Budući da nema graničnih prijelaza prema Njemačkoj i Italiji, doslovce tisuće kamiona s otpadom mogu proći i izbaciti ga u Hrvatskoj bez da se postavi jedno jedino pitanje ili analiza tog istog otpada.

Koji je onda smisao ministarstva zaštite okoliša ako ne postoje mjere ni strategija da se nadzire otpad. Također, na razini EU bi trebao postojati sustav kojim bi firma iz Njemače koja daje opasni otpad nekoj drugoj firmi iz npr. Hrvatske, morala o tome obavijestiti hrvatske vlasti i one bi morale utvrditi gdje je taj otpad.

Ni toga nema, dakle sve institucije su zakazale, a pritom se javnost zabavlja pričom o nekakvim pršutima i to se prikazuje kao veliki uspjeh. Jednako velik kao i zapljena par kanistera rakije od nekog seljaka ili neizdavanje par računa. Kome oni mažu oči svojim bajkovitim pričama?

Eto, takvim se stvarima država bavi, a opasni otpad ju nažalost ne zanima. Također, mišljenja sam da u institucijama nije problem u stručnosti, one su na kraju napravile analizu i utvrdile o kakvom se otpadu radi, nego postoji problem tromosti sustava koji ne poduzima ništa po tom pitanju. To je naprosto nevjerojatno.

Čak i kada ih se obavijesti i zatraži da nešto konkretno poduzmu, previše vremena prođe dok se nešto konkretno napravi i stane na kraj toj strašnoj nepravdi.

Naravno, kada se radi o pršutu, rakiji, siru, vinu ili pak krivotvorenoj markiranoj robi, onda se začas stvore inspektori koji to zaplijene. Ali kad se radi o nečemu što je puno opasnije i što narušava zdravlje ljudi, tada ih se godinama mora na koljenima moliti da nešto poduzmu po tom pitanju. Sramotno!