Europol godinama tajno krši zakon i gradi državu nadzora.
Europska komisija planira ultimativnu državu nadzora. Europol će se proširiti u moćnu super-agenciju. Više novca, više osoblja, više moći. Ali ono što eurokrati skrivaju: najviša europska policijska vlast godinama masovno krši zakone i ponaša se kao odmetnik!
To je glavni plan za potpunu kontrolu: bilo da se radi o “sustavu EU za provjeru dobi”, kontroverznom digitalnom identitetu ili zdravstvenoj putovnici za cijelu EU – Bruxelles želi znati sve o nama. Mi građani moramo postati transparentni i otvoreni za pogled. EU uvijek obećava, naizgled naivno: “Vaši su podaci sigurni kod nas!” Ali to je očita laž. Jer jedino što je sigurno u ovoj EU jest težnja za potpunim nadzorom.
‘They protect the law while breaking it’: Inside Europol’s shadow IT systemhttps://t.co/hLMuJ2569b
— CrimeLine (@CrimeLineLaw) May 8, 2026
To je posebno očito u slučaju europske super-policijske agencije Europol. Moglo bi se pomisliti da bi ovo izvršno tijelo trebalo biti bedem protiv krađe i zlouporabe podataka. Međutim, dok je agenciji EU za granice Frontexu uskraćen pristup ključnim podacima o krijumčarima ljudi iz “razloga zaštite podataka” svi relevantni zakoni se sasvim očito otvoreno ignoriraju u zemlji.
Novo izvješće Computer Weeklyja sada otkriva puni opseg ovog ludila. Europol ne štiti naše podatke – policijska agencija ih umjesto toga gomila za zlouporabu podataka industrijskih razmjera koju sponzorira država. U gigantskoj bazi podataka pod nazivom “CFN” (Computer Forensic Network), Europol je prikupio nezamislivih 2 petabajta podataka o građanima EU. To je 2.000.000 gigabajta! Prisluškivani telefonski pozivi, privatni online računi, fotografije putovnica, putni zapisi – sve je ukradeno.
Europol operated ‘shadow’ IT systems without data safeguards: Report#cybersecurity #dataprotection https://t.co/ZKN2Y3DlKP
— Biometric Update (@BiometricUpdate) May 9, 2026
Pravi skandal, međutim, leži u činjenici da se čini da su ovi vrlo osjetljivi podaci u Europolu dostupni svima! Nema nikakve zaštite niti stvarnih ograničenja pristupa.
Slijedeći načelo “tko prvi dođe, njemu mjesto”, gotovo svaki analitičar Europola može pristupiti svim podacima. Pa ipak, nadzorna tijela ne uspijevaju. Europski nadzornik za zaštitu podataka (EDPS) svjestan je ovog masovnog kršenja zakona od 2019. Pet godina pokušavao je ispraviti situaciju. Bezuspješno.
U međuvremenu, u Bruxellesu nevoljko glume hrabrost. Europska komisija, koja obične tvrtke dovodi u stečaj ogromnim kaznama čak i za najmanje povrede zaštite podataka, a također Frontexu uskraćuje pristup takvim podacima, jednostavno zatvara oči pred vlastitim aparatom za nadzor.
Podmukli izgovor vlasti je da su morale vrtoglavom brzinom proširiti bazu podataka nakon strašnih terorističkih napada u Bataclanu 2015. godine. Tvrde da su prekršile zakon samo kako bi zaštitile nas građane.
Ali to također znači da nam žele reći da zaštita podataka ne znači ništa za njihove vlastite građane, ali znači za mreže trgovine ljudima i ilegalne migracije u Europu. Može se samo zamisliti što će bruxellesski eurokrati i njihove agencije učiniti sa svim podacima građana koje namjeravaju centralizirano prikupljati.
