Kada ljude počneš ucjenjivati karijerom, sigurnim izvorom prihoda, putovanjima i načinom života na koji su navikli, tada možeš računati na to da će ti se većina ljudi pokoriti samo kako bi sve ostalo kako jest, samo kako bi mogli nastaviti živjeti onako kako jedino znaju, primati svoje plaće. No, ima i onih ljudi koji se ne boje žrtvovati za svoju slobodu. Ima ljudi kojima je važnije biti slobodan pod bilo koju cijenu, nego biti plaćen da budeš zarobljen i poslušan u prividnoj slobodi.

O svom je slučaju izjavio: „Odbijam da bilo koji poslodavac, ili vlast kao produžena ruka istog, igra ulogu mog pružatelja zdravstvenih usluga i da mi diktira što ću ubrizgati u svoje tijelo. Odbijam biti prisiljavan na nešto, maltretiran i posramljen zbog uzimanja medicinskog proizvoda kojega niti želim, niti trebam. Vladini dužnosnici i birokrati ne mogu odlučivati o tome tko je bitan, a tko nije. Iako sam platio cijenu, nikada neću požaliti što sam ustao i digao svoj glas rekavši NE represivnom, besmislenom, neetičkom i, na kraju, nepotrebnom zadiranju u naše slobode.“

Clifton Duncan ima vrlo uspješan podcast na YouTube kanalu u sklopu kojeg razgovara s, kako je rekao, ‘najboljim ljudima’ čiji ga svjetonazori fasciniraju.

U jednoj se svojoj objavi na Twitteru upitao gdje je nestalo suosjećanje s ljudima koji su proživjeli neka traumatična iskustva. “Kako to da suosjećanje misterioznim putem nestaje kada govorimo o ljudima koji su žrtve COVID cjepiva?”

O tome što ga neki ljudi nazivaju antivakserom, Clifton Duncan je također putem Twittera poručio: “Prestane te biti briga što te nazivaju antivakserom kada vidiš da su ljudi koji te tako zovu većinom nevjerojatno neiskreni i nemaju pojma o čemu pričaju.”

Najlakše je upirati prstom u nekoga i etiketirati druge ljude, diskriminirati ih i proglašavati ih neopodobnima, nepoželjnima, građanima drugog reda. Dovoljan im je neki izgovor i ljudi jedva čekaju nekoga prokazati. Zašto je tome tako? Ta je pokvarenost u ljudskoj prirodi. Vrijeđajući i diskriminirajući druge ljude, ljudi liječe neke svoje komplekse, osjećajući se u tom trenutku vrijednijina i nadmoćnijima od drugih, što je više nego žalosno, to je dno dna.

Poslušnici znaju o čemu pričam. Njima je poslušnost i pokornost prema sustavu iznad svega i izdali bi i vlastitu majku samo da oni prežive, samo da njih sustav poštedi. Pokoravat će se svakom sustavu koji ih nahrani, makar duboko u sebi znaju da je taj isti sustav koji ih hrani korumpiran. Ratovi i pandemije najbolje pokazuju pravo prevrtljivo lice mnogih ljudi koji kada dođe do neke nevolje ne poznaju više nikoga osim sebe i samo gledaju kako da oni prežive, ne mareći za druge ljude. No, kada se more ponovno smiri, njihova će ih sebičnost skupo koštati. Treba znati biti prijatelj u nevolji, a ne samo u dane mirne plovidbe. Treba znati biti na brodu koji tone i pružiti ruku svojim suputnicima kako bismo se svi zajedno spasili, a ne kako bi svatko samo spasio sebe. Zajedništvom pobjeđujemo samovolju svakog sustava, podijeljenošću svi gubimo.

Slijepi poslušnici su doista najveći krivci za nove društvene podjele koje baš nikome nisu bile potrebne. Zar nam je bilo potrebno da se dijelimo na temelju naših zdravstvenih kartona? Zar je tako lako bilo navesti čovječanstvo na krivi put? Zar je tako lako bilo okrenuti čovjeka protiv čovjeka na temelju nekakvog virusa i nekakvog cjepiva? Nažalost je.

Čovječanstvo je tijekom pandemije nažalost palo na testu ljudskosti. Sada kada su globalisti vidjeli kako im je lako bilo zavesti cijeli svijet, isprati ljudima mozgove i pretvoriti preko noći cijeli naš planet u jedan veliki logor, zasigurno će uskoro pokušati ponovno indoktrinirati ljude s nečim novim, bilo da se radi o nekom novom virusu koji će doći u kompletiću s novim cjepivom, bilo da se radi o najavljenim klimatskim zaključavanjima, kako bi na temelju toga provodili svoju tiraniju. Jedno je sigurno – teror kontrole nad čovječanstvom će se nastaviti, u to možemo biti sigurni. 

Clifton je mnogo puta u javnosti progovorio o razlozima licemjerja u umjetničkom svijetu. “Ljudi žele reći ono što je poželjno reći, kako bi bili prihvaćeni u društvu i dobili neke društvene bodove. To je jedini razlog zašto javno govore ono što misle da trebaju govoriti. Sve je to zbog njihovih karijera i statusa koji žele održati.” U vrijeme pandemije mnogi su ljudi pokazali svoje pravo lice, a javne osobe većinom se drže mainstream narativa, ne želeći riskirati svoje karijere kao rijetki hrabri pojedinci kojima je njihova građanska i ljudska sloboda u koju vjeruju važnija od društvene prihvaćenosti.

Što uopće znači biti drutšveno prihvaćen u bolesnom i izopačenom društvu? Zdrav čovjek ne želi biti prihvaćen u takvom društvu, već želi živjeti u zdravijem okruženju te odlučuje biti dio promjene koju priželjkuje. Jedino tako možemo sanjariti o slobodi.