„Wall Street je želio ovaj rat“: Richard Medhurst otkriva skrivenu energetsku agendu iza Irana, Gaze i Ukrajine.
Wall Street, rat i novi energetski poredak: Zašto Richard Medhurst vjeruje da iranski rat nikada nije bio samo o Izraelu
U bombastičnom razgovoru s novinarom i geopolitičkim analitičarom Richardom Medhurstom, moderator Mario Nawfal oslikava sumornu sliku trenutne svjetske situacije: Rat protiv Irana nije izolirani sukob, već dio globalne strategije za kontrolu energije, trgovačkih ruta i geopolitičke moći. Medhurst tvrdi da glavna pokretačka snaga eskalacije nije Izrael, već zapadne korporacije, Wall Street, američka energetska industrija i dugoročna strategija protiv Kine i BRICS-a.
„Izrael ne vodi SAD – SAD vodi Izrael“
Jedan od glavnih argumenata Richarda Medhursta jest da, iako Izrael ima ogroman utjecaj na Washington, on je u konačnici i sam dio većeg zapadnog projekta moći. Prava pokretačka snaga iza ratova, tvrdi on, jest američka struktura moći sastavljena od vojno-industrijskog kompleksa, financijskog sektora i energetskih tvrtki.
Medhurst ističe da sve isporuke oružja, diplomatska zataškavanja i medijska opravdanja potječu iz SAD-a. Bombe su američke, financiranje je američko, geopolitički interesi su američki. On opisuje ideju da Izrael kontrolira bespomoćnu supersilu kao opasno krivotvorenje povijesti.
Ističe da su SAD vodile ratove mnogo prije osnivanja Izraela – protiv autohtonih naroda, u Vijetnamu, Koreji, Iraku i Japanu. Američki ekspanzionizam duboko je ukorijenjen u povijesti i ne bi se trebao odjednom pripisivati isključivo Izraelu.
Istodobno, Medhurst naglašava da Izrael ostaje izuzetno vrijedan za Washington strateški: kao prednja vojna ispostava koja apsorbira reakcije i usmjerava sukobe. Sve dok iranski projektili pogađaju Tel Aviv umjesto Washingtona, američka hegemonija ima geopolitičke koristi.
Prava cijena rata: plin, naftovodi i polja vrijedna bilijune dolara
Međutim, fokus Medhurstove analize je druga tema: energija.
On tvrdi da su ratovi na Bliskom istoku usko povezani s gigantskim rezervama plina u istočnom Mediteranu. Od posebne je važnosti takozvani Levantinski bazen – ogromno plinsko polje uz obale Sirije, Libanona, Izraela i Gaze. Prema Medhurstu, potencijalni profit mjeri se u trilijunima.
Ime Chevron se posebno često spominje u razgovorima. Medhurst tvrdi da Chevron ostvaruje golemu dobit od novih plinskih poslova nakon rata u Gazi i pada Assada u Siriji. Tvrtka se strateški pozicionirala diljem istočnog Mediterana – od Izraela i Cipra do Grčke i Libije.
Ključna infrastruktura u ovom projektu je planirani plinovod pod nazivom “Posejdon”, koji je namijenjen transportu plina iz istočnog Mediterana u Europu preko Grčke. Za Medhurst, ovaj plinovod je izravni geopolitički nasljednik Sjevernog toka.
Ističe da je odgovarajući memorandum između EU, Izraela i Egipta već potpisan 2022. godine. Tada je Ursula von der Leyen otvoreno izjavila da žele zamijeniti ruski plin.
Gaza kao dio veće reorganizacije
Medhurstova analiza postaje posebno eksplozivna kada je u pitanju tema Gaze.
Tvrdi da rat u Gazi ne treba promatrati izolirano, već kao dio šireg ekonomskog i geopolitičkog preuređenja istočnog Mediterana. Sama Gaza posjeduje značajne rezerve plina na moru – takozvano Gaza Marine Field. Izrael godinama sprječava Palestince da samostalno koriste te resurse.
Prema Medhurstu, Zapad je odmah nakon prekida vatre počeo sklapati energetske ugovore vrijedne više milijardi dolara. Istovremeno, naftna i plinska infrastruktura te raskošni planovi razvoja iznenada su se pojavili u nacrtima projekata za obnovu Gaze.
On to opisuje kao oblik “kalkuliranog uništenja” u kojem su rat i obnova ekonomski povezani.
Iranski rat kao napad na Kinu
Još jedna ključna točka razgovora: Rat protiv Irana neizravno je usmjeren protiv Kine.
Medhurst tvrdi da su Rusija, Iran i Venezuela danas među najvažnijim dobavljačima energije za Kinu. Istovremeno, upravo su te zemlje napadnute vojno, ekonomski ili pomorski.
On govori o tri paralelna fronta:
- Iran i Hormuški tjesnac
- Venezuela i Karibi
- Rusija i Arktik
Sve tri zone sukoba imaju isti cilj: ograničiti globalnu opskrbu energijom i kontrolirati pristup Kine jeftinim sirovinama.
Medhurst ukazuje na navodne blokade ruskih tankera, operacije protiv Venezuele i napade na ruske rafinerije. Zaključuje da to predstavlja globalni obrazac ekonomskog ratovanja.
Hormuški tjesnac: kriza ili kalkulacija?
Nawfal i Medhurst posebno detaljno raspravljaju o posljedicama eskalacije oko Hormuškog tjesnaca.
Medhurst tvrdi da SAD profitira od rastućih cijena nafte i plina, budući da je Amerika sada postala najveći svjetski izvoznik LNG-a. Umjetna nestašica globalne energije uvelike jača američke proizvođače.
On pravi drastičnu usporedbu:
“To je kao kartel droge koji eliminira konkurenciju kako bi preuzeo tržišni udio.”
Prema Medhurstu, posebno je vrijedno napomenuti da američke cijene plina ostaju relativno stabilne, dok Europa i Azija doživljavaju ogromne cjenovne šokove. Upravo je to razlog zašto američka energetska industrija danas zarađuje više novca nego ikad prije u svojoj povijesti.
“Zaljevske zemlje odavno znaju gdje leži novac.”
Medhurstova procjena Katara i zemalja Perzijskog zaljeva također je zanimljiva.
Ističe da je QatarEnergy, zajedno s ExxonMobilom, sada uložio velika sredstva u LNG projekte u Teksasu. Čak i Katar sada profitira od američkog izvoza ukapljenog prirodnog plina.
Za Medhursta je to znak da čak i zaljevske monarhije razumiju da se središte globalnog energetskog poretka sve više pomiče prema SAD-u.
Europa između energetske ovisnosti i geopolitičkog pritiska
Još jedna eksplozivna teza razgovora jest da se Europa sustavno gura u nove energetske ovisnosti.
Nakon Sjevernog toka, Europa će sada morati kupovati američki LNG ili, u budućnosti, plin iz istočnog Mediterana – pod kontrolom zapadnih korporacija. Medhurst to ne vidi kao spontani razvoj događaja, već kao dugoročnu geopolitičku strategiju.
Tvrdi da SAD više ne žele dopustiti nikakvu stvarnu konkurenciju. Umjesto da se oslanjaju na slobodno tržište, eliminiraju se suparnici – Rusija, Iran, Venezuela ili Katar.
Richard Medhurst o svojim uhićenjima u Europi
Pred kraj razgovora, stvari postaju osobne.
Medhurst izvještava da je uhićen i/ili pretresen i u Ujedinjenom Kraljevstvu i u Austriji zbog izvještavanja o Gazi i Libanonu.
Iako su britanske vlasti zatvorile istragu, proslijedile su dosjee Austriji. Tamo ga, tvrdi, čak optužuju da je član Hamasa – optužbu koju opisuje kao apsurdnu.
Za Medhursta, ovo je znak koliko je daleko Europa otišla u kriminalizaciji nezgodnog novinarskog posla.
Zaključak
Razgovor između Maria Nawfala i Richarda Medhursta oslikava svjetski poredak u kojem se ratovi ne vode prvenstveno iz ideoloških razloga, već služe kao alati ekonomske politike moći.
Prema Medhurstovom mišljenju, sukobi u Iranu, Gazi, Venezueli ili Ukrajini nisu izolirani događaji, već dio globalne strategije: kontrola energije, ograničavanje kineskog utjecaja, osiguranje američke dominacije i gigantskih profita za zapadne korporacije.
Slažete li se netko s ovom analizom ili ne – intervju impresivno pokazuje koliko su geopolitički sukobi danas isprepleteni s opskrbom energijom, financijskim tokovima i globalnom projekcijom moći.
