Ove godine Advent službeno započinje 3. prosinca i traje samo 22 dana i ovo je jedan od najkraćih Advenata. Naime, Advent nema uvijek isti broj dana, ali uvijek ima četiri nedjelje.

Ove godine Badnjak se preklapa s posljednjom, četvrtom nedjeljom došašća i upravo ta činjenica znatno će ga skratiti, za razliku od onih godina kada se znao protegnuti na puno više dana.

Povijest Adventa

Riječ “advent” dolazi od latinske riječi “adventus”, a znači “dolazak”. Kao što mu i ime govori, advent je prvi dio crkvene godine u kojem se iščekuje dolazak Krista na naš svijet. Stari hrvatski naziv za advent glasi “došašće”, a riječ je prvi puta zabilježena u 15. stoljeću.

Povijest Adventa seže još u 5. stoljeće, u vrijeme biskupa Perpetua iz Toursa koji je uveo pripremu za Božić od blagdana sv. Martina ili Martinja, 11. studenoga. To razdoblje nazivalo se popularno “Četrdesetodnevni post Svetog Martina” i bilo je slično korizmi.

U 6. stoljeću papa Grgur Veliki skratio je trajanje adventa na četiri tjedna i od tada advent najranije može započeti 27. studenog, a najkasnije 3. prosinca. U vrijeme Adventa vjernici rado posjećuju zornice, jutarnje svete mise koje najčešće počinju oko 6 sati. Zornice simboliziraju budnost kršćana i odgovor na Isusov poziv iz Evanđelja: “Bdijte”.

Zornice su nastale u 5. stoljeću, nakon Kalcedonskog sabora i proglašenja dogme o Mariji Bogorodici, zbog čega imaju snažno marijansko obilježje, a na zornicama pjevaju se adventske pjesme i napjevi.

Tradicijski u doba Adventa izrađuje se adventski vjenčić koji se kao takav, prvi puta pojavio sredinom 19. stoljeća u domu za siročad u Hamburgu, a za njegovu pojavu zaslužan je bio mladi evangelički pastor Johann Hinrich Wichern koji je htio uljepšati advent svojim štićenicima.

Svakog dana od prvog dana prosinca za vrijeme molitve u sirotištu je palio po jednu svijeću. Običaj izrade adventskog vijenca proširio se u njemačkim evangeličkim obiteljima, ubrzo su ga preuzeli bavarski katolici, a potom i ostatak zapadnog kršćanskog svijeta.

Adventski vijenac tradicionalno se plete od zimzelenih biljaka tako da nema ni početak ni kraj što simbolizira vječnost. Svaka biljka ima određeno značenje. Borove grančice simbol su besmrtnosti, lovor označava pobjedu nad grijehom, dok cedar simbolizira snagu i lijek. Na vijencu se nalazi i lišće božikovine koje podsjeća na Kristovu krunu od trnja te grančica ružmarina, biljke koja je prema legendi čuvala Djevicu Mariju na njenom putu u Egipat.

Na adventskom vijencu nalaze se četiri svijeće koje se postupno pale kako se približavamo Božiću. U prošlosti na vijenac su se stavljale 24 svijeće, 4 velike i 20 malih. Velike su se palile nedjeljom, a male svaki dan. Izvorno su bile crvene i bijele boje kao simbol Isusove žrtve i pobjede.

Danas su na adventskom vijencu uobičajene 4 svijeće koje predstavljaju 4 nedjelje adventa, ali i 4 velike razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i konačni kraj. Tri svijeće su ljubičaste boje kao znak pokore, a četvrta je ružičasta i predstavlja radost Isusovog rođenja, iako danas svijeće na vjenčiću mogu biti različitih boja.

Prema jednoj tradiciji 

Prva je “postilica” ili “prorokova svijeća” i simbolizira nadu i iščekivanje.

Druga je “pomirilica” ili “betlehemska svijeća” i označava mir.

Treća je “pastirska svijeća” i

slavi radost i veselje.

Četvrta je “svijeća anđela” i donosi ljubav.

U doba Adventa gotovo u svakoj urbanoj sredini, manjoj ili većoj, tradicionalno se održavaju božićni ili adventski sajmovi na kojima se prodaju božićni ukrasi, čestitke, pokloni, hrana i piće, poput kobasica i kuhanoga vina.

Adventski sajmovi nastali su u kasnom srednjem vijeku, u germanskim krajevima odakle su se proširili na ostatak Europe. Jedan od najstarijih božićnih sajmova je onaj u Dresdenu koji je prvi puta održan 1434. godine, a još stariji je Bečki prosinački sajam iz 1294. koji se smatra pretečom kasnijih božićnih sajmova.

Posebno važan dio Adventa su crkveni blagdani uz koje, u našem narodu, postoje brojni običaji. Na Svetu Barbaru koja se obilježava 4. prosinca, počinju božićni ophodi, a Sveti Nikola 6. prosinca daruje djecu.

Središnji crkveni blagdan adventskog vremena je blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije koji se obilježava 8. prosinca. 13. prosinca blagdan je velike mučenice i moje omiljene svetice, zaštitnice očiju, Svete Lucije.

Poseban događaj ovih blagdanskih dana je tradicionalno sijanje adventske pšenice na svetu Luciji. Iznikla zelena pšenica usred zime simbol je obnove života i plodnosti. Stara narodna vjerovanja kažu da, što je pšenica na Badnjak zelenija, to će i žetva predstojeće godine biti bogatija. Nakon božićnih blagdana običaj je pšenicu baciti na polje pticama.

Na blagdan Svetog Tome Apostola, 21. prosinca započinju velike pripreme za Božić, poput pečenja božićnog kruha i pečenki.

Kraj adventa

Advent završava na Badnjak u čijem imenu se nalazi riječ “bdjeti”, budući da se toga dana bdjelo u iščekivanju Isusovog porođenja. “Badnjak” je također i panj koji su naši preci tradicionalno palili na ognjištu. Na Badnjak se dovršavaju posljednje pripreme za Božić i ukrašava se božićno drvce. Badnjak je bogat različitim narodnim običajima, a vrhunac dana je tradicionalna misa polnoćka nakon koje završava advent i počinje Božić.

Uživajte u čaroliji!