Svjetski broj jedan i s 36 godina nastavlja nas impresionirati svojim nastupima i rezultatima koje ostvaruje po teniskim turnirima te je postao čovjek koji ne naganja, već postavlja rekorde. S 24 Grand Slam titule u pojedinačnoj konkurenciji srpski je tenisač predvodnik vječne liste na kojoj za dva naslova bježi Rafaelu Nadalu, a za četiri svom drugom velikom rivalu Rogeru Federeru.

Idućeg mjeseca Đoković će imati prigodu dodatno pojačati svoj rekord, jer na rasporedu je “njegov” Australian Open, turnir koji je osvajao već deset puta. S obzirom na to da je pitanje u kakvom će se stanju tamo pojaviti Nadal, velika je vjerojatnost da će Novaku najzahtjevniji suparnici biti mladi lavovi poput 20-godišnjeg Carlosa Alcaraza i dvije godine starijeg Jannika Sinnera. Naravno, ne smije se zanemariti ni 27-godišnjeg Danila Medvedeva koji je poslije devet godina starijeg Đokovića drugi najstariji tenisač u svjetskih TOP 10. Da, zvuči nevjerojatno, ali je istina…

Upravo je ta razlika u godinama nešto što je i Wertheim istaknuo u uvodu njihova razgovora, a njegovo točno pitanje glasilo je:

Pobjeđujete igrače, dobre igrače, koji su po godinama bliži vašoj djeci nego vama. Koliko vam zadovoljstvo to predstavlja i uživate li u tome?

Ako ću biti do kraja iskren, ne znam zvuči li to baš toliko dobro. Ali da, mislim da su mi ti mladi momci, koji su jako gladni i nadahnuti da protiv mene igraju svoj najbolji tenis, jedna dodatna motivacija. Mislim da na neki način probude zvijer u meni.

Uz nevjerojatnu fizičku spremu, Đoković je poznat i kao jedan od mentalno najčvršćih sportaša, a to je za svaki sport jako bitno. Sportašima koji su mentalno slabi ne mogu pomoći ni talent, ni silni treninzi, jer sve je u glavi u kojoj moraš biti snažan kako bi izdržao sve pritiske i svladao sve prepreka na putu.

Ljudi razumiju velike mišiće, brzinu i gracioznost. Mentalnu snagu, za koju mislim da je tvoj veliki dar, puno je teže artikulirati, ustvrdio je Wertheim, ali onda je Đoković izjavio:

Morao bih te ispraviti. To nije dar, to je nešto što dođe s radom – odgovorio mu je Đoković.

Za mentalni dio priče trenirate kao da trenirate servis ili nešto drugo? Kako? – nastavio je Wertheim.

Apsolutno. Postoje različite tehnike. Svjesno disanje tu igra veliku ulogu, pogotovo u trenutcima kad ste pod pritiskom. Možda izvana izgledam hladan kao špricer, ali vjerujte mi, unutra je oluja. Najveća bitka je uvijek unutra, zar ne? Ljudi imaju svoje sumnje i strahove. I ja to osjećam u svakom meču. I da vam kažem, ne sviđa mi se način razmišljanja kojeg često viđam u sportu. Kao, “samo misli pozitivno. Budi optimističan. Nema mjesta za neuspjeh. Nema mjesta za sumnje…” To je nemoguće učiniti – iznosi Novak svoje mišljenje.

Ne vjeruješ u to? – glasilo je iduće pitanje.

Ljudska smo bića. Razlika je, pretpostavljam, između onih koji su u stanju biti najveći šampioni i onih koji se muče da dođu do najviše razine ta mogućnost da ne ostanu predugo u tim emocijama. Kod mene je to relativno kratko. Možda ponekad puknem, vrištim po terenu, ali nakon toga se mogu oporaviti i resetirati.

Odnos publike prema njemu također je bio jedna od tema razgovora.

Količina pritiska i stresa puno je veća ako imate publiku protiv sebe. Tijekom većeg dijela moje karijere igrao sam u uglavnom neprijateljskom okruženju. I na neki sam način naučio kako napredovati u tom okruženju. Ljudi misle da će ako im se ne sviđam na neki način izvući najbolje iz mene u tom teniskom smislu. To se događa, ali istovremeno više uživam u okruženju gdje imam lijepu podršku.

Ponekad je teško obuzdati emocije što dovodi do burne reakcije, poput slamanja reketa….

Nalomio sam se reketa u svom životu. Tu nema sumnje. Ali ne ponosim se time. I sramim se samog sebe kad to radim. Ali istovremeno se prihvaćam kao ljudsko biće s manom. 

Svi smo mi samo ljudi sa svojim vrlinama i manama i moramo znati prihvatiti sebe takve kakvi jesmo kako bismo ostvarivali životne ciljeve, a Novak Đoković je osoba koja je do kraja upoznala sebe i prihvatila sve svoje vrline i mane kao sastavni dio sebe kao ljudskog bića koje ima pravo biti ono što jest. 

Razgovor je u jednom trenutku Wertheima i Đokovića vratio i na ono najgore i mogli bismo reći vrlo neugodno razdoblje koronavirusa tijekom kojeg je Đoković često bio u središtu medijske pozornosti zbog tobožnje kontroverze u njegovim stavovima koji nisu bili u skladu sa zadanim narativom te je zbog svojih stavova 2022. propustio nastup na Australian Openu, što je doista bilo sramotno.

Bio sam označen kao svjetski negativac. Kao da sam imao većinu svijeta protiv sebe… Nikada do tada nisam imao takvo iskustvo u životu. Ljudi su me proglasili ‘antivakserom’. Ali ja nisam nikakav antivakser niti sam provakser. Ja sam samo za slobodu izbora. – rekao je Đoković.

Eto kroz kakve je sve kalvarije jedan vrhunski svjetski sportaš morao proći samo zato što se usudio plivati protiv zadane struje mišljenja i što se zalagao za slobodu izbora. Bila je to sramota za svjetski sport i cjelokupno društvo na globalnoj razini. 

Novak Đoković snažno je motiviran sportaš, a njegova najveća motivacija danas su njegova djeca, uz rekorde i uspjehe koje nastavlja nizati. Upravo zbog toga jedno od pitanja u intervjuu bilo je posvećeno i njegovoj djeci:

Je li činjenica da su vaša djeca dovoljno stara ne samo da gledaju kako igrate, već i da zaista cijene ono što radite, jedan od razloga da nastavite igrati?

Da. Godinama unazad sanjao sam da će moja kći i sin moći gledati kako osvajam Wimbledon, a to se dogodilo nekoliko puta i imao sam veliku sreću što sam to doživio – poručio je.

No, motivaciju bi Novak danas mogao imati i u Carlosu Alcarazu… Evo što je Novak rekao o njemu kao sportašu:

Godinama se nije pojavio toliko kompletan igrač – nahvalio je bez susprezanja trenutno jednog od svojih najvećih rivala.

Lijepo je čuti kada sportaši jedni druge hvale i cijene. Jedino oni znaju koliko je truda i rada na sebi potrebno kako bi netko bio vrhunski sportaš. Pravi sportaši su tu da jedni druge motiviraju, a ne da jedni druge gledaju kao na konkurenciju i to je ono što sport čini čudesnim, a sportaše posebnim ljudima od kojih možemo puno naučiti. To su ljudi koji su snažno motivirani, koji cijeloga života rade na sebi, koji ne gube vrijeme na gluposti, koji ne daju da ih slome životne prepreke, koji druge sportaše gledaju kao prijatelje, a ne kao rivale i koji uvijek gledaju samo prema naprijed radujući se ostvarenju svojih zadanih ciljeva. 

Izvor: Sportske novosti, YouTube 60 MINUTES