Tekst (predstavljen kao rezultat istraživanja) objavljen na stranicama spomenute organizacije u veljači, optužio je neke podcastere, posebno one koji se vole baviti političkim pitanjima, za prilično nekontrolirano širenje dezinformacija.

Kako bi pronašli “dezinformacije” u podcastovima i odredili njihov opseg, autori kažu da su se obratili “AI” iliti umjetnoj inteligenciji, dok također pozivaju tehnološke tvrtke i regulatore da se “suoče s ovim izazovom” — jednim od “najvećih svjetskih izazova transparentnosti” — u smislu prakse “moderiranja sadržaja, objavljivanja financijskih podataka i algoritamskog jačanja podcast aplikacija”.

A pitanje na koje članak, čini se, želi odgovoriti jest kako to zaustaviti – to jest, preuzeti ono što se čini kao jedan od posljednjih online medija prilično otpornih na cenzuru koja je sada glavni oslonac ‘lovcima na dezinformacije’ na društvenim platformama.

Tehnologija je ta koja cenzorima doista pruža bezbroj mogućnosti za cenzuriranje sadržaja i kontroliranje medija, no sve to skupa neće pomoći cenzorima da sve medije ustroji i pretvori u orkestrirani zbor koji će ponavljati jedno te isto i dovesti javno mnijenje na ovu ili onu političku ili ideološku liniju. To je naprosto nemoguće uz svu moguću cenzuru.

Iako je podcasting sada postao posao s raznim producentima koji djeluju kao posrednici – a te tvrtke sigurno mogu biti pod pritiskom da cenzuriraju baš kao i tradicionalni mediji, ili čak da odbace i ponište talente – u središtu podcastinga i dalje je dostupnost – izravni put do slušatelja putem RSS-a. Dakle, decentralizirana priroda je ono što ga čini tako “problematičnim” za one koji pokušavaju nametnuti “regulatorni nadzor”.

To je svijet u kojem, na očito zaprepaštenje Instituta Brookings, kako on citira pionira podcasta, “svatko može biti izdavač, svatko može biti emiter.”

“Postaje gore”: u članku se navodi rana epizoda Verdicta iz 2021. s Tedom Cruzom, gdje je voditelj Michael Knowles u jednom trenutku komentirao: “To je podcast: možete reći što god želite!”

Sigurno nijedno demokratsko društvo ne bi moglo izdržati takvu herezu.

Stoga je Institut Brookings zatražio pomoć od programa pod nazivom “AI fact-checking” programa, koji je također uključivao “fact-checkere” poput Politifacta i Snoopsa za analizu milijuna sati sadržaja. Veliki je to posao, a sve kako bi se u tim silnim satima snimljenog materijala pronašlo nešto što fact-checkeri smatraju netočnim, lažnim i tome slično. “Konzervativni podcasteri imali su 11 puta veću vjerojatnost od liberalnih podcastera da dijele tvrdnje koje su potvrđene kao lažne ili neutemeljene”, navodi se u članku.

Brookingsovo očito oslanjanje na “AI” ono je što kritičar Walter Kirn bez problema naziva “znanstvenim s*anjem” – koji bi cenzuru želio učiniti “matematičkom, a ne ustavnom brigom”.