Europa nalaže nadzor umjetne inteligencije u svim novim automobilima koji prate vozače i odbijaju im dopustiti vožnju, u slučaju kršenja njihovih pravila.
Globalističke strukture utrkuju se kako bi svako privatno vozilo u Europi i Americi pretvorile u nadzorni kavez s umjetnom inteligencijom, sposoban za promatranje, praćenje i prosuđivanje vozača u stvarnom vremenu – s mogućnošću da im se u potpunosti odbije dozvola za vožnju.
Počevši od srpnja, svako novoregistrirano vozilo diljem Europske unije morat će imati kamere za “praćenje vozača” usmjerene prema unutra, osmišljene za praćenje vozača u stvarnom vremenu radi znakova ometanja, umora ili takozvanog “nesigurnog ponašanja”.
Istodobno, slični planovi napreduju u Sjedinjenim Državama, gdje savezni propisi potiču obvezno praćenje vozača i sustave za detekciju vožnje pod utjecajem alkohola u svim novim vozilima od 2027. nadalje. Kritičari upozoravaju da će tehnologija omogućiti vozilima praćenje ponašanja, procjenu „sposobnosti“ za vožnju, pa čak i potpuno ograničavanje upravljanja vozilom.
U skladu s EU-ovim mandatom „Napredno upozorenje na ometanje vozača“ (ADDW), sustavi će kontinuirano skenirati pokrete očiju, položaj glave, položaj ruku i razinu pažnje dok su vozači za volanom.
Briselski birokrati tvrde da je tehnologija dio programa EU “Vizija nula” za uklanjanje smrtnih slučajeva u prometu do 2050. godine.
Kritičari upozoravaju da to predstavlja nešto daleko mračnije: normalizaciju stalnog biometrijskog nadzora unutar privatnih vozila. 
Zasad će vozači koji zaklanjaju kamere samo aktivirati upozorenja. No, zagovornici privatnosti kažu da je sama infrastruktura prava opasnost. Nakon što se instaliraju u milijune vozila, sustavi stvaraju okvir za vlade, osiguravatelje, regulatore i algoritme umjetne inteligencije za praćenje i ocjenjivanje ponašanja građana u stvarnom vremenu.
Ono što počinje kao „sigurnosna značajka“ moglo bi se brzo razviti u digitalni alat za provedbu zakona.
Kritičari upozoravaju da bi osiguravatelji s vremenom mogli koristiti podatke o ometanju kako bi odbili zahtjeve za naknadu štete ili povećali premije. Kratak pogled s ceste, dodirivanje telefona na semaforu ili ponovljeno aktiviranje upozorenja kasnije bi se moglo koristiti za određivanje krivnje nakon nesreća.
Protivnici se boje da će tehnologija potaknuti samopojačavajući ciklus nadzora: praćenje stvara više podataka o „nesigurnoj vožnji“, mediji pojačavaju paniku zbog opasnih vozača, a vlasti zatim koriste proizvedenu krizu kako bi opravdale još strože kontrole.
Zabrinutost raste kako Europa istovremeno unapređuje sustave digitalne identifikacije i biometrijske vozačke dozvole.
Ranije ove godine, EU je krenula prema obveznom obnavljanju vozačkih dozvola svakih 15 godina. Kritičari se boje da bi buduće obnove na kraju mogle ovisiti o “rezultatima sigurnosti vozača” generiranim umjetnom inteligencijom, prikupljenim iz sustava za praćenje u automobilu.
Neki analitičari vjeruju da je krajnji cilj već vidljiv: vozila izravno povezana s biometrijskom autentifikacijom, centralizirane baze podataka i automatizirani sustavi usklađenosti sposobni ograničiti samu mobilnost.
U takvoj budućnosti, vožnja možda više neće biti pravo, već uvjetna privilegija kojom upravljaju algoritmi.
Zagovornici privatnosti upozoravaju da bi sustavi umjetne inteligencije s vremenom mogli skenirati podatke o ponašanju u potrazi za „obrascima rizika“, što bi pokrenulo kazne, obveznu prekvalifikaciju, povećanje osiguranja ili privremene suspenzije vožnje bez ljudskog nadzora.
Problem se proteže daleko izvan sigurnosti prometa. Europa i Sjedinjene Države postavljaju temelje za distopijski sustav društvene kontrole u kojem se svako putovanje, svaki pogled i svaki trenutak za volanom prati, analizira i ocjenjuje.
Ono što danas počinje kao sustav upozorenja na ometanje moglo bi postati temelj sutrašnjeg digitalnog zatvora za mobilnost – svijeta u kojem sloboda kretanja postoji samo za one koji se stalno pridržavaju propisa.
