Pojam “tehnokracija” nije ništa novo u našem političkom leksikonu. Postoji desetljećima i obično se povezuje s totalitarnim lijevim režimima koji postavljaju tehničke elitističke “stručnjake” da vode specijalizirane sektore vojske, gospodarstva i drugih civilnih sektora njihovog režima. Učinak tehnokracije je nadjačavanje volje naroda.
Prvi od takvih modernih režima vjerojatno je bila Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka (aka Nacistička stranka). Ministar Albert Speer bio je među Hitlerovim najboljim i najuglednijim tehnokratima. Posljednjih godina Speerovu ulogu zasjenili su agenti očitijih krvavih ruku poput Adolfa Eichmanna, Rudolfa Hessa, Hermanna Göringa i drugih.
Međutim, Speer je bio središnji dio Hitlerove vizije Njemačke. Izložio je grandiozne arhitektonske planove za prijestolnicu Trećeg Reicha i držao većinu njemačkog stroja za naoružanje u pogonu, čak i dok su svjetla prigušena na Hitlerovoj neuspješnoj viziji tisućugodišnje vladavine moći. Nije bio ništa manje đavolski od svojih kolega.
Od Drugog svjetskog rata ljudi su se pitali i raspravljali kako je moguće da Nijemci, koji se smatraju jednim od najkulturnijih i najobrazovanijih ljudi na svijetu, budu u skladu s nacističkim planovima. Nakon rata, Speer je ponudio uvide koji su također bili upozorenja protiv tehnokratskih težnji demokrata.
Kada se Njemačka predala, Speer je doveden u drevni njemački grad Nürnberg, gdje mu je suđeno za zločine protiv čovječnosti zajedno s još dvadeset i četiri nacista. Nakon dugog vijećanja Tribunala, osuđen je na 20 godina zatvora u zatvoru Spandau u Berlinu. Bio je to udarac po ruci u usporedbi s drugim pripadnicima režima koji su osuđeni na smrt.
Kako se Speerovo suđenje bližilo kraju, njegovo posljednje svjedočenje uključivalo je informacije koje objašnjavaju kako je nacistički režim učinkovito osvojio srca i umove većine njemačkog stanovništva nakon ekonomskog i kulturnog pada nacije nakon Prvog svjetskog rata. Također je uputio oštro upozorenje pobjedničkim demokratskim nacijama koje su već gradile velike birokratske odjele koje su nadzirali proto-tehnokrati njihova vremena.
(Imajte na umu da je Amerika imala prednost u ovom projektu: tijekom 1930-ih, Rooseveltov New Deal transformirao je američku federalnu vladu dodavanjem gotovo sedamdeset megalitskih birokracija saveznoj vladi, trajno transformirajući američki sustav vlasti. Ova transformacija je započela proces uvjeravanja mnogi dobronamjerni Amerikanci da je “veća vlada bolja” i uvjetovali su Amerikance da prihvate velike birokratske agencije koje vode tehnokrati.)
Speer je rekao sljedeće:
Hitlerova diktatura bila je prva industrijska državna diktatura u ovom dobu moderne tehnologije, diktatura koja je do savršenstva koristila tehnološke instrumente kako bi dominirala svojim ljudima…
Pomoću takvih instrumenata tehnologije kao što su radio i sustavi javnog razglasa, osamdeset milijuna ljudi moglo bi biti podvrgnuto volji jednog pojedinca. Telefon i radio omogućili su prijenos zapovijedi s najviše razine izravno na najniže vlasti gdje su se, zbog velike ovlasti, nekritički izvršavale.
Tako su mnoge službe i odredi primili svoje zle zapovijedi na ovaj izravan način. Tehnološki instrumenti omogućili su pomno praćenje svih građana i držanje kriminalnih radnji obavijenih visokim stupnjem tajnosti.
Autsajderu ovaj državni aparat može izgledati kao naizgled divlji splet kabela u telefonskoj centrali; ali bi takva razmjena mogla biti uređena jednom voljom. Diktature iz prošlosti trebale su i kvalitetne pomoćnike u nižim rukovodećim slojevima – ljude koji su znali samostalno razmišljati i djelovati.
Autoritarni sustav u doba tehnologije može bez takvih ljudi. Samo sredstva komunikacije omogućuju mu da mehanizira rad nižeg rukovodstva. Tako se stvara vrsta nekritičnog primatelja naloga.
Speer je objasnio da dok je Hitler bio prvi koji je koristio alate autoritarne kontrole da počini zločine kroz svoj režim, kako se tehnologija razvijala nakon rata, druge tehnokratske diktature će predstavljati još veću prijetnju čovječanstvu:
Što svijet postaje tehnološkiji, to je veća opasnost… Kao bivšem ministru zaduženom za visokorazvijeno gospodarstvo naoružanja, posljednja mi je dužnost reći: svakom zemljom na svijetu može dominirati tehnologija; ali u modernoj diktaturi to mi se čini neizbježnim. Stoga, što svijet postaje tehnološkiji, bit će veći bitni zahtjevi za individualnom slobodom i samosvijesti pojedinog ljudskog bića nasuprot tehnologiji.
Godine 2023. Amerika se suočava s vladom koja sve više sadrži neizabrane tehnokrate koji sve više vladaju ili možda uništavaju živote običnih Amerikanaca. Stoga se isplati uzeti lekciju od jednog od najgorih tehnokratskih režima u povijesti i njegovog glavnog arhitekta.
Speerove riječi iz njegova posljednjeg svjedočenja trebale bi naježiti svakog čitatelja koji je za slobodno društvo. Već vidimo desetke ogromnih birokracija kako rutinski uništavaju ustavna prava Amerikanaca, namećući svoju kolektivnu volju ljudima bez obzira na tobože predstavničku vladu.
Štoviše, ova otpadnička birokracija povezana je s paukovom mrežom Big Tech-a. I velika tehnologija i duboka država sastavljene su od radikalnih lijevih ideoloških frakcija koje vjeruju u svoje apsolutno pravo da cenzuriraju bilo koje stajalište ili mišljenje koje je u suprotnosti s krajnje ljevičarskim narativom. Stoga nije ni čudo da smo svjedoci kako vlast, tisak i zajednička kultura divljaju s virusom uma probuđenog marksista.
Veliko je pitanje ima li dovoljno ljudi koji vole slobodu da poraze ovaj antislobodarski sustav upravljanja. Uostalom, birokratska država na koju je upozoravao zli Speer već se uspješno uklopila u tkivo američkog načina života.
Važno je da ljudi shvate da su njihove slobode taoci tehnokratskih elita. Moraju odmah započeti proces traženja svojih starih prava prije nego bude prekasno. To znači korištenje svih mogućih pravnih sredstava za suprotstavljanje Vladama i tehnološkim savezima koji rade na potkopavanju naše volje, naroda, pravih vladara.
