Neporeciva je činjenica da danas ljudi žive sve duže. Razvojem i znatiželjom civilizacije, neprestanom ljudskom željom da se postavimo iznad bolesti i smrti, dolazili smo do lijekova, procedura i saznanja kako pod kontrolu staviti neizbježno. Uspijevali smo u tome i polako došli do faze u kojoj, kroz jedno zdravo i kreativno društvo, ljudima možemo ponuditi željenu dugovječnost, to produženje života kojem uvijek svjesno ili nesvjesno teže. I nudi se dug život u zdravlju. Da, u zdravlju, bez stalnih pitanja koja su se pojavljivala kroz povijest prilikom istraživanja dugovječnosti i ograničenja koja uz to dolaze. 

Povlačenje smrti sa scene i nije najsretnije rješenje, iako mu se nada većina živućih znanstvenika. Ne brinite, neće doći ni do toga ni do ikakvih kontroverznih situacija na koje nismo pripremljeni; time bismo doveli u pitanje društveno, političko, gospodarsko i moralno stanje ljudi, koje bi smrt tijela, kao, trebala zaobići. U toj nas hipotetskoj situaciji veseli samo ideja o sretnoj okolnosti do koje bi došlo kao rezultat, a to je da bi samo vodeće svjetske institucije, pa i one vjerske, i institucije vlasti, bile te koje bi zapravo gubile tlo pod nogama, jer se u čovjeku gubi strah od smrti i ovisnost o njihovim uputama. 

Ipak, smrt je temeljni prirodni zakon, i vizije takvog svijeta bi , s bojažljivim svjetonazorom većine današnjih ljudi, bile apokaliptične… 

No zar već nisu takve? I zar nas ne treba malo prodrmati?

Zato želimo znanje koje možemo iskoristiti. Pa i za dugovječnost u ovom materijalnom svijetu. U Kreativnom društvu znanje nije namijenjeno samo pojedincima koji se njime znaju služiti ili su obdareni nevjerojatnim vještinama i sposobnostima za podariti čovjeku zdravlje kakvo priželjkuje. Činjenica je, bit će jednostavno moguće produžiti ljudski vijek, čak i bez spominjanja riječi utopija. Pa, već sad imamo lijekove i tehnologije, medicinska umijeća, ali cilj je koristiti ih bez korištenja moći koju takvo znanje neminovno daje i cilj je da budu dostupni svima. I bit ćemo slobodni od bolesti tijela i uma, i od starosti, samo ako dovoljno poznajemo temeljnu materiju i praktična rješenja.

Bismo li uopće imali koristi od značajnog produljenja ljudskog života, iako iluziju zdravlja oduvijek tražimo?

Da bismo imali koristi, da bi bilo bolje svima nama, čitavom društvu, moramo brinuti jedni za druge, i stvarno i u praksi primjenjivati tehnologije i znanja. Raste znanje o genetici, genetskim abnormalnostima; na tom je području vrlo dinamično; dijagnostika nam je napredna… Vrlo brzo možemo raspolagati tehnologijama o kojima se priča u znanstveno-fantastičnim knjigama – ljudsko će se tijelo moći regenerirati tako da ćemo naizgled i biti besmrtni. Napredak ne možemo zaustaviti, samo se trebamo potruditi da potrajemo, skupa s našim domom – ovim planetom.

Evolucijski skok iz potrošačkog formata društva u potpuno novi, kreativni, sve je što nam treba. I tada znanje dolazi na scenu.

Većina ljudi vjeruje da je materijalna struktura svijeta mnogo složenija nego što zapravo jest, ali teoretski je potkrijepljeno i eksperimentalno se već pomalo dokazuje i upoznaje mikrostruktura našeg svijeta. Naš mikrosvijet.

Moderno razumijevanje fizike dovelo je do zaključka da se sve na ovom svijetu – i ljudi, i svjetlost, cijela galaksija, baš sve – sastoji od kombinacije određenih elementarnih čestica, kvarkova, leptona i kvantova. Uz pomoć znanja o tome kako funkcioniraju možemo njima i upravljati. Manipulacijom određenim silama i vezama među česticama moguće je sazdati i kombinirati bilo koji atom. Među formiranim atomima odmah nastaje interakcija i započinju fizički i kemijski procesi. Što to za nas znači? 

Civilizaciji na npr. prvom stupnju razvoja, takvo znanje daje priliku za dobivanje dodatne energije za stvaranje. Znači, ukoliko je prisutna energija, i ako, uz suvremeno shvaćanje znanosti, imamo i razumijevanje o ustrojstvu, sastavu, o odnosu čestica od kojih je građen kompletan svijet u kojem živimo i koji nas okružuje… ako imamo podatke, tj. informaciju kojom možemo manipulirati, tada možemo sve!

Kao prvo, dugovječnost je sprječavanje starenja, a starenje se objašnjava kao posljedica greški i nepravilnosti u diobi tjelesnih stanica. Te greške u starijoj dobi postaju sve učestalije.

Time se mijenja i tkivo koje te stanice čine; ono stari. Koža i bore služe kao izvrstan primjer. Greške u npr. vitalnim organima uzrokuju slabljenje organa dok sami ne zakažu od slabosti. Ili organi jednostavno ne mogu podnijeti jednaku količinu opterećenja kao u mladosti. Prvi pokušaji da se uspori i oslabi proces starenja fokusirani su na oštećenja DNK, proteine stanice i ostale kritičke biološke supstance. Imamo i tkivni inženjering i rastuće znanje o biokemijskim procesima koji se bave staničnim rastom i regeneracijom, što nam daje nove i bitne strategije u popravljanju ili zamjeni oštećenih tkiva ili organa. Već postoje i medicinski pokušaji proizvodnje proteina koji stimuliraju stanični rast, a u budućnosti se očekuje i odgovor na terapijske pokušaje induciranja ponovnog rasta čak i živčanih stanica, što bi uklonilo mogućnost ireverzibilne paralize određenog dijela tijela nakon oštećenja leđne moždine. 

Uzmimo primjer transplantacije organa. Donedavno se znanstvenom fantastikom smatralo uzimanje zdravih stanica iz oboljelog organa i formiranje, konstruiranje novog organa ili dijelova organa, izvan tijela, koordiniranim razmnožavanjem i rastom tih stanica. Sada se o uspjesima u transplantaciji već naveliko govori. U istu se svrhu, tehnologijom koja je još u razvitku, koriste suvremeni 3D pisači i određeni se organi ili dijelovi tijela već mogu ‘proizvesti’. Naravno, svaka se nova tehnologija suočava s problemima. Uvijek postoje problemi, i na njihovom rješavanju se radi, ali je činjenica da ta tehnologija postoji.

Samim ovim primjerima shvaćamo koliko bi nam, kao čovječanstvu, bila zanimljiva širina primjene napredne tehnologije koju bi ljudi u Kreativnom društvu mogli posjedovati. 

Uzmimo jedan jednostavniji primjer: tipično skeniranje tijela uređajem za magnetsku rezonancu. Uređaj može točno ukazati na problem u određenom organu ili dijelu tijela i pomoći pri dijagnosticiranju poremećaja ili bolesti. Sad zamislite da skeniranje takvim uređajem dignemo na višu razinu, da vidimo molekularnu strukturu tijela ili još bolje, raspored samih atoma u našim molekulama te da je moguće vidjeti koji su atomi u molekulama odnosno u stanicama nekog organa, u kakvom su odnosu, interakciji. Jednostavno legnemo u uređaj i on nam pokaže kompletnu patologiju tijela, ukoliko je došlo do nekog oštećenja, i odmah znamo na kojoj razini djelovati i što bi trebalo ispraviti. Najfascinantnije je što, u težim slučajevima, ni transplantacija ne bi bila potrebna, jer bi takav uređaj mogao odmah i sanirati oštećenje, i to na živom i svjesnom čovjeku. Organ i poteškoće u njegovom funkcioniranju promatrali bismo i ispravili direktno u tijelu, u realnom vremenu, bez da ga uklanjamo iz tijela; bez anestezije i bez boli, jer nije teško blokirati živčane impulse. Mogli bismo izvesti popravke na staničnoj razini, preoblikovati sve stanice i čestice koje ne rade kako treba ili nisu na svom mjestu; ukloniti oštećene, unijeti nove. Pošto se radi o česticama, molekulama, stanicama, i vezama među njima koje se obnavljaju trenutačno – oporavak i samozacijeljenje nakon zahvata bili bi skoro pa trenutačni.

U modernoj budućnosti svako bi kućanstvo moglo ili trebalo imati jedan takav uređaj. Moglo bi se raditi na bilo kojem dijelu tijela, bilo kojem stanju, makar samo radi održavanja izgleda ili zdravih tjelesnih funkcija. Jednom kad izvršimo popravke i promjene, naravno, sve u skladu s našim jedinstvenim DNK programom, i time stabiliziramo stanje organizma na određenoj razini, u takvom stanju može ostati duže vrijeme, bez obzira na godine. 

Da se razumijemo, ova nam tehnologija ne nudi besmrtnost, već samo produljenje čovjekova života na onoliko dugo koliko živi tijelo čovjeka koji je produktivan, zdrav i sretan. Čovjeka u Kreativnom društvu. I sve to ne bi bila znanstvena fantastika kad bi čovječanstvo bilo sposobno mijenjati stvari na mikrorazini – razini manipuliranja materijom. 

Dugovječnost sama po sebi nije negativan pojam, no trebamo uzeti u obzir da njezine posljedice možda jesu. Tehnologije koje bi omogućavale dugovječnost će u početku biti vrlo skupe i moći će si ih priuštiti samo malen broj ljudi; to znači da bi samo bogati ljudi mogli biti dugovječni. Tim se pitanjem bavi teorija distributivne pravednosti, ali u Kreativnom društvu sve teorije padaju u vodu, i život se živi, a tehnologija daje na korištenje.

Naše je mišljenje da svaki čovjek ima pravo odlučiti kako će postupiti, ako ne nanosi štetu ili krši temelje Kreativnog društva i životne potrebe drugog čovjeka. I ako vjerujemo kako je prirodno i ljudski da čovjek koristi tehnologiju, prirodu i svijet oko sebe da bi sebi i cijelom čovječanstvu poboljšao život, i ako nam je omogućeno zadirati u ljudski genom i manipulirati njime, onda to nikako nije neprirodno i loše. 

Donosi li dugovječnost dugoročnu sreću?