Ukoliko nudimo nešto nekome, tj. imamo interes da taj čovjek prihvati informaciju i počne djelovati prema njoj, tada već zalazimo u sferu oglašavanja, a u nekim sferama već govorimo i o propagandi. No to nisu teme ovog članka, ali ćemo ih se svakako dotaći u nekim od budućih članaka. 

Informacije su obrađeni, organizirani i strukturirani podaci. Pružaju kontekst za podatke i omogućuju proces donošenja odluka. Više tehnički, informacija se može smatrati rješenjem nesigurnosti; odgovara na pitanje “Što je entitet?” i tako definira i njegovu bit i prirodu njegovih karakteristika. Koncept informacije ima različita značenja u različitim kontekstima. Tako koncept postaje sinonim za pojmove ograničenja, komunikacije, kontrole, podataka, oblika, obrazovanja, znanja, značenja, razumijevanja, mentalnih podražaja, obrasca, percepcije, propozicije, reprezentacije i entropije.

Informacija je povezana s podacima. Informacije se mogu prenositi u vremenu, putem pohrane podataka, i u prostoru, putem komunikacije i telekomunikacija. Informacija se izražava ili kao sadržaj poruke ili kroz izravno ili neizravno promatranje. Ono što se percipira može se protumačiti kao poruka sama po sebi, te se u tom smislu informacija uvijek prenosi kao sadržaj poruke.

Informacije se mogu kodirati u različite oblike za prijenos i interpretaciju (na primjer, informacije se mogu kodirati u niz znakova ili prenijeti putem signala). Također se može šifrirati za sigurnu pohranu i komunikaciju.

Zanimljiva je i etimologija riječi “informacija”. Čak je i sama riječ “informacija” nastala od latinskog “Informatio”, što znači pojam, ideja, koncepcija. A ono se, pak, formira od “informo”, što znači “ocrtati, dati oblik”.

Informacija je ono od čega se sastoji naš svijet, budući da je svaki objekt njegov nositelj. To je ono što nas okružuje od rođenja, ono što formira našu svijest. Količina informacija koje naš mozak svakodnevno obrađuje je ogromna, stoga se bez pretjerivanja može reći da je odlučujući čimbenik u razvoju i samopercepciji čovjeka. 

Budući da informacije imaju tako važnu ulogu, logično je pretpostaviti da ih treba filtrirati sam čovjek. Uostalom, prema tijelu postupamo vrlo pažljivo, pažljivo birajući proizvode koje unosimo u njega. Pa zašto zagađujemo svoju svijest? 

Problem zagađenja informacija danas je jedan od najozbiljnijih. Uostalom, ako su informacije toliko važne za ljudski razvoj, potrebno je voditi brigu o njihovoj “čistoći”. A u svijetu s potrošačkim vrijednostima, posjedovanje i kompetentno rukovanje informacijama daje autoritet, što zauzvrat znači moć. Manipulacija ljudima, njihovim postupcima, mislima – tome teži takozvana “elita”. No, na kraju krajeva, potrebne su nam informacije za širenje vidika, razumijevanje svijeta, za naš razvoj, samoostvarenje! U stanju svakodnevnog funkcioniranja čovjek je u riziku da nekritički prihvaća informacije koje mu se serviraju i time ograničava svoje potencijale. No kada se čovjek probudi iz tog stanja, počne razmišljati o svim za njega važnim pitanjima. Tada čovjek počinje shvaćati da je prije toga bio samo prisilni element reprodukcije takve mase i replikacije informacija koje mu nisu prirodne. Nakon otvaranja očiju i kada počne rad na sebi, čovjek, zapravo, donosi svoj pravi izbor temeljem informacija koje su mu istinski važne. 

Informacija je sama po sebi neutralna, nije niti pozitivna niti negativna. No ljudskom uporabom ona dobija obojenost. To je posao modernog oglašavanja. U tom smislu postavlja se pitanje je li ona motor napretka ili izvor zagađenja informacijama? 

Mi smo došli do zaključka da je moderno oglašavanje prvi tip informacijskog onečišćenja. Pa razmotrimo što nas je navelo na takav zaključak. Spomenuto oglašavanje u današnjem svijetu nam nameće oblikovane stavove da ako kupimo, zaradimo, pobijedimo ili postignemo nešto, sigurno ćemo postati sretni, da nam stalno nešto nedostaje za sreću. Ali nakon svega, ako tu sreću ne dosegnemo tim putem, kad tada ćemo se zapitati i pokušati shvatiti što je sreća uopće? 

Za čovjeka je glavna stvar razumjeti što mu je stvarno potrebno u ovom životu, spoznati sebe, svoje istinske potrebe. U isto vrijeme, morate sebi odgovoriti na pitanje: “Što je sreća?” i “Koje su moje inspiracije?” . Tada čovjek počinje shvaćati i birati ono što odgovara njegovom izboru i ignorirati ono što mu je strano. Uostalom, sreću se ne može kupiti. Na temelju vlastitog iskustva, mnogi mogu potvrditi da ako želite biti sretan čovjek, to samo trebate biti, trebate odlučiti biti sretni. Ovo stanje ne ovisi o broju stvari niti o prestižu profesije, a same pojmove “prestiž”, “moda”, izmislili su ljudi. Shvaćajući to, lakše je napustiti nametnute obrasce. Sve je u rukama čovjeka jer on je taj koji određuje informacijama važnost i bira na koje od njih će se usredotočiti. 

Druga vrsta informacijskog onečišćenja je takozvani „informacijski rat“. Ovo je sjajan način da ljude držite “u redu” kontrolirajući njihove misli i želje. Kao što je Goethe napisao: “Najbolji rob je rob koji misli da je slobodan.” Ali zamislite samo kako će se društvo promijeniti ako svi počnu provjeravati informacije, razmišljati, analizirati i što je najvažnije, kontrolirati svoje misli. Mislimo da naše misli pripadaju nama, ali ako se pratite tijekom dana, primijetit ćete da misli uvijek postoje, bez obzira na našu želju. Svake sekunde biramo gdje ćemo obratiti pažnju, na dobre ili loše misli. Glavni čovjekov neprijatelj je u njemu, ali ga čovjek tvrdoglavo traži u drugima. 

Čovjek si neprestano izmišlja nekakve neprijatelje, jer uglavnom ne može riješiti svoj unutarnji sukob između svoje materijalne i duhovne prirode. Odnos između skupina ljudi i država samo je uvećana, napuhana kopija ovog sukoba. Ali u stvarnosti, čovjeku je najgori neprijatelj on sam, odnosno njegova materijalna priroda s kojom se poistovjećuje. S tim se ne možete boriti na uobičajene načine, jer što je veća konfrontacija, to će biti jači pritisak ovozemaljskih težnji, budući da u ovaj sukob usmjeravate svoju pozornost. Može se pobijediti samo vašom spremnošću da ne podlegnete provokacijama i iskušenjima materijalne prirode, kao i usredotočenošću na ono što osjećate da je dobro, iskreno, pomaže vašem razvoju, napretku, samoostvarenju.” 

Informacijsko zagađenje danas je ključni problem. Međutim, uvijek sve ovisi o čovjeku. Samorazvoj, život po savjesti, ljudskost, trijezna analiza događaja, kontrola misli – to su načini borbe dostupni svim ljudima. I ako svatko, počevši od sebe, nastoji živjeti na ovaj način, zajedno možemo prevladati ovaj problem. 

U kontekstu informacija i današnja načina života, nailazimo na još jedan termin, a to je preopterećenost informacijama. To je poteškoća u razumijevanju problema i učinkovitom donošenju odluka kada netko ima previše informacija o nekom pitanju, i općenito se povezuje s prevelikom količinom informacija na dnevnoj bazi. Pojam “preopterećenost informacijama” prvi je put korišten u knjizi Bertrama Grossa iz 1964. godine, The Managing of Organizations, a dodatno ga je popularizirao Alvin Toffler u svojoj bestseler knjizi Future Shock iz 1970. godine. Speier  (1999.) je rekao da ako input premašuje kapacitet obrade, dolazi do preopterećenja informacijama, što će vjerojatno smanjiti kvalitetu odluka.

U novijoj definiciji, Roetzel (2019) se usredotočuje na aspekte vremena i resursa. On navodi da kada se donositelju odluka daju mnogi skupovi informacija, kao što su složenost, količina i kontradiktornost, kvaliteta njegove odluke se smanjuje zbog individualnog ograničenja oskudnih resursa za obradu svih informacija i optimalno donošenje najbolje odluke. 

Pojava moderne informacijske tehnologije bila je glavni pokretač preopterećenja informacijama na više strana: u proizvedenoj količini, jednostavnosti širenja i širini dosegnute publike. Dugogodišnji tehnološki čimbenici dodatno su pojačani usponom društvenih medija i ekonomije pažnje, što olakšava krađu pažnje. U doba povezujućih digitalnih tehnologija, informatike, internetske kulture (ili digitalne kulture), informacijsko preopterećenje povezano je s pretjeranom izloženošću, pretjeranim gledanjem informacija i unosom izobilja informacija i podataka.

Informacijsko zagađenje putem modernih sredstava oglašavanja, informacijski ratovi, kao i preopterećenost informacijama, sve su to značajke društva u kojem živimo – potrošačkog društva. U svjetlu ovih informacija možda je bolje reći da su to odlike konzumerizma u kojem čovjek konzumira i biva konzumiran. Ovo je začarani krug koji kada ga čovjek razotkrije, može probuditi samo nezadovoljstvo u njemu takvim načinom života. Ali neminovno u čovjeku budi i potrebu za promjenom, za drugačijom kvalitetom života koja će donijeti ono što smo ranije napomenuli, tu sreću koja nam u ovom formatu konstantno izmiče, zadovoljstvo, osobno ispunjenje (nazovimo to kako god). Kada čovjek osvijesti svoje stvarne potrebe, i isto tako kada one osnovne egzistencijalne potrebe budu podmirene, čovjek postaje manje podložan, a usudili bismo se reći, i nedodirljiv za ovu pošast informacijskog zagađenja. To se događa kao spontana nuspojava okolnosti da čovjek ne mora usmjeravati svoje aktivnosti na osiguranje osnovnoga i stoga se može posvetiti svom unutarnjem napretku. Radom na sebi, čovjek puno lakše shvaća informacije oko sebe, prepoznaje vrijednost koje mu donose i stavlja fokus na one koje mu pomažu u vlastitoj unutarnjoj evoluciji. 

Ovo su okolnosti koje se nude svakome čovjeku danas, ali ne u sadašnjem formatu društva već u novom kreativnom, u kojem ćemo moći ostvariti svoje potencijale.

Ove informacije koje smo upravo sa vama podijelili imaju za cilj da ljudi uvide nedostatke potrošačkoga formata i prepoznaju one kreativnoga, dakle dane informacije nisu neutralne. Isto tako one nisu niti negativne. Baš naprotiv, izgradnja Kreativnog društva stvara val pozitivnih informacija koja se šire među ljudima diljem svijeta, i zato na tom valu vas pozivamo da nam se pridružite u ostvarenju boljeg života za sve nas, za cijelo čovječanstvo.