Tehnokratsko „oružje za mozak“ koje cilja na percepciju, pamćenje i ponašanje.
Ovo je najnoviji razvoj “znanosti društvene kontrole” od strane tehnokracije. Na to upozoravamo već neko vrijeme. Konvergentna znanost (NBIC, 2000.) i Obamina inicijativa BRAIN (Brain Research through Advancing Innovative Neurotechnologies, 2013.) prodavale su se kao lijekovi za bolesti. U stvarnosti, vojska i obavještajne agencije vrebale su u pozadini, prikupljajući tehnologije koje mijenjaju mozak i koje bi se mogle koristiti za kontrolu cijelih populacija.
U ovom članku stoji: „Ista znanstvena istraživanja koja pomažu u liječenju neuroloških poremećaja mogu se koristiti i za izradu oružja koje cilja na specifične moždane funkcije. Prekrasno, zar ne?
Oružja za kontrolu uma možda zvuče kao nešto iz distopijskog znanstvenofantastičnog filma, ali stručnjaci sada kažu da postaju stvarnost.
Znanstvenici su izdali ozbiljno upozorenje o “oružju za mozak” koje mijenja svijest i može utjecati na vašu percepciju, pamćenje, pa čak i vaše ponašanje.
U novoobjavljenoj knjizi, dr. Michael Crowley i profesor Malcolm Dando sa Sveučilišta u Bradfordu tvrde da bi nedavni znanstveni napredak trebao biti “poziv na buđenje”.
Profesor Dando kaže: „Isto znanje koje nam pomaže u liječenju neuroloških poremećaja moglo bi se u budućnosti koristiti za poremećaj kognitivnih funkcija, nametanje poslušnosti ili čak pretvaranje ljudi u nesvjesne agente.“
Nacije poput SAD-a, Kine, Rusije i Velike Britanije istražuju takozvano oružje središnjeg živčanog sustava (SŽS) još od 1950-ih.
Sada dr. Crowley i profesor Dando tvrde da je moderna neuroznanost napredovala do točke u kojoj se mogu stvoriti uistinu zastrašujuća misaona oružja.
Profesor Dando kaže: „Ulazimo u eru u kojoj bi sam mozak mogao postati bojno polje.“
Alati za manipuliranje središnjim živčanim sustavom – za uspavljivanje, zbunjivanje ili čak prisilu – postaju precizniji, dostupniji i privlačniji državama.
Tijekom 1950-ih i 1960-ih, većina svjetskih sila aktivno je pokušavala razviti vlastito oružje za kontrolu uma.
Njihov je cilj bio stvoriti uređaje koji bi mogli onesposobiti velike mase putem nesvijesti, halucinacija, dezorijentacije ili sedacije.
Najpoznatiji spoj koji je razvila američka vojska je “BZ”, koji uzrokuje tešku zbunjenost, halucinacije i kognitivnu disfunkciju.
SAD su proizvele otprilike 60.000 kilograma te moćne tvari i koristile je za izradu kasetne bombe od 340 kilograma.
Iako je bomba bila namijenjena za upotrebu u Vijetnamu, a BZ je opsežno testiran na američkim vojnicima, nema dokaza da je oružje ikada korišteno.
U međuvremenu, kineska vojska razvila je “anestetički pištolj” koji ispaljuje šprice koje sadrže paralizirajuće kemikalije.
Međutim, dr. Crowley i profesor Dando ističu da je jedini put kada je oružje CNS-a ikada korišteno u borbi bio napad ruskih sigurnosnih snaga tijekom krize s taocima u moskovskom ratištu 2002. godine.
Nakon što su čečenski borci uzeli 900 civila za taoce, sigurnosne snage su upotrijebile “paralizirajuću kemikaliju” dobivenu iz fentanila kako bi onesposobile napadače.
Dok je kemijski agens okončao opsadu, plin je ubio 120 od 900 talaca, a nepoznat broj drugih pretrpio je dugotrajne zdravstvene probleme i preranu smrt.
Međutim, od tada se potencijalni domet ovog oružja koje mijenja svijest proširio daleko izvan pukog eliminiranja napadača ili izazivanja halucinacija.
Ista znanstvena istraživanja koja pomažu u liječenju neuroloških poremećaja mogu se koristiti i za razvoj oružja koje cilja specifične moždane funkcije.
„Ovo je dilema dvojne namjene s kojom se suočavamo“, kaže profesor Dando.
Na primjer, znanstvenici istražuju dijelove moždanih “krugova preživljavanja”, tj. one neuronske putove koji kontroliraju strah, san, agresiju i donošenje odluka.
Razumijevanje načina funkcioniranja ovih krugova ključno je za liječenje neuroloških bolesti, ali također otvara vrata pretvaranju ovih moždanih regija u oružje.
Zapravo, dr. Crowley i profesor Dando toliko su zabrinuti zbog ove mogućnosti da putuju u Haag kako bi se na važnom sastanku država zalagali za hitno djelovanje.
Problem, upozoravaju istraživači, jest taj što oružje za kemijsko oružje trenutno postoji u “regulatornoj rupi” unutar zakona koji kontroliraju kemijsko oružje.
Konvencija o kemijskom oružju zabranjuje upotrebu štetnih kemikalija u ratovanju, ali postoji siva zona koja dopušta upotrebu određenih kemikalija u specifičnim situacijama, poput provođenja zakona.
To ostavlja potencijalni pravni manevarski prostor za razvoj i upotrebu moćnog oružja za kontrolu uma unutar trenutnog pravnog okvira.
Profesor Dando kaže: „Postoje opasne regulatorne praznine unutar i između ovih sporazuma. Ako se ne zatvore, bojimo se da bi određene države mogle biti potaknute da ih iskorištavaju u programima za CNS i šire iscrpljujuće oružje.“
Moramo djelovati sada kako bismo zaštitili integritet znanosti i nepovredivost ljudskog uma.
