S druge strane, mogli bi postaviti pitanje zašto se Ukrajina nije nametnula kao subjekt koji bi sam preuzeo diplomatsku inicijativu u rješavanju svojih odnosa s Moskvom, nego dopuštaju da im vanjsku politiku kao svojevrsni mirovni posrednici vode francuski predsjednik i njemački kancelar?

Nemaju nikakvih diplomatskih odnosa s Rusijom ali su mogli pokrenuti vlastite pregovaračke kanale, izravno prema Putinu.

Ovako se čini da je Ukrajina jedna velika zemlja koja se u međunarodnim odnosima ponaša invalidno i pokazuje deficit u sposobnosti vlastitih elita u vladanju zemljom (već je počela “bježanija” takvih), a i dvojbene su državničke sposobnosti ukrajinskog predsjednika Zelenskog.

Možda Ukrajince dvolična i podcjenjivačka politika Zapada otrijezni od bilo kakvih iluzija pa se počnu ponašati aktivnije u rješavanju vlastite sudbine.  Pentagon bi ih najradije gurnuo u rat za vlastite interese, dok bi EU samo beskrajno moralizirala.

Ruski predsjednik Putin, u svakom slučaju, još jednom se pokazao kao vrlo inteligentni strateg. Gomilanjem vojske na granici s Ukrajinom potegnuo je geostrateški šahovski potez koji Zapad drži u napetosti jer ne znaju odgovor na njegov odigrani gambit a da se ne dovedu u mat poziciju.