Dokle god zemlja, ne samo Hrvatska, ne stavlja svoje ljude koji su se svojim znanjem istaknuli u svijetu na prvo mjesto, dotle Lijepa naša ne može ići progresivno naprijed.
Jedan od naših najvećih brandova znanja u ovom trenutku sigurno je Mate Rimac koji je uspio zahvaljujući svojoj viziji, ustrajnosti i upornosti promijeniti percepciju Hrvatske u onom dijelu koji povezuje izume, ljude, proizvodnju, marketing i odnose s javnošću. On je također jedan od rijetkih koje percipira politika, a siguran sam da postoji još pojedinaca poput poput Mate Rimca koji nisu prepoznali vrijednost komunikacija i PR-a, koji nisu imali zaleđe unatoč neospornom znanju, osim što se u kontinuitetu pojavljuje Ivan Đikić, hrvatski znanstvenik koji radi u Njemačkoj. Jesmo li uopće svjesni snage znanja kao branda?
Iako se danas, usudio bih se reći, ne samo u Hrvatskoj nego u cijeloj regiji tiskaju diplome, više ne možemo niti procijeniti njihove vrijednosti, a posebno sam svjedokom da diplomirani studenti osim papira sa sobom ne nose nikakva praktična iskustva i znanja. To je žalosno, ali i signal za promjene. Cijela struktura znanja bazira se na teoriji, izuzev onim područjima koja zahtijevaju medicinsko, glazbeno, likovno, laboratorijsko, praktično stvaranje. Ne postoji ona vrijednost znanja koja bi bila primjenjiva, kao što nedovoljno cijenimo ljude koji su tu oko nas kao stvaratelja i izumitelji novih vrijednosti. Dokle god jedna zemlja ne bude stavila znanje kao prioritet, dokle god ne bude cijenila izumitelje, ne možemo očekivati prosperitet.
Amerika je oduvijek bila primjer prosperiteta kroz brandiranje pojedinaca iza kojeg, naravno, stoje i mnogi ljudi, ali je percepcija stvorena kroz jednu osobu, njegov lik i djelo, bio to pokojni Steve Jobs, Steven Spielberg ili južnoafrički izumitelj s američkim državljanstvom Elon Musk. Kako mislite da bi naši izumitelji mogli biti ne samo priznati nego i poznati, ako ih sami nećemo podupirati i time pokušati stvoriti Hrvatsku na globalnom nivou, državu koja osim grada Dubrovnika ima prepoznatljive ljude?
To sve zahtijeva strategiju, plan, susret sa stručnjacima na području odnosa s javnošću, brandiranja, promocije i marketinga jer svako od ovih navedenih područja ima, kao što sam naveo, stručnjake koji su usko specijalizirani na ovim područjima. Nažalost, svjedoci smo neprestane sujete u našem društvu koja počinje na lokalnom nivou. Naše medijske zvijezde su političari koji neosporno zaslužuju da se o njima govori, koji nažalost ponekad zabavljaju narod umjesto da s narodom komuniciraju. Kada ste posljednji put vidjeli da je saborski Odbor za gospodarstvo imao sjednicu na temu izumitelja ili uspješnih ljudi? Kada ste posljednji put vidjeli da je politika u kontinuitetu, dakle na mjesečnoj razini, pitala uspješne ljude za savjet da bi zakon ili neka druga odluka bila u praksi učinkovito primjenjiva?
Mene je sramota da više poziva vezano za poslovnu suradnju i savjetovanje dobivam iz inozemstva nego iz Hrvatske. Sve je to povezano s percepcijom i vrednovanjem znanja, koje u konačnici kroz ljude može uz promjenu sustava edukacije stvoriti trajne vrijednosti.
Ako politika ne bude imala ‘mantru’ o vrednovanju znanja, onda ne možemo očekivati da će društvo znati prepoznati to znanje.
Imao sam sreću što su Ured predsjednika, njegovi savjetnici, ali i sam predsjednik prepoznali svjetsku nagradu koju sam dobio za od strane IPRA svjetske asocijacije za odnose s javnošću i Ujedinjenih naroda vezano za cilj broj 10 – smanjenje nejednakosti i u povodom toga upriličio prijam i radni sastanak. Hoće li politika prepoznati naše posljednje dostignuće s Insituta Ruđer Bošković i znanstvenika Tomislava Domazeta-Loše koji su otkrili kako bakterije nisu ono što smo mislili. Više ih školski udžbenici neće opisivati kao jednostanične, primitivne organizme, već višestanične organizme koji se ponašaju poput embrija.
Možda će ovaj tekst potaknuti nekoga tko savjetuje naše političare da razmisle o boljem vrednovanju i stvaranju fakultetske naobrazbe koja će na posljednje dvije godine studija imati više prakse nego teorije.
HRVATSKO ZNANJE KAO BRAND
Nažalost, nedovoljno ističemo pojedince koji su svojim znanjem promijenili svijet nabolje, nedovoljno ih koristimo u priči o Hrvatskoj kao naše brandove.
Podsjećamo Vas na neke od priča o tim ljudima. Siguran sam da neke stvari znate, ali vjerujem da će neki od vas neke tek otkriti.
Analizirajući uradke, članke i knjige na temu brandiranja, definitivno se mogu naći dobre smjernice kao i kreativna rješenja, no nažalost nedostaje nam ključ u brandiranju Hrvatske, a to je brandiranje znanja. Tek smo prije par godina započeli razmišljati o brandiranju Hrvatske, podjsećajući se Nikole Tesle. Naš najveći brand Nikola Tesla dobio je izložbu. Zahvaljujući ustrajnosti dobili smo vrlo prepoznatljivu priču o kravati. Penkala je bila u brand percepciji prihvatljiva krajem 90-ih i početkom ovog stoljeća, ali njezin brand nije toliko jak u smislu neprestane priče i podsjećanja.
FAUST VRANČIĆ izumio je prvi padobran i to prije nevjerojatnih 400 godina. Iako se izum padobrana pripisuje Leonardu da Vinciju, zapravo ga Vrančić prvi spominje u svom djelu Machinae novae, uz još 56 tehničkih izuma, konstrukcija i projekata, od kojih je većina zaživjela tek dvjestotinjak godina poslije (npr. viseći mostovi, žičara, turbina na vjetar). NIKOLA TESLA zaslužan je za izum izmjenične struje koju koristimo i danas, a to je samo jedan u nizu njegovih 700 izuma. SLAVOLJUB PENKALA najpoznatiji je po izumu mehaničke olovke koju i danas po njemu zovemo ‘penkala’. No, manje je poznato da je Penkala izumio i još 70-tak predmeta koje svakodnevno koristimo – termos-bocu, termofor, rotirajuću četkicu za zube, gramofonsku iglu produženog trajanja. Iako nije prvi koji je uočio jedinstvenost linija na ljudskom prstu, IVAN VUČETIĆ prvi je osmislio primjenjiv sustav njihovog klasificiranja koji danas nazivamo daktiloskopijom. Proučavajući postojeće metode uzimanja prstiju i otklanjajući njihove nedostatke, Vučetić je došao do ovog izuma koji je zauvijek promijenio svijet forenzike. Još jedno zanimljivo ime je FRANJO HANAMAN, hrvatski znanstvenik koji je u suradnji s Austrijancem dr. Alexanderom Justom patentirao prvu žarulju s volframovom niti. Time su iz uporabe postupno izbacili do tada korištene plinske svjetiljke i žarulje s grafitnom niti koje su trošile puno više energije. Patent su prodali General Electricu, a ove žarulje koriste se i danas. MARCEL pl. KIEPACH potomak je utjecajne križevačke obitelji, a od malena su ga smatrali wunderkindom. 1910. godine, sa samo 16 godina, izumio je brodski kompas i time postao najmlađi hrvatski izumitelj. Osim kompasa, izumio je i električni generator ili popularno zvani dinamo za osvjetljivanje vozila.
ZLATA BARTLž ili teta Vegeta, izumiteljica je pripravka koji je neizostavan u svakom hrvatskom kućanstvu, ali i šire. Ideju je dobila radeći u Podravki 50-ih godina prošlog stoljeća. Zlata Bartl zaslužna je za ekonomski procvat Koprivnice, budući da je Vegeta vrlo brzo postala prepoznat brand u više od 40 zemalja na pet kontinenata. PLIVIN ISTRAŽIVAČKI TIM 1981. godine izumio je Sumamed. Međutim, ovo nevjerojatno otkriće umalo je palo u zaborav jer je spoj nakon patentiranja bačen u ladicu i bio zaboravljen sve dok ga nisu pronašli Pfizerovi znanstvenici. 1986. godine Pfizer je s Plivom potpisao ugovor kojim je dobio prava na prodaju antibiotika na području SAD-a i Zapadne Europe, a ostalo je povijest.
Naposljetku, treba istaknuti Tomislava Uzelca, Hrvata koji je tijekom studija na američkom MIT-u pokrenuo pravu revoluciju u glazbi. Naime, 1997. godine Uzelac je stvorio prvi MP3 player. Njegovu popularnost proširila su dvojica američkih studenata koji su uređaj prilagodili Windows sustavu i tako je nastao jedan od najpopularnijih MP3 programa – winamp.
