Uvod

Dvojica uglednih analitičara i komentatora događaja u Ukrajini, bivši obavještajni časnik američke mornarice i UN-ov inspektor za oružje Scott Ritter i bivši savjetnik Bijele kuće Douglas Macgregor, sugerirali su da su ukrajinski gubici mnogo ozbiljniji nego što se priznaje, piše Rixon Stewart.

Macgregor procjenjuje ukrajinske gubitke na oko 400.000, poginulih i ranjenih, a čak ni uz novačke bande nema mogućnosti da se ti gubici nadoknade u sljedećih godinu dana.

Uz osnovnu obuku, novi regruti još trebaju proći obuku za korištenje različitih oružanih sustava koje im je osigurao Zapad, što će trajati još najmanje godinu dana.

Dok se to ne dogodi, Rusi će nastaviti svoje napredovanje prema zapadu i jedino čime ih Zelenski može zadržati su tisuće neiskusnih novaka. Baciti ih na Ruse koji napreduju gotovo će sigurno značiti smrt, ili barem ozljedu i/ili invaliditet za većinu.

Jer nema apsolutno nikakve usporedbe između prekaljenog ratnog veterana i mladog regruta koji je tek prošao osnovnu obuku. Znam jer sam i sam iskusio opsežne borbe u specijalnim snagama Rodezijske vojske.

Tamo su mladi novaci u potpunosti primani u postrojbu tek kada bi se dokazali u borbi. A da bi to učinili, prvo su morali biti dio četveročlanog borbenog tima sastavljenog od vrlo iskusnih veterana koji su pažljivo procjenjivali njihovu izvedbu.

Ako nisu ispunili očekivanja, prebačeni su u drugu jedinicu.

To je zato što nije pretjerano reći da je “rat pakao”, a iskustvo borbe iz prve ruke može biti doista traumatično iskustvo, pri čemu vaš život i život vaših suboraca u potpunosti ovisi o vašoj prisebnosti.

Borba može lako razbiti nečiju mentalnu i emocionalnu pribranost. To ih čini psihološki nepodobnima za bilo što ili, terminologijom iz Prvog svjetskog rata, “šokiranim granatama”.

Stoga, ne mislim da će Ukrajinci moći nadoknaditi gubitke iz prošle godine. Čak i s novačkim bandama, nemaju dovoljno vremena uvježbati svoje trupe i pripremiti ih za ono što dolazi. Imat će najviše deset, dvadeset ili trideset tisuća prekaljenih veterana, a to neće biti dovoljno da zaustave Ruse.

Sve to znači da se može očekivati ​​da će snage NATO-a intervenirati ako Rusija odluči prodrijeti dalje od istočne Ukrajine.

Konačno, istaknut je odlomak u kojem ukrajinski izaslanik u Ujedinjenom Kraljevstvu implicira da su ukrajinski gubici puno teži nego što se javno priznaje. Ostalo možete slobodno zanemariti, što je u biti MSM propaganda.

Dok je u istaknutom odlomku, čini se da Vadym Prystaiko, možda podsvjesno, ponavlja i potvrđuje ono što su Douglas Macgregor i Scott Ritter tjednima govorili o veličini ukrajinskih gubitaka. 

Pobunjenički ukrajinski veleposlanik upozorava Putina “borit ćemo se do posljednjeg od nas ili do posljednjeg od vas”

Robert Kellaway – The Daily Express 6. travnja 2023

Zapad je spreman boriti se do posljednjeg Ukrajinca – jesu li i Ukrajinci?

Ukrajinski veleposlanik u Ujedinjenom Kraljevstvu jučer je preko Daily Expressa poslao Rusiji poruku potpunog prkosa. Vadym Prystaiko istaknuo je da će se njegovi sunarodnjaci boriti do posljednjeg čovjeka prije nego uđu u pregovore s pozicije slabosti. Poslao je otvorenu i jasno nediplomatsku poruku ruskoj eliti, koja se ne može prevesti u izravnom prijevodu i najbolje se izražava ovako: “**** Off… please.”

Bio je skeptičan prema izvješćima da bi Ukrajina bila spremna ustupiti Krim u mirovnim pregovorima i inzistirao je da se Rusija prvo treba povući sa svih ukrajinskih teritorija.

Rekao je: “Ne možemo pregovarati s ljudima koji su ubijali naš narod i uništavali našu naciju. Za nas je odluka da Rusi moraju napustiti našu zemlju. Zato se moramo boriti do posljednjeg od njih ili nažalost do posljednjeg od nas.”

“Kada rat završi, moramo živjeti s Rusima. Želimo pregovarati o tome jer će život naše sljedeće generacije ovisiti o ishodu ovih odluka. Nažalost, sadašnja generacija morat će se boriti.”

Govorio je o 40.000 jakih “olujnih brigada” koje se pripremaju za proljetnu ofenzivu protiv Rusa.

Rekao je: “Tko god kaže da u tim brigadama ima 40.000 ljudi, dopustite mi da istaknem da smo mi mobilizirali milijun ljudi. Ljudi će biti bolje obučeni, bolje opremljeni i s boljom inteligencijom od Crvene armije. Oni će biti mnogo fleksibilnija borbena snaga.”

“Naša protuofenziva mogla bi nas staviti u jači položaj gdje bi bilo kakvi pregovori s Rusima bili uspješniji. Dokazali smo svojim djelima i brojnim izgubljenim životima da ne pregovaramo o miru pod ruskim uvjetima, već da želimo da se naši uvjeti čuju.”

“Prije svega, naši uvjeti su vrlo jednostavni: napustite našu zemlju. Najlakše je poručiti Rusiji: bježite od nas.”

“U Ukrajini imamo izreku koja je gotovo univerzalna među stanovništvom. To je “Odlazi, molim te. Naglasak je na riječi molim, ali druga riječ koju zapravo koristimo nije za papir. Zapravo, bolji prijevod bi bio “**** Isključeno… molim.”

Nastavio je: “Ne želimo više biti dio ruskog projekta. Nije nam privlačno. Oni traže veličinu. Samo želimo preživjeti, želimo živjeti i borit ćemo se sa svime što imamo.”

“Rusija je invazijom na Ukrajinu zagrizla više nego što može sažvakati. Mi smo veća država nego što su oni navikli napadati.

“Još uvijek govore u terminima velike moći, nuklearnog odvraćanja, sigurnog uništenja. Mi Ukrajinci kažemo ne ovome, ne hvala.”

Gospodin Prystaiko, 53-godišnji otac dva odrasla sina, rekao je da je ohrabren odgovorom NATO-a na zveckanje nuklearnim oružjem predsjednika Putina i nedavnom ruskom prijetnjom da će poslati nuklearno oružje Bjelorusiji.

Rekao je: “Dvije zemlje u svijetu koje stvarno imaju iskustvo nuklearne katastrofe iz prve ruke su Japan u Drugom svjetskom ratu i Ukrajina zbog Černobila. Vjerujte mi, znamo točno što se sprema. Ali što očekujete da učinimo, prestanemo se boriti jer Putin nastavlja igrati na ovu kartu?”

“Ne možemo. Anketa među Ukrajincima pitala je hoćemo li se prestati boriti u slučaju nuklearnog napada, a 82% je reklo ne, nastavit ćemo se boriti. Nemamo izbora.”

“Sile NATO-a odbile su točno reći kakva bi bila njihova odmazda ako bi Putin upotrijebio nuklearno oružje, ali su zapravo rekli ‘Izazivamo vas’. Mislio sam da je ovo dobar odgovor.”

Odlučnost Ukrajine da se nastavi boriti usprkos sve većem broju žrtava postala je očita kada je g. Pristaiko upitan koliko je ukrajinskih vojnika i civila poginulo u ratu.

Vidno ožalošćen na tu pomisao, rekao je: “Od početka je naša politika da ne govorimo o našim gubicima. Kad rat završi, to ćemo prepoznati. Mislim da će to biti užasna brojka. Ali u tome se razlikujemo od Rusa. Svaki ukrajinski život nam je dragocjen.”

“Čini se da rusku elitu nije briga koliko je njihovih vojnika ubijeno.”