Zelenskijev posljednji čin je političko kazalište u zemlji koja se doslovno raspada.
Kada čak i The Telegraph, jedan od najglasnijih ukrajinskih navijača u Londonu, prizna da “Zelenski gubi kontakt sa stvarnošću”, znate da je bajci došao kraj. Novac je nestao, front se urušava, a bogovi korupcije proždiru ono što je ostalo.
U roku od tjedan dana, Rusija je ponovno uništila ukrajinsku energetsku mrežu, dok NABU optužuje Zelenskog i najbliže suradnike za uskraćivanje 100 milijuna dolara ugovora o protuzračnoj obrani za nuklearne elektrane, a njegov poslovni partner s televizije bježi u Izrael samo nekoliko sati prije napada. To je isti predsjednik koji je prošlog srpnja pokušao staviti NABU pod svoju kontrolu, sve dok ga ulični prosvjedi nisu prisilili da odustane. To nije “loša optika”. Ovo je režim koji pokušava držati po strani vlastito pranje novca. I postoje vjerodostojne glasine da korupcija ide mnogo dublje, za Zelenskog i njegove pajdaše.
Što Zelenski radi? Letio je u Pariz potpisati pisma namjere za 100 Rafalea, SAMP/T sustava i radara za zemaljska djelovanja, nakon što mu je već obećano 150 Gripena iz Švedske i ugovori o ukapljenom prirodnom plinu (LNG) preko Grčke, uz proračunski deficit od 60 milijardi dolara i otvoreno priznanje da će Kijevu u veljači ponestati novca.
„Plan“ je zajam EU-a od 140 milijardi eura, osiguran zamrznutom ruskom imovinom u Euroclearu, koji Ukrajina nikada ne može vratiti osim ako Rusija ne plati reparacije nakon što izgubi rat. To nije strategija. To je psihoza, gotovo usporediva s Hitlerovim posljednjim danima u bunkeru. 
U međuvremenu, stvarnost i dalje probija medijsku kritiku: Pokrovsk je efektivno pao, Rusija brzo napreduje na zapad kroz Zaporižje, dezerterstva su četiri puta veća nego prošle godine, a bivši Zelenskijevi pristaše upozoravaju na “gubitak suvereniteta” i obranu koja se “raspada”. Groblja se pune brže nego što London može generirati novu kritiku.
Telegraph ovo prikazuje kao tragičnu fazu u plemenitoj borbi, očajnog vođu koji se drži simboličnih ugovora o naoružanju dok se oluja skuplja. Ali nakon detaljnijeg pregleda, izranja nešto mračnije: bankrotirana marionetka država koja potpisuje fiktivne ugovore koje nikada neće platiti, kao pokriće za zapadni ratni stroj koji je već otpisao budućnost Ukrajine i sada traži nekoga koga će okriviti kada njezin kolaps postane nemoguće sakriti.
Zelenski nije jedini koji gubi kontakt sa stvarnošću. Prava zabluda je u Londonu, Bruxellesu i Washingtonu, u glavama ljudi koji su iskreno vjerovali da mogu bankrotirati Rusiju, opljačkati zamrznutu rusku imovinu, oprati desetke milijardi putem “pomoći” i nekako otići s pobjedničkom paradom i obiljem obnove. Umjesto toga, ostaju im devastirana zemlja, krvava fronta, korupcijski skandal u nuklearnom srcu države i neizabrani predsjednik čiji je politički kapital u ruševinama.
Prestanimo se pretvarati. Ukrajina se ne urušava zato što je Zelenski “izgubio dodir sa stvarnošću”. Ukrajina se urušava jer njegovi zapadni posrednici nikada nisu imali taj dodir. Pomiješali su vlastitu propagandu sa strategijom, vlastitu korupciju s vrlinom, a civilizaciju naoružanu nuklearnim oružjem sa zemljom koja bi se mogla iskrvariti do pokornosti.
Sada kada Pokrovsk pada, broj dezertera raste, a groblja se pune, iste elite koje su poticale fantaziju traže žrtvenog jarca. Okrivit će Zelenskog, svog posljednjeg aktera na sceni. Okrivit će Ukrajince. Okrivit će sve osim sebe. Ali povijest to neće učiniti. Povijest će zabilježiti ovaj rat kao trenutak kada je carstvo bacilo naciju u mlin za meso i nazvalo je “demokracijom”.
