Ne onaj koji je opterećen sa samim sobom i misli da se cijeli svijet vrti oko njega. Niti onaj koji druge vidi kao figure koje će on pomicati. Niti onaj koji misli da se itko na ovome svijetu rodio za njega. Ne taj. Taj uopće ne voli sebe. Taj traži da ga vole drugi. Ili da ga se boje. Čovjek koji voli sebe. Promatrač, istraživač. Onaj koji druge doživljava kao i sebe. Punovrijednim. Onaj koji zna da ima svoju slobodu. I njome ne oduzima slobodu drugog.

Taj. Čovjek koji voli sebe, propušta ljubav kroz sebe i širi je oko sebe. On upija tuđe ljubavi i zahvalan je na njima. Čovjek koji voli sebe, štiti sebe. I druge. Taj ne dozvoljava da ljudi štete jedni drugima.

Takav ima svoja uvjerenja i stavove, ali njima ne maltretira nikog drugog. Kaže ih i posluša ih od drugih. Ali ne ratuje. Ne nameće i ne dozvoljava da mu drugi nameću svoje stavove.

Čovjek koji voli sebe je slobodan.

Slobodan od očekivanja. Zna što hoće i promatra mogućnosti. Grli svoje poštene prilike.

Ima svoje želje i zahvalan je kada se ispune. Ako se ne ispune, on zna da nisu ni bile dobre za njega i njegove bližnje.

On ima svoj mir. Ne žudi i ne grabi. I da cijeli ovaj svijet nestane ili se okrene naopačke, takav čovjek neće izgubiti djeliće sebe. Čovjek koji voli sebe, zna voljeti i druge. Onako čisto i iz duše. I njega kao takvog vrijedi voljeti.