Jowan Österlund kaže kako je čipiranje posve normalan, prirodan korak u napretku tehnologije. On smatra da će ljudi čipiranjem ponovno zavladati svojim identitetima i imati tehnologiju pod svojom kontrolom.

Osobno se bavi čipiranjem, vlasnik je i osnivač tvrtke koja se time bavi (Biohax International) i prirodno je da će promovirati svoj proizvod i uslugu. Govori kako su to male staklene kapsule koje se ugrađuju ljudima ispod kože. U tim kapsulama se nalazi, kako on objašnjava, praktički sve što se danas nalazi u našem novčaniku.

Nakon ugradnje čipa, novčanik nam više ne treba, jer sve informacije sada su ispod naše kože – na jednome mjestu. To je po njemu jako dobra stvar, pogotovo za ljude koji su malo zaboravni. Sada mogu biti na miru, jer su sve informacije na jednome mjestu. Važno je da ljudi budu vlasnici svog digitalnog identiteta, govori Österlund.

To je budućnost tehnologije i to je nešto fenomenalno, govori Jowan oduševljeno i uz neizbježan osmijeh, vjerujući u svoj proizvod i svoje vjerne korisnike koji stoje u redu čekajući ugradnju čipa ispod kože. Putem čipa moći će se vršiti identifikacija ljudi, obavljat će se financijske transakcije te će se moći kontrolirati mobilnost ljudi. Ljudi će se, kako govori Jowan u prilog čipiranju, moći kretati po cijelom svijetu bez ijednog dokumenta. To je nekada bilo nezamislivo. Njega kao osobu koja se time bavi u potpunosti razumijemo, jer čovjek govori u prilog svom poslu i svojim proizvodima i uslugama.

Posve je legitimno promovirati svoje proizvode i usluge na slobodnom tržištu, a na ljudima je da sami izaberu koje će proizvode i usluge kupiti, a koje ne, što će prihvatiti, a što ne.

No, u svemu tome najveći će problem predstavljati nametanje čipiranja kao obveze, ako do toga dođe. Dakle, nešto što je isprva na dobrovoljnoj bazi obično s vremenom postane obvezno. Ljudima se isprva nešto nudi kao opcija koja će im olakšati život kako bi sami krenuli ususret novim proizvodima i uslugama. Nakon toga obično ti isti proizvodi i usluge postaju nešto bez čega se ne može, odnosno obligatno.

Najbolji primjer izbora koji se pretvorio u nešto bez čega se praktički ne može funkcionirati je internet bankarstvo koje je isprva bilo samo opcija, a danas praktički bez toga ne možeš funkcionirati.

Uskoro će, kako su najavili, ukinuti tokene koje će zamijeniti pametni telefoni koji će nam biti neophodni za obavljanje svakodnevnih financijskih transakcija.

Ljudi se s pravom pribojavaju da će slično biti i s čipiranjem. Što ako jednoga lijepog dana to postane obveza i ako bez toga čovjek neće moći funkcionirati? Čipiranje kao obveza predstavljat će, to nam je savršeno jasno, porobljavanje čovječanstva i stavljanje čovječanstva pod nadzor i potpunu kontrolu globalne elite.

Sve je dobro dok se radi o izboru svakog čovjeka i dok je čipiranje nešto što netko, ako želi može izabrati kao opciju u svome životu. No, kako rekosmo, problem će nastati u slučaju da čipiranje prestane biti opcija i postane obveza. 

Sve, baš sve je dobro dok je to naš izbor, ali nije dobro kada nam je nametnuto kao obveza… Sjetimo se toga svaki put kada nam globalisti nešto serviraju kao revolucionarno i spasonosno. Ne možemo biti sigurni da njih doista zanima spašavanje čovječanstva. Tko nas u to i na koji način može uvjeriti? Nitko. Ovaj je svijet satkan od laži i počiva na lažnim i licemjernim temeljima kamo god se okreneš.