U emisiji je vrlo otvoreno progovorila o svojoj borbi s ovom podmuklom, progresivnom i doživotnom bolešću na svakodnevnoj bazi, opisujući razna stanja te bolesti o kojoj se zapravo vrlo malo zna. Rekla je kako se već nakon jutarnjeg tuširanja osjeća umorno i kako ima dana kada po cijeli dan zna provesti u krevetu te i onih dana kada joj kroz glavu zna proći misao kako joj je život težak što joj nužno spušta raspoloženje, ali onda ustane i krene dalje – uzdignute glave jer sve je kao i uvijek u glavi i kako si čovjek namjesti.

Ispričala je kako joj je najteže bilo što nije mogla pjevati i jako je žalila za glazbom, ali sada je snimila nove pjesme što je posebno raduje. „Nisam mogla držati dah, izgovarati riječi da se ne zadišem. Jako sam sretna, to je za mene velika stvar, najviše sam žalila za glazbom. Moja prijateljica ima snimku od prije par godina gdje ja zvučim kao da uopće nemam sluha. Neki dan sam bila u Španjolskoj i otkrila sam da mi se vratio osjećaj za ritam. Mogla sam plesati prislonjena dijelom tijela na zid, ali cijeli ostatak tijela mogao se ritmično gibati. Tako da je to još jedna pobjeda.“ – ispričala je Anđa.

Ljudi su često nerazumni i ne znaju kroz što netko prolazi, pa znaju bacati razne vrlo neumjesne komentare. Anđa Marić opisala je, šaleći se na svoj račun, kako, primjerice, izgleda njezina borba s poremećajem ravnoteže što je vrlo čest simptom MS-a. Kroz smijeh je rekla kako netko misli i može komentirati da je pijana, a ona zapravo ima problem s ravnotežom, pa je zbog toga sretna svaki put kada ne padne (op. a. – padovi su zbog poremećene ravnoteže i nesvjestice također učestali kod MS-a).

Nije puno pričala o lijekovima, jer lijek za ovu bolest ne postoji, osim što je naglasila da je odbacila imunoblokatore zbog rizika za razna druga oboljenja, ali da zato na imunomodulacijsku terapiju klasičnog tipa gleda kao na nešto pozitivno u kombinaciji s meditacijom i stalnim radom na sebi.

Slušajući pozorno svoju gošću, Tončica Čeljuska komentirala je kako je zbog njezine dijagnoze za nju svaki dan jedna nova pobjeda, a Anđa se nadovezala rekavši kako je svaki dan ne jedna nego – sto pobjeda. „Ponekad je i donijeti čašu na stol velika pobjeda“, rekla je, jer je konstantan umor jedan od simptoma multiple skleroze.

Anđa se osim o našem zdravstvenom sustavu pohvalno izrazila o tretmanu invalida na, primjerice, aerodromima gdje za njezinih putovanja nije morala brinuti ni u čemu, svi su brinuli o njoj i vodili je kamo je trebala ići, što je njoj davalo osjećaj sigurnosti.

Izjavila je kako je ovo njeno dvanaesto poglavlje, a prva četiri poglavlja bila su plakanje na podu kupaonice, skrivanje ispod pokrivača i život u zatvorenoj sobi. „Vjerujem da svi imamo jednake mogućnosti i da svatko ima superheroja u sebi, samo što ga svi nisu bili prisiljeni prihvatiti. Imam vedriji karakter, ali sam izuzetno osjećajna. Na mene utječu neke stvari koje možda na neke druge ljude ne utječu.“ – izjavila je između ostalog hrabra i ustrajna Anđa Marić koja s osmijehom na licu kreće u nove životne i poslovne pobjede s vjerom u sebe i bolje dane, podsjećajući nas da je naš najveći heroj i pomagač u nama samima i da nas čeka u ogledalu, moramo ga samo znati pronaći i dozvati u pomoć.

Tek kada sami sebi postanemo najbolji prijatelj to možemo biti i drugima i služiti ovom društvu. Danas je Anđa sretna što može dijeliti s drugima svoje spoznaje digitalnim putem i što će ljudi putem njezine knjige moći upoznati njezin put do pobjede nad svim životnim izazovima pred kojima bi netko drugi možda pokleknuo, ali ne i ona. Vratila se pisanju. Vratila se glazbi i grupi Flare u kojoj surađuje sa svojim dragim bratom Jerkom. Snimila je pjesme Srce mi je na mjestu, Mali rituali, Dani, sati, minute i brojne druge.

Izdavač njezine knjige pod nazivom „Moja revolucija u 365 dana“ je Media bar d.o.o., a evo kojim je riječima Anđa prezentirala svoje književno djelo:

„Nakon dugo godina odlučila sam napokon izaći iz svog autoimunog ormara u kojem sam se skrivala od života, jer me je bilo sram što sam slaba i trebam pomoć… Odlučila sam se u svom životu pojaviti svakoga dana bez obzira na to kako se osjećala. Odlučila sam živjeti i pričati svoju novu priču o pobjedi i uspjehu koji sam sanjala. I kad nitko nije vjerovao u mene, ja sam vjerovala i u sebe i u svoj put.

To moje putovanje i predanost rezultirali su ozbiljnom promjenom, revolucijom i osobnom evolucijom – postala sam žena kakva sam oduvijek htjela biti: dosljedna, predana, neslomljiva i ranjiva. Kao breskva – mekana iznutra, a čvrsta izvana. Počela sam vjerovati u to da je spasitelj kojeg tražim – žena u mom ogledalu. Hodala sam vatrenim poljima Mordora i preživjela. Sada stojim na drugoj strani i mogu podijeliti svoje iskustvo. Nije bilo lako, neću lagati, ali moguće je.“ – Anđa Marić

Trebamo znati prihvatiti životne okolnosti u kojima se nalazimo i živjeti dan po dan, bez puno opterećivanja prošlošću i budućnošću. Sadašnji trenutak je tu da nas podsjeti da život upravo traje i da ga trebamo znati živjeti punim plućima. „Živim svaki dan kao da mi je posljednji.“, rekla je Anđa Marić tijekom gore spomenute emisije, ali ne u onom negativnom smislu ‘posljednji’ kada se opraštamo od života, već u smislu da svaki dan proživi onako kako najbolje zna i umije, pozdravljajući puninu života, što savjetuje i svima ostalima, sada i na svom YouTube kanalu nazvanom „Little School For a Great Life“ (Mala škola za veliki život) – gdje svoje životne lekcije dijeli sa svojim pratiteljima u obliku ‘dnevne hrane za misli’, što stoji i u podnaslovu njezina kanala. Jer svaki je dan prigoda da naučimo jednu novu životnu lekciju na kojoj moramo znati biti zahvalni.

Izvor: HRT