Danska je u utorak postala prva zemlja koja je ponudila kompenzaciju za štete klimatski najosjetljivijim regijama svijeta.

“U Bangladešu sam se ovog proljeća uvjerio da treba više pažnje posvetiti posljedicama klimatskih promjena”, rekao je danski ministar razvoja Fleming Møller Mortensen, najavljujući ova financijska sredstva.

“Nepravedno je da najsiromašniji na svijetu najviše trpe posljedice klimatskih promjena kojima su najmanje pridonijeli. Dodao je kako je vrijeme za radnje, a ne samo za riječi.

Kamo će otići danska sredstva za gubitke i štete?

Dansko ministarstvo vanjskih poslova objavilo je u priopćenju da će 35 milijuna danskih kruna (4,7 milijuna eura) otići organizaciji sa sjedištem u Frankfurtu u Njemačkoj, koja subvencionira osiguranje u siromašnijim zemljama.

Dodatnih 32,5 milijuna danskih kruna (4,4 milijuna eura) otići će u “strateška partnerstva ministarstva s civilnim društvom, koje radi na gubicima i štetama povezanima s klimom”. Poseban fokus bit će na regiji Sahel, koja uključuje pustinju Saharu u sjevernoj Africi.

Još 25 milijuna danskih kruna (3,4 milijuna eura) ulaže se u “strateške napore” koji mogu podržati trenutne pregovore o klimatskim promjenama uoči nadolazećeg COP27 .

Prema danskoj vladi, zadnjih 7,5 milijuna kruna (941.314 eura) bit će dano akterima civilnog društva koji rade u zemljama u razvoju kako bi poboljšali otpornost na utjecaje klimatskih promjena.

Gubitak i šteta uzrokovana klimatskim promjenama je “pitanje klimatske pravde, solidarnosti i povjerenja”

Obećanje je dano tijekom ministarskog sastanka na marginama Opće skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku.

U svom obraćanju skupštini, glavni tajnik UN-a Antonio Guterres zatražio je od zemalja članica da oporezuju neočekivanu dobit tvrtki koje koriste fosilna goriva u svom poslovanju i preusmjere novac u zemlje koje trpe gubitke i štete uzrokovane klimatskim promjenama.

“Gubici i štete se događaju sada, štete ljudima i gospodarstvima i njima se mora pozabaviti sada – počevši od COP 27”, rekao je.

“Ovo je temeljno pitanje klimatske pravde, međunarodne solidarnosti i povjerenja.

Do sada su samo Škotska i Belgija Valonija obećale novac za gubitke i štete – ali one čak nisu ni članice UN-a. Time je Danska postala prva zemlja članica UN-a koja je ponudila ovakav način financiranja.

Borba za financiranje gubitaka i šteta uzrokovanih klimatskim promjenama

Uoči COP27 u studenom, neke od nacija koje su najosjetljivije na učinke klimatskih promjena zalažu se za mehanizam za financiranje gubitaka i šteta povezanih s klimatskim promjenama.

Ovo je također bila glavna tema rasprave na prošlogodišnjem COP26, a veliki zagađivači poput SAD-a i EU protivili su se stvaranju posebnog fonda koji bi se bavio tim pitanjem.

No potreba da se zemljama pomogne u plaćanju štete uzrokovane klimom nikada nije bila očitija.

Nakon što su nedavne velike poplave pogodile jednu od sedam osoba u Pakistanu – oko 33 milijuna ljudi – ministar vanjskih poslova te zemlje Bilawal Bhutto Zardari rekao je da odšteta mora biti na dnevnom redu COP27.

Izrazio je nadu da bi se na međunarodnoj konferenciji, koja će se održati u Egiptu, mogla donijeti odluka o financijskom mehanizmu kompenzacije zemljama u razvoju za ove često katastrofalne utjecaje klimatskih promjena.

Navodne klimatske promjene kao novi mehanizmi financijske kontrole

Podsjetimo, tijekom pandemije COVID-a Srbija, Hrvatska, ali i druge zemlje u regiji i svijetu donirale su novac za borbu protiv pandemije, a nisu imale dovoljno financijskih sredstava za ulaganje u probleme u vlastitim zemljama.

Novac se slao stranim faktorima za borbu protiv nevidljivog i globalnog neprijatelja, a lokalni problemi su zanemareni. Isto se događa i danas. Pod izlikom borbe protiv klimatskih promjena od država će se tražiti da doniraju novac, preoblikuju poslovanje kako bi zaštitili planet, oporezuju svoje poduzetnike koji usput doprinose državnom gospodarstvu.

Tako će onaj kome je sav taj novac poslan (samo slučajno, Njemačka?) upravljati unutarnjom politikom država, gospodarstvenika i pojedinaca preko nepostojećeg problema, dok će probleme iz stvarnog života kao i obično ignorirati, a umjesto blagostanja i normalnog života, kao društvo opet ćemo služiti nečijim ciljevima i porivima za kontrolom.