Bruxelles gradi sustav digitalnog identiteta, povezan s provjerom dobi kako bi stvorio trajnu klasu robova i kako stvari stoje, uspjeti će u tome.
To je ono što žele i znate što? Mislim da će to i dobiti. Dobit će to zato što među stanovništvom postoji gubitak vlastite sposobnosti djelovanja. Otpor ovoj orvelovskoj noćnoj mori je… jednom riječju: bijedan.
EU želi putovnicu za običan puk kako bi dobio pristup internetu.
Opravdanje. Pa, naravno. Djeca. Tko ne bi želio zaštititi djecu? Samo psihopat ili pedofil. Vi niste psihopat ili pedofil, zar ne?
Sustav digitalnog identiteta, povezan s provjerom dobi, s posebnom iznimkom koja je izričito uključena u prijedlog: „Novi sustav provjere dobi ne može se zaobići putem VPN-a.“
Ne grade samo sloj za provjeru. Zatvaraju jedini izlaz koji običnom puku omogućuje da odluči da u tome ne želi sudjelovati. VPN-ovi postoje zbog jednog jedinog razloga koji je ovdje važan — omogućuju vam da sami odlučite tko će saznati gdje se nalazite i tko ste.
Blokiranje zaobilaženja putem VPN-a nije tehnička fusnota. Upravo je to poanta. Nisam tehnički stručnjak, pa nemam pojma je li ovo samo veliko razmetanje ovih psihopata i je li im to zapravo tehnički moguće postići. Istina je da će se većina običnog puka jednostavno pokoriti. Kavez je poslušnost uma, a većina su već robovi.
Ovo što je gore opisano ne događa se samo po sebi. Pogledajte kamo je Europa otišla, uredba za uredbom:
Gotovinske transakcije iznad 10.000 € zabranjene su. Za kupnju Bitcoina u vrijednosti većoj od 1.000 € potreban je identifikacijski dokument. Kovanice usmjerene na privatnost u potpunosti su zabranjene. Troškovi usklađivanja s MiCA-om za koje se procjenjuje da će 90 % kripto poduzeća izbaciti s tržišta.
Svaka od tih mjera pojedinačno brani se na isti način na koji ovi parazitski pedofilski sotonisti uvijek brane svoja djela: zaštitom potrošača, politikom protiv pranja novca ili poštivanjem poreznih propisa.
Međutim, zajedno čine nešto potpuno drugačije: sustav u kojem se svaka transakcija, svaki novčanik i svaka internetska stranica koju posjetite mogu povezati s provjerenim identitetom, a sredstva pomoću kojih se to može zaobići — gotovina, kovanice usmjerene na privatnost, VPN-ovi — sustavno se uklanjaju.
To je arhitektura sudjelovanja utemeljenog na dopuštenju. Ne: „Ovo je ono što je nezakonito.“ Nego: „Ovo je ono što smijete činiti i ovako potvrđujemo da ste vi osoba koja to čini.“
Najprije proizvesti konsenzus
Nijedno stanovništvo dobrovoljno ne prihvaća takav totalitarni sustav dopuštenja i ropstva. Najprije mora početi djelovati kao nešto neizbježno. Upravo je to učinio lažni narativ o klimi — a ljudi koji grade infrastrukturu za praćenje to su vam sami rekli, u vlastitim dokumentima.
Svjetski gospodarski forum na svojim vlastitim internetskim stranicama predstavlja tri poluge kao putokaz:
„Ekonomsko ponašanje.“ Povećajte troškove sve dok poslušnost ne postane jeftinija od otpora.
„Kognitivna svijest.“ Povećajte vidljivost osobnih emisija sve dok ljudi ne počnu vjerovati da je ograničenje normalno.
„Društvene norme.“ Redefinirajte kako izgleda „pravedan udio“ u emisijama i odredite prihvatljive razine za vas.
I BUM, rob ste koji moli za dopuštenje da se istušira toplom vodom, uključi klima-uređaj, dovraga, da uopće ima klima-uređaj… ili grijanje, kad smo već kod toga.
Svaka aktivnost podvrgnuta dopuštenju.
Ovo više nije samo znanstveni prijedlog. To je okvir za usmjeravanje ponašanja. A njegovi autori izričito kažu da je javna poslušnost uvjet koji se mora stvoriti prije nego što se sustav može uvesti.
Isti materijal WEF-a navodi istraživanje Pew Researcha:
Porast od devetnaest postotnih bodova u „ozbiljnoj zabrinutosti“ u Njemačkoj zbog osobnih posljedica klimatskih promjena. Osamnaest bodova u Ujedinjenoj Kraljevini. Stalan porast u svakom velikom gospodarstvu tijekom šest godina.
Tekst WEF-a ne predstavlja to kao zanimljivu kulturnu promjenu. Predstavlja to kao ključni pokazatelj da je javnost sada spremna prihvatiti osobno praćenje ugljika — točna formulacija koja se koristi jest da ta rastuća zabrinutost, povrh poslušnosti tijekom pandemijskog razdoblja u pogledu praćenja kontakata i ograničenja kretanja, pokazuje „srž individualne društvene odgovornosti“ potrebnu za funkcioniranje osobnih kvota ugljika.
Prevedeno: dvije godine proizvedene hitnosti, proizvedena „globalna zdravstvena kriza“ koja je iskorištena kao generalna proba za masovnu poslušnost u ponašanju, a sada se rastući strah navodi kao dokaz da javnost nije samo spremna da je se prati, nego da je to logičan zaključak.
To nije konsenzus. To je konsenzus proizveden na industrijskoj razini i prema unaprijed utvrđenom rasporedu.
Vrijedi biti precizan oko toga što je ovaj dokument WEF-a: riječ je o tekstu koji iznosi stav, a u kojem se opisuju ambicija i niz pratećih tehnologija, a ne o usvojenom zakonu EU-a.
Nijedna vlada još nije usvojila obvezujući program osobnih kvota ugljika. No namjera je jasno izražena, poluge su jasno imenovane, a mehanizam — praćenje kojim upravlja umjetna inteligencija, zapisi verificirani blockchainom, povezani s individualnim ponašanjem — zahtijeva upravo onu vrstu trajnog digitalnog identiteta koju omogućuje sustav EU-a za provjeru dobi koji se sada uvodi (a koji je Ujedinjena Kraljevina upravo uvela).
Provjera identiteta bez praćenja ponašanja samo je stranica za prijavu. Praćenje ponašanja bez provjere identiteta anonimno je i beskorisno onome tko želi djelovati na temelju tih podataka. Spojite ih i dobivate sustav koji po svojoj konstrukciji zna tko ste i što ste učinili, pri čemu su sredstva za očuvanje anonimnosti uklonjena propisima.
To smo već vidjeli
Uklonite brendiranje — registri ugljika umjesto knjižica za obroke, aplikacija umjesto povjerenika s blokom za bilješke — i temeljna arhitektura nije nova. To je najstarija propala ideja moderne povijesti, opremljena oznakom održivosti.
Boljševici su centralizirali donošenje odluka u ime pravednosti i kolektivnog opstanka. Maova Kina centralizirala je poljoprivrednu i industrijsku proizvodnju u ime općeg dobra, pri čemu se lokalna poslušnost nametala društvenim pritiskom i sustavima kvota. SSSR je centralizirao proizvodnju i potrošnju u ime planskog, racionalnog gospodarstva koje je trebalo ukloniti rasipanje i oskudicu.
U svakom je slučaju obrazac bio identičan. Mala skupina planera određuje kako izgleda „pravedan udio“ nekog resursa, gradi aparat za provođenje pravila kako bi pratila individualno pridržavanje i uklanja sredstva kojima bi pojedinci inače mogli pobjeći od toga.
U svakom je slučaju aparat za provođenje pravila preživio opravdanje kojim je njegovo uvođenje obrazloženo. I u svakom je slučaju broj žrtava kao posljedica kontrole hrane, energije i proizvodnje nametnute odozgo dosegao desetke milijuna — ne kao pogreška u sustavu, nego kao matematički predvidljiv rezultat uklanjanja decentraliziranog donošenja odluka iz sustava složenog poput nacionalnog gospodarstva.
Osobna kvota ugljika je knjižica za obroke. Digitalni identitet povezan s pristupom internetu, pri čemu su sredstva za njegovo zaobilaženje blokirana, sloj je za provođenje pravila koji knjižica za obroke nikada nije imala. Tehnologija je nova. Instinkt da se centralizira kontrola nad onim što ljudi smiju konzumirati, govoriti i čemu smiju pristupati — i da se to opravdava kao nešto što služi kolektivnom blagostanju — nije.
Potpuna kontrola
Europa gradi sustav u kojem se svaki klik, svaka transakcija i svaki posjet internetskoj stranici mogu povezati s digitalnom putovnicom, a sredstva kojima biste mogli održati bilo kakvu udaljenost između sebe i tog zapisa zatvaraju se jedno po jedno.
Nazovite program EU-a zaštitom potrošača ako želite. Nazovite prijedlog WEF-a o ugljiku sudjelovanjem građana ako želite. Ali pogledajte što se zapravo gradi: pristup internetu vezan uz identitet, pri čemu se zaobilaženje blokira, a koji se pojavljuje istodobno s aktivnim prijedlozima za praćenje i procjenjivanje individualnog ponašanja pomoću tog istog sloja identiteta — izgrađenog na temelju javnog mnijenja koje je, prema samim planerima, namjerno oblikovano kako bi to omogućilo.
Oni to ne skrivaju. Objavljeno je na njihovim vlastitim internetskim stranicama, njihovim vlastitim riječima.
Upravo tu regulatorna arbitraža u društvu koje nije poslušno postaje najvažnija.
Razmislite o razlici između zapadnjačkog mentaliteta koji je odmalena oblikovan, indoktriniran, poslušan, prestrašen i lijen i mentaliteta njihovih pandana na tržištima u nastajanju.
Iako ovdje ne želim tvrditi da su tržišta u nastajanju čudotvorno rješenje za slobodna tržišta, utopijsko, potpuno slobodno društvo ili nešto slično. Upravo sposobnost neučinkovitih birokracija (poput onih koje se nalaze na tržištima u nastajanju) da doista provedu katastrofalne politike poput gore navedenih, u kombinaciji sa stanovništvom koje pruža mnogo veći otpor poslušnosti, a povrh toga i velikim razlikama u vrednovanjima, predviđa relativno povoljne izglede za tržišta u nastajanju u odnosu na razvijena tržišta.
Trenutačno je ta mogućnost arbitraže još uvijek otvorena. Koliko dugo, nitko ne može reći. Predložio bih da je iskoristite dok još možete.
Napomena urednika: Arhitektura kontrole opisana u ovom članku nije teoretska. Vlade mogu ograničiti pristup novcu, devalvirati valutu i ugroziti privatnu imovinu kada financijski pritisak poraste.
