Kineski vođa Xi Jinping kaže da se sprema za rat. Na godišnjem sastanku kineskog parlamenta i njegovog najvišeg političkog savjetodavnog tijela u ožujku, Xi je temu spremnosti za rat utkao u četiri odvojena govora, pozivajući svoje generale da se, između ostalog, “usude boriti”. Njegova je administracija također najavila povećanje kineskog obrambenog proračuna za 7,2 posto, koji se udvostručio tijekom proteklog desetljeća, kao i planove da zemlju učini manje ovisnom o uvozu inozemnih žitarica. A posljednjih mjeseci, Peking je predstavio nove zakone o vojnoj spremnosti, nova skloništa od bombi u gradovima preko Tajvanskog tjesnaca i nove urede za “Mobilizaciju nacionalne obrane” diljem zemlje.
Još je prerano sa sigurnošću reći što ovakva događanja znače. Sukob nije siguran niti neizbježan. Ali nešto se promijenilo u Pekingu što kreatori politike i poslovni čelnici diljem svijeta ne mogu zanemariti. Kad Xi kaže da se sprema za rat, bilo bi glupo ne vjerovati mu na riječ.
Prvi znak da ovogodišnji sastanci Svekineskog narodnog kongresa i Narodne političke savjetodavne konferencije — poznati kao “dvije sjednice” jer se oba tijela sastaju istovremeno — možda neće biti kao i obično došao je 1. ožujka, kada je glavni Theoretical journal of Chinese Communist Partija (KPK) objavila je esej pod naslovom “Pod vodstvom Xi Jinpingove misli o jačanju vojske, pobjedonosno ćemo napredovati.” Esej se pojavio pod nazivom “Jun Zheng” – homonim za “vojnu vladu” koji se vjerojatno odnosi na najviše kinesko vojno tijelo, Središnje vojno povjerenstvo – i tvrdio je da “modernizaciju nacionalne obrane i vojske treba ubrzati”. Također je pozvao na intenziviranje vojno-civilnog spajanja, Xijeva politika stavljanja privatnih tvrtki i civilnih institucija u službu kineskih vojnih modernizacijskih napora. A nakon govora koji je Xi održao kineskim vojnim čelnicima u listopadu 2022., na račun Sjedinjenih Država zbijane su blago prikrivene šale:
Suočeni s ratovima koji bi nam mogli biti nametnuti, moramo razgovarati s neprijateljima jezikom koji oni razumiju i iskoristiti pobjedu za osvajanje mira i poštovanja. U novoj eri, Narodna vojska inzistira na upotrebi sile za zaustavljanje borbi… Naša vojska je poznata po dobrim borbenim vještinama i snažnom borbenom duhu. Milletom i puškama porazila je vojsku Kuomintanga opremljenu američkom opremom. Porazila je najvećeg svjetskog neprijatelja naoružanog do zuba na korejskom bojnom polju, izvodeći moćne i veličanstvene borbene drame koje su potresle svijet i rasplakale duhove i bogove.
Čak i prije objave eseja, bilo je naznaka da kineski čelnici planiraju mogući sukob. U prosincu je Peking najavio novi zakon koji bi Narodnoj oslobodilačkoj vojsci (PLA) omogućio lakše aktiviranje rezervnih snaga i uspostavljanje sustava za popunu borbenih trupa u slučaju rata. Međutim, kako su primijetili analitičari Lyle Goldstein i Nathan Wae, takvi potezi pokazuju da je Xi naučio lekcije o vojnoj mobilizaciji iz neuspjeha ruskog predsjednika Vladimira Putina u Ukrajini.
Zakon o vojnim rezervistima nije jedina zakonska izmjena koja ukazuje na pripreme Pekinga. U veljači je Vrhovno savjetodavno tijelo Svekineskog narodnog kongresa donijelo odluku o prilagodbi primjene pojedinih odredbi [kineskog] zakona o kaznenom postupku na vojsku u ratu, čime se, prema pisanju Narodne novine, ovlašćuje Središnje vojno Povjerenstvo treba izdati zakonske odredbe koje uključuju “nadležnost, obranu i zastupanje, prisilne radnje, podnošenje predmeta, istragu, kazneni progon, suđenje i izvršenje presuda”. Iako je nemoguće predvidjeti kako će se odluka koristiti, ona bi mogla postati oružje za slamanje onih koji se protive preuzimanju Tajvana. PLA bi ga također mogla koristiti za traženje pravne jurisdikcije nad potencijalno okupiranim teritorijem, poput Tajvana. Ili bi Peking to mogao iskoristiti da prisili kineske građane da podrže njegove ratne odluke.
Od prosinca je kineska vlada također otvorila brojne Nacionalne obrambene mobilizacijske urede – ili regrutne centre – diljem zemlje, uključujući Peking, Fujian, Hubei, Hunan, Unutrašnju Mongoliju, Shandong, Šangaj, Sichuan, Tibet i Wuhan. U isto vrijeme, gradovi u pokrajini Fujian, nasuprot Tajvanu, započeli su s izgradnjom ili modernizacijom skloništa od bombi i najmanje jedne “ratne bolnice za hitne slučajeve”, prema kineskim državnim medijima. U ožujku su Fujian i nekoliko gradova u pokrajini počeli blokirati stranim IP adresama pristup vladinim web stranicama, vjerojatno kako bi otežali praćenje kineskih ratnih priprema.
Ako ovaj razvoj događaja ukazuje na promjenu u razmišljanju Pekinga, dva sastanka početkom ožujka su to potvrdila. Među prijedlozima o kojima je raspravljala kineska Narodna politička savjetodavna konferencija – savjetodavno tijelo – bio je plan za stvaranje crne liste aktivista za neovisnost i političkih vođa u Tajvanu. Plan, koji je predstavio popularni ultranacionalistički bloger Zhou Xiaoping, omogućio bi ubijanje osoba s crne liste – uključujući tajvanskog potpredsjednika Williama Lai Ching-tea – ako ne promijene svoje ponašanje. Zhou je kasnije rekao hongkonškim novinama Ming Pao da je njegov prijedlog prihvaćen od strane konferencije i “proslijeđen relevantnim vlastima na procjenu i razmatranje”. ” Prijedlozi poput Zhouovih ne dolaze slučajno. Godine 2014. Xi je pohvalio Zhoua zbog “pozitivne energije” njegovih jeremijada protiv Tajvana i Sjedinjenih Država.
Također na dva sastanka, premijer na odlasku Li Keqiang najavio je vojni proračun od 1,55 bilijuna juana (otprilike 224,8 milijardi dolara) za 2023., što je povećanje od 7,2 posto u odnosu na prošlu godinu. Li je također pozvao na pojačane “ratne pripreme”. Zapadni stručnjaci već dugo vjeruju da Kina podcjenjuje svoje troškove obrane. Na primjer, 2021. godine Peking je izvijestio da je potrošio 209 milijardi dolara na obranu, ali Međunarodni institut za istraživanje mira u Stockholmu procijenio je stvarni iznos na 293,4 milijarde dolara. Čak i službena kineska brojka premašuje vojnu potrošnju svih pacifičkih saveznika Sjedinjenih Država zajedno (Australija, Japan, Filipini, Južna Koreja i Tajland), a može se kladiti da Kina troši znatno više nego što kaže.
Ali najrječitiji trenuci dvaju sastanaka, što možda i nije iznenađujuće, uključivali su samog Xija. Kineski čelnik održao je ukupno četiri govora: jedan izaslanicima Kineske političke savjetodavne konferencije, dva Svekineskog narodnog kongresa i jedan vojnim i paravojnim vođama. U njemu je opisao sumoran geopolitički krajolik, ukazao na Sjedinjene Države kao kineskog protivnika, pozvao privatne tvrtke da služe kineskim vojnim i strateškim ciljevima i ponovio kako vjeruje da je ujedinjenje Tajvana i kopna ključno za uspjeh njegove potpisane politike dovodeći do “velikog pomlađivanja kineskog etnosa”.
U svom prvom govoru 6. ožujka, činilo se da Xi priprema kinesku industrijsku bazu za razmirice i sukobe. “U narednom razdoblju rizici i izazovi s kojima se suočavamo samo će se povećavati i postajati sve ozbiljniji”, upozorio je. “Samo kada svi ljudi misle na jednom mjestu, marljivo rade na jednom mjestu, pomažu jedni drugima u istom čamcu, ujedinjuju se kao jedan, usude se boriti i budu dobri u borbi, mogu nastaviti ostvarivati nove i veće pobjede.” Kako bi pomogao KPK u postizanju ovih “većih pobjeda,” obećao je “ispravno usmjeravati” privatne tvrtke da ulažu u projekte koje je država identificirala kao prioritet.
Xi se u svom govoru također izravno obrušio na Sjedinjene Države, prekinuvši svoju naviku da Washington ne spominje kao protivnika, osim u povijesnom kontekstu. Opisao je Sjedinjene Države i njihove saveznike kao glavne uzroke sadašnjih problema Kine. “Zapadne zemlje pod vodstvom Sjedinjenih Država upotrijebile su obuzdavanje, opkoljavanje i potiskivanje protiv nas iz svih smjerova, postavljajući neviđene ozbiljne izazove razvoju naše zemlje”, rekao je. Dok je administracija američkog predsjednika Joea Bidena naglašavala “čuvarske ograde” i druga sredstva za usporavanje pogoršanja američko-kineskih odnosa, Peking se očito priprema za novu, više konfrontirajuću eru.
Xi je 5. ožujka održao drugi govor u kojem je iznio svoja stajališta o kineskoj samodostatnosti, što je daleko nadilazilo sve njegove prethodne rasprave o toj temi. Rekao je da kineski napredak prema modernizaciji ovisi o razbijanju svoje tehnološke ovisnosti o stranim gospodarstvima – to jest Sjedinjenim Državama i drugim industrijaliziranim demokracijama. Xi je također rekao da želi da se Kina prestane oslanjati na uvoz žitarica i industrijskih proizvoda. “Ako budemo kratki, međunarodno tržište nas neće zaštititi”, rekao je Xi. Li, premijer u odlasku, naglasio je istu točku u svom godišnjem “izvješću o radu” vlade istoga dana, rekavši da bi Peking trebao “nemilosrdno preuzeti kontrolu nad zdjelicama riže više od 1,4 milijarde Kineza”.
U svom trećem obraćanju predstavnicima PLA i Narodne oružane policije 8. ožujka, Xi je izjavio da bi Kina trebala usredotočiti svoje inovacijske napore na jačanje nacionalne obrane i uspostaviti mrežu nacionalnih rezervnih snaga koje se mogu pozvati u ratu. Xi je također pozvao na kampanju “Edukacija o nacionalnoj obrani” kako bi se društvo ujedinilo iza PLA-a, crpeći inspiraciju iz komunističkog Pokreta dvostruke potpore iz 1943., kampanje za militarizaciju društva u njihovoj bazi u Yan’anu.
U svom četvrtom govoru (i prvom kao treći predsjednik), 13. ožujka, Xi je objavio da je “bit” njegove velike kampanje pomlađivanja “ujedinjenje domovine”. Iako je aludirao na vezu između uključivanja Tajvana i njegove toliko hvaljene kampanje da Kinu ponovno učini velikom, rijetko je, ako ikada, bio tako jasan.
Ono što je jasno nakon deset godina Xijeve vladavine jest da ga je važno shvatiti ozbiljno – nešto što mnogi američki analitičari nažalost ne rade. Kad je Xi pokrenuo niz agresivnih kampanja protiv korupcije, privatnih tvrtki, financijskih institucija te sektora nekretnina i tehnologije, mnogi su analitičari predviđali da će te kampanje biti kratkotrajne. Ali izdržali su. Isto je vrijedilo i za Xijevu drakonsku politiku “nula COVID” tijekom tri godine – sve dok nije bio neobično prisiljen promijeniti kurs krajem 2022.
Xi sada intenzivira desetljećima dugu kampanju za razbijanje ključnih ekonomskih i tehnoloških ovisnosti demokratskog svijeta predvođenog SAD-om. Čini to u očekivanju nove faze ideološke i geostrateške “borbe”, kako kaže. Njegovo izvještavanje o pripremama za rat i njegovo izjednačavanje nacionalnog pomlađivanja s ujedinjenjem označavaju novu fazu u njegovoj političkoj ratnoj kampanji zastrašivanja Tajvana. Jasno je da je spreman upotrijebiti silu da zauzme otok. Ono što ostaje nejasno je misli li on da to može učiniti bez opasnosti od nekontrolirane eskalacije sa Sjedinjenim Državama.