U starim vremenima nije postojao institut vlasništva, već samo institut posjeda ili korištenja. Indijanci ili druidi nisu bili vlasnici zemlje jer zemlju nisu stvorili ljudi. Živ čovjek ne može imati vlast nad drugim živim bićem, već ga samo može koristiti za svoju dobrobit bez zloupotrebe. Čovjek po prirodnom zakonu i zakonu zdravog razuma ne može imati vlast niti nad kućom koju je napravio jer se ona sastoji od molekula i atoma nad kojima čovjek nema vlast.
Čovjek je po svojoj prirodi kreator oblika iz onog što već postoji i što je već stvoreno od Stvoritelja. On nije u stanju kreirati nešto ni iz čega. Stoga ideja da čovjek može biti vlasnik nečega tj. jedini upravljač nije ispravna. Institut vlasništva kojeg nudi današnji pravni sustav kod većine ljudi potpuno je krivo shvaćen. Ljudi tvrde da je nešto njihovo ili da je državno, ali to zapravo nije ničije.
Biti vlasnik u potrošačkom društvu znači biti bogat
U potrošačkom društvu postoji pomama za vlasništvom. Biti vlasnik pruža sigurnost, zadovoljstvo, bogatstvo. Biti vlasnik znači imati, a imati znači biti. Biti vlasnik znači biti bogat. Sve što postaje predmetom vlasništva postaje imovina. Svi ovi pravni termini često su od ljudi krivo shvaćeni pa ćemo za potrebe Kreativnog društva pojednostaviti stvari.
Na Zemlji nitko nije vlasnik. Vlasništvo su prava koja se daju onome tko koristi određenu stvar. Tako ta prava mogu biti potpuna u privatnom smislu ili djelomična u privatnom smislu. Npr. imate laptop kojeg ste kupili. Možete ga slupati čekićem bez ikakvih posljedica tj. imate potpuno pravo dok stan kojeg ste dobili od zajednice za življenje pripada isključivo vama na korištenje.
U Kreativnom društvu neće biti tzv. državne imovine koju danas zovu javnom imovinom, odnosno bit će drugačija nego sada. Danas je ta imovina pripisana tvrtkama koje njome trguju, podižu svoje bonitete i nose tu imovinu u stečajnu masu. Ono što pripada svima odjednom počinje pripadati pojedincima, događa se globalna transformacija javnog vlasništva u privatno i već danas privatni kapital uvelike premašuje javni kapital. Tzv. privatizacija je globalna pošast i jedan od velikih razloga potonuća ove civilizacije (koja to zapravo nije).
U Kreativnom društvu privatnici neće imati mogućnost prisvojiti nešto što pripada svima
Kreativan model vlasništva je model koje ovo društvo ne poznaje. Imovina pripada svakome, međutim nitko je ne može prodati, kapitalizirati ili kreirati kakvo založno pravu uz nju. Tako u Kreativnom društvu privatnici neće imati mogućnost prisvojiti nešto što pripada svima.
Isto tako, neće biti dopušteno da privatnici upravljaju ili imaju vlast nad resursima ili infastrukturom koja pripada svima. Naravno da to ne treba dodatno objašnjavati jer privatnik ne radi u interesu čovječanstva već svom vlastitom. Stoga se ne može dogoditi da cijelo čovječanstvo u šahu drži jedan ili nekoliko privatnika. Privatnici neće moći imati vlast nad masovnim medijima, nad financijskim institucijama, bankama, infrastrukturom, telekomunikacijama, internetom, cestama, vodom, šumama itd. 
Nemoguće je da nešto što pripada čovjeku na korištenje, stan, kuća, zemlja kojom se koristiš bude kolektivizirana. Jednostavno ne može biti oduzeto jer je ugrađeno u temelje društva.
Vlasništvo u društvu u kojem su zadovoljene sve primarne potrebe čovjeka neće igrati dominantnu ulogu kao što igra danas. Promjenom mentalnog sklopa i naglaskom na razvijanje viših centara ljudskog potencijala, egoistični princip cjeloživotnog prikupljanja dobara kao i „sigurnosti“ koje nudi vlasništvo nestat će i žeđ za posjedovanjem. Naravno, kao i uvijek trebamo naglasiti da svatko ima slobodu individualno pristupiti ovim pitanjima, a da će ljudi sami globalno odrediti kakva će pravila vrijediti kod određivanja kako će buduće Kreativno društvo izgledati. Isto je i s pitanjem vlasništva. Više ljudi je svakako pametnije nego jedan čovjek, te je sasvim sigurno da će sami ljudi koji nisu opterećeni političkim, stranačkim ili bilo kakvim drugim interesom donijeti najbolje rješenje u interesu cijelog čovječanstva.
