UN poručuje: Čitanje misli moglo bi postati sljedeća faza državnog nadzora.
Ono što je dosad zvučalo kao znanstvena fantastika sada zaokuplja Ujedinjene narode: tehnologije kojima bi tijela vlasti mogla analizirati moždanu aktivnost, dešifrirati misli i možda čak utjecati na ponašanje ljudi.
Kako je New York Times izvijestio 8. listopada 2026., glavni tajnik UN-a António Guterres u novom izvješću upozorava na opasnosti takozvanih neurotehnologija. U kombinaciji s umjetnom inteligencijom, one bi se u budućnosti mogle koristiti ne samo u medicini nego i u policijskim istragama, pred sudovima i u zatvorima.
Strahuje se da bi tijela vlasti mogla pokušati doći do informacija iz mozga osumnjičenika, otkriti navodne laži ili čak predvidjeti bi li netko mogao počiniti kazneno djelo. U najgorem slučaju prijetili bi proizvoljna uhićenja, zadiranje u privatnost i manipulacija mentalnim stanjima.
U Indiji se takvi postupci već primjenjuju. Policija se već dvadesetak godina koristi takozvanom tehnologijom BEOS, koja na temelju električne aktivnosti mozga treba pružiti naznake o mogućoj umiješanosti u kazneno djelo. Iako ta metoda nije dovoljno znanstveno potvrđena i njezini rezultati nisu dopušteni kao dokaz pred indijskim sudovima, prema izvješću već je primijenjena u stotinama teških kaznenih postupaka.
Međutim, opasnost se ne ograničava na državna istražna tijela. I komercijalni uređaji za mjerenje stresa, sna i koncentracije sve češće prikupljaju podatke o mozgu. Istraživanje zaklade Neurorights Foundation iz 2024. pokazalo je da većina od 30 ispitanih poduzeća nije predvidjela odgovarajuća ograničenja u pogledu korištenja tih podataka. Više od polovice izričito je dopuštalo njihovo prosljeđivanje trećim stranama.
Istodobno, sučelja između mozga i računala već danas omogućuju paraliziranim osobama da pomoću misli pišu tekstove ili upravljaju robotskim rukama. Napredak u medicini stvaran je, kao i rizici od zlouporabe.
Ujedinjeni narodi stoga zahtijevaju obvezujuće zaštitne mjere. Misli bi se trebale smatrati osobito osjetljivim osobnim podacima. Za primjenu neurotehnoloških postupaka u kaznenopravnom sustavu trebalo bi biti potrebno izričito odobrenje.
Ključna granica nalazi se između onoga što postaje tehnički moguće i onoga što država smije znati o svojim građanima. Takvi sustavi još ne mogu pouzdano očitavati proizvoljne misli. Međutim, razvoj već otvara temeljno pitanje: što ostaje od osobne slobode ako bi u budućnosti čak i čovjekov misaoni svijet mogao postati predmet državnih istraga?
UN time ne upozorava na opći nadzor misli koji već funkcionira, nego na razvoj čije je pravne granice potrebno pravodobno utvrditi.
Izvori:



