Želeći nas upozoriti na sve opasnosti vremena u kojem živimo i u kojem su poslušnost i podložnost velikog broja ljudi zapravo najveće prepreke u očuvanju naše slobode, David Icke prošle je godine izdao svoju novu knjigu pod naslovom „Perceptions of a Renegade Mind“ (Percepcije odmetničkog uma). Naime, David Icke činjenicu da ga neki ljudi nazivaju ludim u ludom svijetu smatra komplimentom i srdačno im zahvaljuje.

Ovaj ludi svijet po njemu ide u potpuno krivom smjeru – uspostave kompletne kontrole nad svjetskim stanovništvom, digitalizacije novca i nas samih, pretvarajući nas u suvremene robove, a našom slijepom poslušnošću mi samo pomažemo u uspostavi tog bolesnog i izopačenog društvenog ustroja. No, ima ljudi koji razmišljaju svojom glavom i koji znaju prepoznati laž kada se s njome susretnu. Ima ih. Njihov je um odmetnički, svoj i nepotkupljiv. Njihov um ima samopoštovanje. Njih nitko ne može ničim ucijeniti. To su ljudi koji se kritički postavljaju, koji postavljaju pitanja o tome što se oko njih događa i koji se ne boje pokazati sumnju u autoritete koji im se nameću.

U jednom od brojnih intervjua na temu odmetničkog uma, David Icke je rekao da ako ne vidimo ili odbijamo vidjeti sve ono što se događa oko nas, odnosno ako ne činimo baš ništa kako bismo spriječili ono što se događa, a najbolje bi za sve nas bilo da odbijemo suradnju s tiranijom kojoj smo izloženi, „za vrlo malo vremena od sada mi, naša djeca i naši unuci – živjet ćemo u globalnoj fašističkoj diktaturi totalne 24-satne nadzorne kontrole.“

Vrijedi pročitati njegovu novu knjigu i čuti Ickeove riječi kojima priča o ljudima koji se u ovim čudnim vremenima ne boje svog vlastitog uma. U te ljude David Icke polaže najviše nade za  spas čovječanstva od tiranije koja polako, ali sigurno kuca na naša vrata.

„Odmetnički um je um koji kritički razmišlja. Um je to koji stalno ispituje. Ljudi koji posjeduju odmetnički um su ljudi koji ništa neće uzeti k srcu dok najprije to ne provjere, posebno ako to dolazi od strane autoriteta. Dio odmetničkog uma primijetit će ako se radi o nečem lošem i neće htjeti surađivati s tim. Neće, jer odmetnički um ne želi biti zaplašen tiranijom, niti želi surađivati s tiranijom. Jer, otpadnički um ima samopoštovanje. Samopoštovanje je stanje koje je okončalo svaku tiraniju u ljudskoj povijesti. Jer upravo je samopoštovanje to koje govori – ne, ja ne želim surađivati s ovim. Moje samopoštovanje mi to ne dozvoljava.

I ovo je jedan od razloga, govorio sam o tome i ranije, naime – sve je to psihološka operacija. Moćnici žele vaše samopoštovanje. Odmetnički um im to nikada ne bi dao, ali oni žele vaše samopoštovanje, jer znaju da kada se vaše samopoštovanje jednom preda, više ništa ne ostaje. Ono što vam onda ostaje je dozvola, to je sve što vam ostaje. I zato u psihološku igru oni stavljaju monumentalne morone, da ljudi vide morone na političkoj vlasti. Oni žele da zamislite sve kontraindikacije u onome što vam ovi moroni govore da radite, žele da ih vidite, ali da svejedno budete pokorni jer se radi o nekome tko je na vlasti. Oni misle – ako jasno vidite da vam moron govori da nešto napravite te da ono što vam oni govore nema osnova u zdravom razumu i znanosti, ali vi to ipak radite, oni tada znaju da imaju vaše samopoštovanje i sve što vam preostaje je pokornost. A, otpadnički um nikada se neće predati, niti im predati u ruke svoje samopoštovanje, nikada. Ja ću prvi umrijeti i dragovoljno umirem. Ionako ću kad – tad umrijeti, ali neću popustiti ni centimetra pred ovim ljudima i mene ne mogu zaplašiti, jer mene je nemoguće uplašiti. I to je odmetnički um. Ima još puno toga što bih o tome mogao reći, ali to je osnova.

Ako niste kontroverzni u svijetu koji je potpuno lud, onda je vrijeme da pronađete zrcalo i upitate se – zašto? Ako vas svijet koji je lud ne vidi kao ludog, trebali biste pronaći ogledalo i upitati se – zašto? Jer, kada ludi svijet kaže da je David Icke lud, ja samo pljesnem rukama i kažem: „Hvala vam puno, to je jako ljubazno od vas.“ Jer, ako bi ovaj ludi svijet mislio da sam zdrav i normalan, onda bih stvarno bio u problemu.

Ako se pitate kamo žele ići s kriptovalutom, a to je ono o čemu ja stalno govorim – naime, oni žele kriptovalutu pretvoriti u jednu jedinstvenu svjetsku valutu, gdje bi na kraju vaš novac bio povezan s vašim tijelom. Ovo je dio cijele ove infiltracije umjetne inteligencije (AI) u ljudsko tijelo i ljudski um. Oni žele da doista možete držati svoj novac na svome tijelu. Dakle, ispružiš ruku, a oni te očitaju, to je kao kada očitaju kreditnu karticu. Eto u kojem smjeru oni žele ići. To je potpuna kontrola svjetskog stanovništva. U takvoj situaciji nitko ne može ništa učiniti ako oni za to ne znaju. Oni moraju sve znati. A jednom kada novac postane elektronički, oni ga mogu izbrisati kada god požele. Pa, ako bih mogao birati između to dvoje, ja radije biram gotovinu, iako se oni žele riješiti gotovine. A, zašto se oni žele potpuno riješiti gotovine? Zato što je gotovina privatna, dok sve ostalo nije, zato se žele u potpunosti osloboditi gotovine.“

Upitan od strane novinara – bi li radije imao milijun u gotovini ili milijun angažiranih pratitelja, što bi od toga on izabrao i zašto, David Icke je odgovorio:

„Pa, to je uistinu loš izbor, jer ja ne želim pratitelje i nitko tko je moj pratitelj ne sluša. Ideja je da se pokaže ljudima da ne moraju nikoga pratiti. Oni trebaju pratiti sebe i postati vlastiti centar konstruiranja svoje vlastite percepcije. Ali, ono što možete učiniti je pomoći tom procesu u biranju informacija koje ste iznijeli u javnost. Ne želim sljedbenike.“

Milijun funti ili milijun ljudi koji vide kroz laži svaki puta kada se suoče s lažima? Možda je to bolje pitanje za David Ickea, jer njemu nisu bitni sljedbenici koji će ga slijepo i bezglavo slijediti, već ljudi koji su vlastitim životnim spoznajama došli do sličnih stajališta kao i on.

„Ja živim u jednosobnom stanu s ovom malom kancelarijom i ovdje živim od 2001. godine. Imam najjednostavniji od najjednostavnijih života. Nisam baš minimalist, ali sam u tom pravcu, ne radi se ovdje o ideološkim izborima, već je to jednostavno način mog života. I tako, jedino što bih mogao učiniti s milijun funti je to da ih uložim u to da komunikacija ovih informacija postane učinkovitija, ali svakako ne želim ništa za sebe. Cijelo vrijeme mi se nude poslovne mogućnosti. Promovirajte ovo, promovirajte ono i dobit ćete ovaj auto. I svaki je put moj odgovor isti – ne, ne i ne. Dakle, ako itko ovo gleda i razmišlja o tome da mi ponudi poslovnu priliku, jer misli tim putem nešto promovirati, samo gubi vrijeme. Poručujem im: gubite vrijeme. Ako mislim da je ono što želite učiniti (a to sam učinio puno puta) dobro za širenje pravih informacija, onda ću to promovirati, spomenut ću te, ali ne želim novac za to, hvala vam puno, ne želim poslovnu priliku, ne želim imati ništa s tim. Samo želim dalje raditi ono što radim. Imam 69 godina i moj je život posvećen mojoj misiji.“ Ta je misija, rekla bih, buđenje uspavanih, eutanaziranih umova koje svatko može ucijeniti egzistencijom i učiniti ih poslušnicima.

Autoriteti suvremenog svijeta u lovu su na naše samopoštovanje. Hoćemo li im se pokoriti ili im se suprotstaviti, pita nas David Icke. Pravo je pitanje – kakav svijet želimo? Svijet pokornih poslušnika ili svijet ljudi koji misle svojim glavama? Svijet robova ili svijet slobodnih ljudi?