Elon Musk otkriva elitni plan za zamjenu 120 milijuna ‘beskorisnih’ Amerikanaca s 20 milijuna humanoidnih robota.
Muskova računica počiva na sljedećem mehanizmu: robot radi 168 sati tjedno, ostvaruje pet puta veću produktivnost od čovjeka, nikada ne spava, nikada ne štrajka i nikada ne traži povišicu. Prema njegovoj vlastitoj procjeni, trenutačno oko 120 milijuna Amerikanaca ostvaruje „neto pozitivnu proizvodnju”. Kako bi se postigla jednaka razina proizvodnje, prema njegovu mišljenju, bilo bi potrebno samo 20 do 30 milijuna strojeva.
Implikacija je nemilosrdna: 90 milijuna Amerikanaca smatra se „beskorisnima” i ekonomski ih se čini suvišnima.
Elon Musk: If you have a humanoid robot that is extremely productive and can work 24/7, it's working 168 hours a week. You can expect roughly a productivity per week that is on average five times better than a person. Take the population of the United States. Perhaps around 120 million people in America have a net positive output of goods and services. Well, I guess you'd need about 20 to 30 million robots to match the goods and services output of the United States.
— Clash Report (@clashreport) November 9, 2026
Yuval Noah Harari, savjetnik Svjetskog ekonomskog foruma (WEF), godinama je popularizirao elitni koncept „beskorisne klase”: milijarde ljudi koji zbog umjetne inteligencije i automatizacije postaju ekonomski suvišni, bez jasne uloge u budućem gospodarstvu. Njegova je formulacija nemilosrdna. „Zašto nam je potrebno toliko ljudi?”, upitao je, opisujući scenarij u kojem se potisnute mase drže poslušnima pomoću „droga i računalnih igara”.
Ako 20 milijuna strojeva može ostvariti jednaku „neto pozitivnu proizvodnju” kao 120 milijuna građana, tada višak stanovništva nije samo nezaposlen. Prema logici proračunske tablice, ono je zastarjelo.
Roboti ne preuzimaju radna mjesta; oni uklanjaju potrebu za stanovništvom koje elite već opisuju kao suvišno.
Distopijska sinteza sama se ispisuje: jedan milijarder gradi strojeve, filozof iz Davosa daje naziv za ljude koje oni zamjenjuju, a „beskorisni” se prepuštaju vlastitoj sudbini i preostaje im da utjehu traže pred svojim zaslonima, dok odabrani – oni od metala i oni od krvi i mesa – nasljeđuju Zemlju.
Harari se hvalio kako elita gradi „tehnološku Noinu arku” kako bi preživjela nadolazeći događaj masovne depopulacije.
Muskov roboti ne ugrožavaju samo radna mjesta – oni ugrožavaju temelje društva izgrađenog na ljudskom sudjelovanju. U distopijskoj logici tehnofeudalizma mase nisu samo nezaposlene; one su beskorisne i suvišne.
A milijarderi koji grade arke već sada odlučuju koga će ostaviti na obali.
Iako to što pišemo zvuči surovo, ali kada se poslušaju izjave tih milijardera, nikako se drugačije ne može protumačiti.
