U mojem roditeljskom domu predblagdansko razdoblje započinjalo je 13.prosinca na Svetu Luciju, sijanjem pšenice, a tjedan dana prije Badnjaka mama je počela peći vanilkiflice, šape, zajedno smo radile kuglice od smokava i čokolade, salamicu od oraha i još puno drugih sitnih kolača. Nakon njih pekla se je orehnjača i makovnjača i kuglof, a na staro leto obavezno – baklava.

U našoj obitelji slavlje je bilo još veće, jer je na staro leto bio mamin rođendan. Bilo je godina kada je kućni budžet bio vrlo skroman pa je izbor i raznolikost blagdanskih kolačića i svega ostalog bila skromnija, ali nikada ničega nije nedostajalo.

Na Badnju večer tata je unio borek na metalnom križu u kuću i po njegovoj veličini i raskoši, kao i po darovima ispod njega, uvijek sam znala kakvo je financijsko stanje u obitelji. U doba zabrane proslave Božića tata bi spustio sve rolete u stanu i najljepši trenutak blagdana mogao je započeti. Još i danas čujem iz kuhinje mamu kako pjeva božićne pjesme, dok mi starinskim kuglicama ukrašavamo bor. Na Badnjak se do večeri obično jelo malo i bezmesno, a za večeru je obavezno bila neka morska riba uz blitvu i salate.

Nakon večere odlazilo se na polnoćku u obližnju crkvu Sv. Blaža ili u katedralu.

Nekada je i snijeg počeo padati i sve je bilo nekako posebno i uzvišeno i imao si osjećaj da zrak treperi ljepotom božićne noći, bez puno dodatnog blještavila na gradskim ulicama i trgovima.

Božićno jutro bilo je za nas klince posebno, jer smo još u pidžamama odlazili do bora pogledati je li nas u noći posjetio Kriskindl i ostavio ponešto za svakoga. Bilo je tu od četkica za zube, slatkiša, igračaka, vunenih šalova i kapica i drugih zanimljivih stvarčica … i dok smo se mi veselili poklonima iz kuhinje je dopirao miris pečene kokice ili purice z mlincima.

Mama je uvijek govorila da se Božić slavi doma, a da se na drugi dan Božića, na Štefanje, ide u čestitare, bez obzira ima li ili nema koji Štef u obitelji ili među prijateljima, a kod nas ih je bilo.

I tako, malo po malo, u blagdanskom ozračju približavali smo se Novoj godini i nekim novim iskustvima koja nam je život donosio. U našem narodu poznata je tradicija da je žena čuvarica ognjišta i obitelji, pa sam tako i ja u svojoj obitelji nastavila tradiciju koju su na mene prenijeli moji mama i tata. Danas tradiciju nastavljaju nove generacije u svojem stilu i na svoj način.

Sretno im bilo! Aleluja!