Za djecu je ova otrovna mješavina visokofrekventnog zračenja i ekstremno niskofrekventnih polja apsolutna katastrofa. Znanstvenici u svom izvješću nedvosmisleno daju do znanja da se djetetov živčani sustav još uvijek razvija. Njihove se stanice brzo dijele, što ih čini izuzetno osjetljivima na stresore iz okoliša. Zbog tanjih kostiju lubanje, većeg sadržaja vode u tkivima i fiziologije, dječja tijela djeluju poput pravih antena. Trenutni podaci istraživanja su šokantni: Izloženost zračenju pametnih telefona u hipokampusu – centru za učenje i pamćenje – do 30 puta je veća kod djece nego kod odraslih. U koštanoj srži djetetove lubanje apsorpcija zračenja mobilnih telefona čak je deset puta veća.

Problem, međutim, ne počinje u školskoj dobi, već u maternici. Prenatalni intrauterini razvoj vrlo je osjetljiv na ovaj oblik neionizirajućeg zračenja. Postojeće studije povezuju izloženost zračenju trudnica s povećanom stopom pobačaja, teškim oštećenjima u razvoju mozga, problemima u ponašanju i pravim epidemijama ADHD-a. Posebno je alarmantno predviđanje nekih znanstvenika unutar konzorcija, koji pretpostavljaju da će uzročna veza između sveprisutne izloženosti EMF-u i eksplozivnog porasta poremećaja iz autističnog spektra biti definitivno znanstveno dokazana u bliskoj budućnosti. Prema njima, studije na životinjama pokazuju da su ta kognitivna oštećenja i teškoće u učenju isključivo fizičke prirode i nemaju apsolutno nikakve veze s psihološkim učincima korištenja društvenih mreža.

Unatoč ovim ogromnim dokazima, vladini dužnosnici tvrdoglavo odbijaju priznati opasnosti. Baš kao i prije šest godina, kada je londonski parlament jednostavno odbacio upozorenja o 5G mreži kao “teorije zavjere”, današnje vlasti djeluju na potpuno apsurdnoj osnovi. Trenutne britanske i europske smjernice za zaštitu od zračenja dopuštaju ograničenja 200 puta veća od onih koja bi bila potrebna za zaštitu od raka. Ove smjernice, usput rečeno, temelje se na opažanjima pet majmuna i osam štakora iz 1980-ih. Tvrdoglavo se drže mita da je zračenje štetno samo kada termički zagrijava tkivo – duboko oštećenje DNK, neurološki deficiti i stanični stres jednostavno se poriču.

Umjesto upuštanja u lažnu raspravu o reguliranju internetskog ponašanja mladih ljudi korištenjem državnih alata za nadzor, potrebno je radikalno preispitivanje. Više si ne možemo priuštiti nastavak ovog neviđenog eksperimenta velikih razmjera na zdravlju najranjivijih članova našeg društva. Prava prevencija i istinska zaštita djece značile bi konačno službeno priznavanje fizičkih opasnosti.