To je u biti: zapadnjačka kontemplacija: po čitave dane „ništa“ ne raditi. To: ništa ne raditi se ne smije shvatiti zdravo za gotovo. To znači da odbijaš sve što ti se nudi, odnosno da na to gledaš s prezirom. Prezir je bitan jer je pomoću njega lakše odbaciti stvari. A o čemu se tu zapravo radi? Radi se o Simulaciji koja je do sada uspjela iskrivotvoriti svaki aspekt života.

Po tom pitanju, potrebno se je osvrnuti na glazbenu i filmsku industriju koja se srozava takvom brzinom, da uskoro neće ostati ni mrvice ljudskog duha. A to je ta kvazi kultura. Kvazi kultura je sve ono na što pomisliš kad se probudiš, i sve ono na što pomisliš prije spavanja. Utočište naprosto ne postoji, stoga smo i uveli ovaj pojam: asketskog nihilizma.

Po tom principu, malo po malo, odbacuješ i negiraš sve što te okružuje; a na taj način se upravo približavaš sebi; i što si sebi bliže, to si udaljeniji od svijeta. E, sad, što se tebe tiče, ti možeš što god hoćeš, dok god držiš distancu i prezir. To je bitno. Dakle, možeš rutinski obavljati „posliće“, obveze i dužnosti, ali to mora biti deklarirano: kao apsolutno suvišan rad te se prema tome tako treba i odnositi.

To dakle treba promatrati kao tlaku koje se samo, što prije, treba riješiti, kako bi došao k sebi. Iz početka, neće biti lako. Na Matricu su apsolutno svi navučeni od rođenja. Ono što se zahtijeva je to: da se malo po malo raskidaju veze sa svim što ti se servira, jer sve što ti se servira je čista Laž.

I svi „problemi“ koji te „opsjedaju“ su plod dijabolične doktrine koja veliča ego i nameće određene „statuse“ koje bi kakti trebalo zadovoljiti. To je monstruozna tvornica kapitalizma; jednoumlje što porobljuje duše; propaganda koja zavodi milijarde i milijarde ljudi.

Prvo, treba se osloniti isključivo na ono: za što je tvoj duh sposoban – dakle, na vlastitost i opstojnost; a to se ne može tek tako i to u startu nikom nije dato (to se ne smije zaboraviti). Ono što ti je dato: je konfuzna priča koja se bazira na čistom apsurdu. Mi sada uvodimo: kontra-projekt: strateško povlačenje kako bi se zadao udarac.

Jedino na što trebaš misliti je to: kako da srušiš Sustav, a za to trebaš upotrijebiti svo oružje koje ti stoji na raspolaganju; u metaforičkom smislu: dakle isključivo kroz tvorenje: misli – i kroz plasiranje obrađenih pojmova i ideja. Fizički kontakt treba svesti na nulu; sve treba biti obavljeno isključivo kroz formiranje djela.

Na taj način: tu i tamo – se aktivira pokoji mozak, a to je krucijalno kako bi se s vremenom postigao jedan uzvišeni položaj koji više ne ferma apsolutno ništa: što se tiče: bilo čega – što proizvodi nakaradna Mašinerija totalnog ispiranja umova.