo to riješili, željeli bih predstaviti svoje mišljenje – počevši od toga tko je general Zhang, zašto je uhićen, kako to utječe na kinesku vojnu spremnost, kakav signal šalje predsjednik Xi i kakve dugoročne posljedice to ima za vojsku i zemlju.
Tko je general Zhang Youxia?
Dana 19. siječnja, dva generala – Zhang Youxia i Liu Zhengli – smijenjena su s dužnosti. Obojica su bili članovi Središnjeg vojnog povjerenstva (CMC), najvišeg tijela za donošenje vojnih odluka, kojim je predsjedavao sam predsjednik Xi.
Zhang je bio prvi zamjenik predsjednika Središnjeg vojnog povjerenstva i stoga najviše rangirani uniformirani časnik u Kini.
Prošle godine, pod istragu su stavljena još tri člana Središnje vojne komisije (ZMK), uključujući bivšeg ministra obrane Li Shangfua.
To znači da je pet od sedam članova ZMK-a, čiji je mandat započeo 2022. godine, sada razriješeno.
Svih pet generala optuženo je za korupciju i kršenje političke discipline. Zhang i Liu dodatno su optuženi za “nepoštivanje i gaženje zapovjednog autoriteta predsjednika Središnje vojne komisije”, kako je izvijestio PLA Daily, službeni vojni list.
Daljnji detalji o slučajevima još nisu objavljeni.
Uklanjanje generala Zhanga je od posebne važnosti.
Zhang ima 75 godina i prijatelj je iz djetinjstva predsjednika Xija. Njihovi očevi bili su osnivači revolucionara PLA-a i Narodne Republike.
Stariji Xi i Zhang služili su u istoj jedinici Crvene armije na sjeverozapadu Kine 1940-ih, jedan kao politički komesar, a drugi kao zapovjednik.
Obojica su bili među najviše rangiranim vojnim vođama prilikom osnivanja Narodne Republike Kine. Dvije obitelji su od tada ostale blisko povezane.
Zhang je bio najbliži saveznik predsjednika Xija u vojsci od samog početka. Godine 2017. imenovan je potpredsjednikom Središnje vojne konferencije.
O prijateljstvu između Xija i Zhanga može se pročitati u opsežnoj knjizi Alfreda L. Chana Xi Jinping: Politička karijera, upravljanje i vodstvo 1953.–2018 .
Zhang se pridružio vojsci s 18 godina, cijeli je život bio profesionalni vojnik i ratni veteran iz Vijetnamskog rata 1979. godine.
U ovom pograničnom ratu zapovijedao je pješačkom bojnom koja je ostvarila niz pobjeda u bitkama. Zhang je odlikovan najvišim odlikovanjem za hrabrost.
Do čina general-bojnika napredovao je 1997., general-pukovnika 2007., a u generala s četiri zvjezdice promaknut je 2011.
Kao visokorangirani časnik, Zhang je također vodio program modernizacije vojske te je bio odgovoran za nabavu i osoblje prije imenovanja u Središnju vojnu komisiju.
Nabava i osoblje su među najvažnijim funkcijama u vojsci i klasično su leglo korupcije.
Zhang je također bio snažan zagovornik vrlo uspješne inicijative “civilno-vojne fuzije” i vodio je kineski svemirski program.
Prema svim izvješćima, Zhang je bio vrlo cijenjeni vojnik sve do svog sramotnog pada prije nekoliko tjedana.
Zašto je Zhang uhapšen?
Najjasniji prikaz službenih optužbi dolazi iz PLA Dailyja .
Zhang i Liu, Zhangov štićenik, optuženi su za korupciju i nepoštivanje zapovjedne vlasti predsjednika ZMK-a.
PLA Daily je koristio izraz “divovski štakori” kako bi opisao razmjere korupcije – aluzija na klasičnu kinesku basnu u kojoj štetnici jedu žito i uzrokuju glad.
Optužba za gaženje zapovjednog autoriteta predsjednika Središnje vojne komisije izravan je pokazatelj neposluha i subverzije zapovjedne strukture pod predsjednikom Xijem.
Kruže i druge glasine. WSJ je izvijestio da je Zhang predao nuklearne tajne SAD-u i unaprijedio osramoćenog ministra obrane Li Shangfua nakon što je primio veliki mito.
Iako je potonje sasvim moguće, ako ne i vjerojatno, optužbu za nuklearnu tajnost treba smatrati psihološkom operacijom koju su plasirale američke obavještajne agencije.
Zdrav razum vam govori da je ovo očita laž – koji bi motiv general Zhang imao za izdaju?
Takav čin automatski bi nosio smrtnu kaznu i osigurao da njegova obitelj, uključujući i njegove unuke, budu izopćenici u Kini generacijama, sasvim neovisno o sramoti za vlastitog oca.
Za doživotnog vojnika i “crvenog princa”, činjenje veleizdaje je jednostavno nezamislivo.
Je li mu zapadnjačka naracija o “demokratiji” toliko isprala mozak da bi izdao vlastitu zemlju i riskirao živote svakog Kineza predajući nuklearne tajne Amerikancima?
Je li bio podmićen ili ucijenjen? Ako jest, kako je takva infiltracija mogla funkcionirati?
I na kraju: Odakle je WSJ- u ova navodna tajna bomba? Citirali su “dobro pozicionirani anonimni izvor” – uobičajenu tvrdnju “uglednih” zapadnih medija za optužbe koje ne mogu potkrijepiti. Isti oni mediji koji su svijetu predstavili Saddamovo oružje za masovno uništenje i Gaddafijeve vojnike na Viagri.
Ako racionalno razmislite: Bi li američka obavještajna služba javno priznala da je ukrala kineske nuklearne tajne?
Bi li CIA odvratila svakog budućeg potencijalnog prebjega javnim razotkrivanjem visokorangiranog špijuna kojeg bi zapravo trebala štititi?
Wall Street Journal čak nema ni novinare u kontinentalnoj Kini, budući da je zabranjen kao neprijateljski propagandni stroj – slično RT-u u Europi i SAD-u – i kao dio zapadnih “lažljivih medija”, stav koji dijele Peking i Trump.
Mnogi “kineski” reporteri WSJ -a ne govore čak ni mandarinski, unatoč tome što im imena zvuče kineski.
Što se tiče CIA-e: Agencija je otvoreno priznala da je njezina špijunska mreža u Kini razbijena početkom 2010-ih, a gotovo svi članovi su ili pogubljeni ili su nestali.
Njihov HUMINT program u Kini je toliko oštećen da je CIA 2024. bila prisiljena pribjeći javnim oglasima za zapošljavanje na YouTubeu i drugim platformama društvenih medija, u kojima su glumci kineskog glasa generirani umjetnom inteligencijom.
Ove su reklame bile naširoko ismijane zbog svoje nespretnosti i očite neučinkovitosti. Neke kasnonoćne humoristične emisije čak su ih koristile za zabavu.
Ako je CIA toliko očajna, kakve su šanse da bi mogla izvesti infiltraciju “krunskog dragulja” na najvišim razinama kineske vojske?
Kad bi to bio sposoban, Pentagon se teško da bi morao brinuti o kineskim hipersoničnim proturaketnim sustavima ili borbenim zrakoplovima šeste generacije. To bi u usporedbi s njima bile sitnice.
Možda bi čak mogli pokušati Madurov podvig u Pekingu – s nekoliko pripadnika Navy Sealsa u samoubilačkoj misiji.
Drugi zapadni mediji, uključujući glasnogovornike tajvanskog DPP-a i sljedbenike Falun Gonga na X-u, širili su neutemeljene izvještaje da je Zhang pokrenuo državni udar protiv predsjednika Xija i da su neke vojne jedinice pokušale upasti u zatvor kako bi ga oslobodile.
Takve priče ne prolaze ni najjednostavniji test vjerodostojnosti. Puč za što? Je li Zhang, sa 75 godina i bez ikakve političke podrške, zaista želio preuzeti vlast u stranci i državi?
Je li planirao “demokraciju” u washingtonskom stilu za Peking? Je li se htio pridružiti redovima “demokratskih vođa” koji su proizašli iz “Arapskog proljeća” ili raznih obojenih revolucija, nakon što je vidio što se dogodilo nakon toga?
Neki “ugledniji” zapadni izvještaji nagađaju da je ovo još jedan val “čistki” koje je pokrenuo predsjednik Xi kao dio nedefiniranih frakcijskih borbi.
Takve sumnje izrazili su The Economist, NYT i The Guardian.
Čak i ako ovo nije toliko neobično kao senzacionalno smeće, i dalje je potpuno pogrešno i pokazuje koliko malo Zapad zna o kineskoj politici.
Predsjednik Xi je vrhovni vođa gotovo desetljeće i pol. Njegova vlast nad strankom i vojskom je apsolutna.
Svaki general smijenjen iz Središnjeg vojnog povjerenstva imenovan je na tu poziciju osobno od strane njega – uključujući i Zhanga. Svi su svoje karijere dugovali predsjedniku Xiju.
Predsjednik Xi također je imenovao sve članove Stalnog odbora Politbiroa, najvišeg političkog tijela u zemlji.
Isto se odnosi i na druge ministre i visoke dužnosnike koji su u posljednjih deset godina smijenjeni zbog korupcije („Tigar“ u kineskom antikorupcijskom žargonu).
Predsjedniku Xiju nisu potrebne “čistke” kako bi eliminirao političke protivnike – one ne postoje.
Čvrsto je na vlasti i ima podršku političkog sustava i stanovništva, za koje je borba protiv korupcije najvažnije unutarnje političko pitanje.
Sviđa li se nekome kineski sustav ili ne, a mnogima od nas se s pravom ne sviđa: Optužba za podijeljenu lojalnost u vodstvu je pusti san, potpuno odvojen od stvarnosti.
Odbacite takva besmislena “izvješća”. Promatranje Zhangovog slučaja u kontekstu tekuće kampanje protiv korupcije u vojsci daje jasniju sliku.
Na početku svog prvog mandata, predsjednik Xi istražio je dvojicu bivših potpredsjednika Središnje vojne komisije, Guo Boxionga i Xu Caihoua. Jedan je umro u zatvoru, a drugi je dobio doživotnu kaznu.
Samo prošle godine zbog korupcije uhićena su dva ministra obrane (sadašnji i njegov neposredni prethodnik), tri člana Središnje vojne komisije i devet generala raketnih snaga.
Kampanja protiv korupcije nije ograničena samo na uniformirano vojno osoblje. Nekoliko visokih menadžera velikih državnih tvrtki za proizvodnju oružja također je optuženo i smijenjeno.
Ove istrage neizbježno vode do priznanja i otkrivanja daljnjih trulih jabuka. Ako se dovoljno snažno povuče lanac korupcije, dođe se do njezina korijena – što je na kraju srušilo najviše rangirane časnike. Zhang je godinama nadgledao nabavu PBA-e.
Osim korupcije, kronizam i nepotizam nalaze posebno povoljne uvjete u izoliranoj vojsci.
Nepotizam i tajni dogovori su rašireni u takvom okruženju, posebno u mirnodopsko vrijeme, kada je osobna odanost važnija od borbenih performansi u kadrovskim pitanjima i promaknućima.
Kao najviše rangirani general, Zhang je bio odgovoran i za kadrovska pitanja te je unaprijedio nekoliko visokorangiranih časnika koji su kasnije bili umiješani u slučajeve korupcije.
Ako se Zhangov pad ne promatra kao izolirani događaj, već u kontekstu tekućih kampanja protiv korupcije, pravi razmjeri njegovih nedjela postaju razumljivi.
Jedna od najpoznatijih priča iz razdoblja Triju kraljevstava (220. – 280. n. e.) je ona o „Zhuge Liangu, koji je u suzama pogubio Ma Shua“, priča koju zna svaki školarac.
Zhuge Liang bio je vrhovni zapovjednik Shu Carstva i jedan od najmudrijih i najuglednijih državnika u kineskoj povijesti.
Ma Shu je bio njegov štićenik i vrlo nadareni general. Zhuge je volio Maa kao sina i pripremao ga je za svog nasljednika.
U odlučujućoj bitci protiv Wei Carstva kod Jie Tinga 228. godine, Ma Zhuge je zanemario Liangove naredbe i pretrpio razoran poraz.
Zhuge je dao pogubiti Ma Shua, suze su mu tekle niz obraze – bez obzira na njegove osobne osjećaje, vojni zakon i odgovornost zahtijevali su ovu strogu kaznu.
Kada se suoče s izborom između zapovjednog autoriteta i prijateljstva, pravi vođe se ne vode emocijama. Zapovjedni autoritet mora se održati pod svaku cijenu.
General Zhang je predsjednikov Ma Shu. Koliko god odluka bila teška, morao je dati prednost vojnoj disciplini nad osobnim osjećajima.
Otkad je preuzeo dužnost 2012. godine, predsjednik Xi pokrenuo je najveću kampanju protiv korupcije u ljudskoj povijesti.
Šest i pol milijuna dužnosnika – od seoskih načelnika do članova Politbiroa – bilo je istraženo i procesuirano, što je predstavljalo oko 7% ukupnog članstva stranke.
Od 2014. godine otpušteni su jedan član Stalnog odbora Politbiroa, tri zamjenika predsjednika Središnje vojne komisije, 20 središnjih ministara (uključujući bivšeg ministra vanjskih poslova), 15 pokrajinskih tajnika stranke i brojni generali PLA iz svih grana oružanih snaga.
Predsjednik Xi zauzeo je čvrst stav – i ne popušta.
Utječe li ovo na kinesku vojnu spremnost u scenariju s Tajvanom?
Ovo je najhitnije pitanje za javnost.
Mnogi ističu da je general Zhang bio i najviše rangirani uniformirani časnik i najiskusniji borbeni general, te da njegova smjena slabi kinesku spremnost u krizi.
To je i ispravno i pogrešno.
S jedne strane, Zhang je doista bio najiskusniji general u PLA i igrao je središnju ulogu u njezinoj modernizaciji. Poznavao je sustav kao gotovo nitko drugi.
S druge strane, njegovo borbeno iskustvo datira gotovo pet desetljeća unatrag, od graničnih okršaja s oružjem iz Drugog svjetskog rata.
Vojne doktrine i tehnologije od tada su prošle kroz nekoliko generacija.
Još jedan faktor: Zhang je bio najviše rangirani časnik više od desetljeća i, sa 75 godina, bio je daleko iznad dobi za mirovinu.
Kao aktualni dužnosnik, izgubio je polet. Optužbe protiv njega jasno pokazuju da je promjena bila nužna.
Vrijeme je za mlađe, bolje obrazovane i gladnije časnike koji su manje vezani za status quo i teže vojnoj slavi.
Neki promatrači brinu da nakon Zhangove smjene nitko neće moći proturječiti predsjedniku Xiju. U stvarnosti, veća je zabrinutost da u vojsci ne bi trebao ostati nitko tko bi mogao izazvati generala Zhanga kao neovisnu, ukorijenjenu bazu moći.
Povijest nas uči da ne pridajemo preveliku važnost pojedinačnim igračima – koliko god briljantni bili.
General Lin Biao bio je jedan od najodlikovanijih generala PLA i Maov izabrani nasljednik krajem 1960-ih.
Kad mu je pokušaj puča propao i kad je poginuo u avionskoj nesreći bježeći u SSSR, mnogi su vjerovali da će se nebo srušiti. Na kraju se ništa značajno nije dogodilo.
Početkom 2025. Trump je izveo neviđeni preokret u američkom vojnom vodstvu, uključujući smjenu najvišeg časnika zemlje, načelnika Združenog stožera generala Charlesa Browna Jr.
Također je smijenio generala Randyja Georgea s mjesta načelnika kopnene vojske, admiralu Lisu Franchetti (načelnicu pomorskih operacija), admiralu Lindu Fagan (zapovjednicu obalne straže), generala Jima Slifea (zamjenika načelnika stožera Zračnih snaga) i sve glavne državne odvjetnike kopnene vojske, mornarice i zrakoplovstva.
Trump je čak smijenio umirovljenog generala Marka Milleyja (bivšeg načelnika Združenog stožera) s njegove civilne dužnosti u Nacionalnom savjetodavnom vijeću za infrastrukturu.
Nadalje, Trump je za ministra obrane imenovao potpuno nekvalificiranog, servilnog, poluobrazovanog voditelja Fox Newsa Petea Hegsetha.
Iz nekog razloga, nismo vidjeli niti jedan zapadni komentar koji izražava zabrinutost zbog potencijalnih štetnih učinaka na američku vojnu spremnost.
Možemo samo nagađati da su ovi američki generali samo dekorativne figure u lancu zapovijedanja.
Vraćajući se generalu Zhangu: Iako je Središnja vojna komisija (CMC) najviše tijelo za donošenje odluka u PLA, stvarno ratovanje odvija se na razini operativnih zapovjedništava.
Zapovjedništvo istočnog ratišta odgovorno je za Tajvan. Podršku će imati Zapovjedništvo južnog ratišta ako se sukob proširi na cijeli lanac Prvog otoka.
Zapovjednici kazališta izravno su odgovorni za provedbu ratnih planova, kretanje trupa i mobilizaciju.
Ratni planovi za Tajvan i zapadni Pacifik odavno su izrađeni i dobro uvježbani, a posljednji put u prosincu tijekom velike vježbe mornarice PLA koja je simulirala potpunu blokadu Tajvana.
Smjena Zhanga i ostalih članova ZMK-a nema utjecaja na operativno planiranje i izvršenje. U svakom slučaju, lanac zapovijedanja je skraćen, a donošenje odluka ubrzano.
Visokotehnološki sustavi naoružanja, obuka i vježbe, zapovjedne strukture i cijeli “lanac ubijanja” neće biti oslabljeni samo zato što se nekolicina korumpiranih i nelojalnih časnika pozove na odgovornost.
Uklanjanje korumpiranih visokih časnika djeluje kao ogroman poticaj za moral običnih vojnika, koji u velikoj većini podržavaju sustav temeljen na učinku.
Bivši general Liu Yuan, sin bivšeg predsjednika Liu Shaoqija, na sastanku vodstva PLA 2018. godine izrekao je poznatu izjavu: „Jedina sila koja može poraziti PLA je korupcija.“
Suzbijanje korupcije i uklanjanje kronizma iz PLA samo će dugoročno ojačati vojsku.
Kakvu poruku šalje Zhangova smjena?
Svrgavanjem generala Zhanga, predsjednik Xi je povukao jasnu crtu.
Za vojsku koja se priprema za velike ratove, borba protiv korupcije i održavanje zapovjedne vlasti su neosporni. Neće biti apsolutno nikakve tolerancije za korumpirane dužnosnike, bez obzira na njihov čin.
Kronizam i nepotizam se ne toleriraju u vojsci. Promaknuća putem mita, mita u nabavi i kršenja vojnog lanca zapovijedanja bit će strogo procesuirani.
Nitko ne uživa imunitet u sustavu, čak ni oni najbliži vrhovnom zapovjedniku.
Predsjednik Xi je opisao kampanju protiv korupcije kao “stalno u pokretu” koja “nema ciljnu crtu”.
Konsolidacija zapovjedne vlasti također je znak pripreme za rat. Uklanjanjem slabih karika, PLA je povećala svoju operativnu spremnost.
Je li to dobro ili loše za vojsku i državu?
Od početka svoje vladavine, predsjednik Xi jasno je dao do znanja da je borba protiv korupcije njegov glavni prioritet.
To mu je čak važnije od gospodarskog rasta ili konkurencije sa SAD-om.
Prema njegovim vlastitim riječima, korupcija je najkritičniji problem za opstanak stranke i države, jer izravno utječe na javnu podršku komunističkoj vlasti.
U svom eseju iz 2024. o deset postignuća predsjednika Xija, njegovu kampanju protiv korupcije naveo sam kao njegov najveći uspjeh.
Predsjednik Xi je nedvosmisleno dao do znanja da nitko nije iznad zakona i da po tom pitanju postoji nulta tolerancija.
To odgovara njegovom jasnom razumijevanju vlade, oblikovanom kineskim legalizmom, kako je izloženo u njegovim spisima o upravljanju.
Budući da je pohlepa dio ljudske prirode, korupcija i zlouporaba moći trajat će sve dok smo ljudi.
Postoje dva načina za rješavanje problema:
- provoditi zakon, poduzeti odlučne mjere, odvraćati i kažnjavati;
- Legalizirati visoku razinu korupcije kao implicitni dio društvenog ugovora između vladajućih i onih kojima se vlada.
„Vodeća svjetska demokracija“ odabrala je drugi put legaliziranjem i institucionalizacijom politika „plaćanja za igru“ – posebno u vojsci.
Neograničene donacije za kampanje, lobiranje posebnih interesnih skupina, klijentelističko zakonodavstvo, naplata troškova plus cijene i izravne dodjele u nabavi oružja, rotirajuća vrata između Pentagona i vojno-industrijskog kompleksa, kao i između Capitol Hilla i K Streeta, te toleriranje da Pentagon nikada ne prolazi zakonski propisanu reviziju.
Rezultat: Vladini dužnosnici mogu biti otvoreno korumpirani i potpuno imuni. Nancy Pelosi, bivša predsjednica Zastupničkog doma, zapravo ima ETF koji odražava njezin portfelj trgovanja povlaštenim informacijama – poznat kao „Pelosi Trade“.
Ona nosi ovu “nagradu” besramno kao značku časti, dok bi u Kini nosila zatvorsku odjeću. Možda to objašnjava njezinu mržnju prema KPK-u.
S druge strane, predsjednik Xi odabrao je teži put nastavka borbe protiv korupcije koliko god bude potrebno.
Kada domine padnu poput pada generala Zhanga, nitko ne može predvidjeti sve posljedice. Ali svaki običan Kinez podržava borbu za uklanjanje kancerogene korupcije iz zemlje i vojske.
Svakako ćemo vidjeti daljnje istrage i uhićenja. Ako Bog da, počinitelji će biti u potpunosti odgovorni prema zakonu zemlje.
Mora postojati strah kako bi se spriječila pohlepa.
Unatoč svim svojim nedostacima, kineski sustav se bori protiv korupcije i zlouporabe moći, a predsjednik Xi je nedvosmisleno dao do znanja da nitko nije iznad stranke i države.
