Evo kako HDZ sa samo 20% glasova ima 100% vlasti u zemlji, piše dr. Ivan Lovrinović.
Male stranke i apstinenti najjači su HDZ-ov oslonac već 30 godina
Mnogi i dalje vjeruju u mit da HDZ na izborima redovito osvaja premoćnu većinu građana. No, suha matematika i povijesne činjenice govore potpuno drugačije: HDZ nikada od završetka Domovinskog rata nije samostalno osvojio većinu u Hrvatskom saboru.
Evo kako zapravo izgleda izborna matematika u Hrvatskoj:
Magična granica za sastavljanje Vlade je 76 zastupnika. HDZ je u 21. stoljeću najbliže tome bio sa 66 mandata. To znači da su svaki put na vlast dolazili isključivo postizbornom trgovinom, preslagivanjima i koalicijama s manjim strankama, “žetončićima” i manjinama.
Moć izborne apstinencije: Kada se postotak osvojenih glasova računa u odnosu na cijelo punoljetno stanovništvo, brojke postaju jasne. Podrška HDZ-u stabilno se kreće u rasponu od svega 18 % do 22 % ukupnog biračkog tijela.
Hranjenje d’Hondtovog sustava (Primjer 2024.):
Na parlamentarnim izborima 2024. godine izgubljeno je oko 300.000 glasova jer su se glasovi stotina tisuća birača raspršili na male stranke koje pojedinačno nisu prešle prag od 5 %. Kroz d’Hondtovu metodu, ti “propali” glasovi prelili su se najjačima. Upravo je ta matematika HDZ-u donijela čistih 7 do 9 “bonus” mandata više nego što bi dobili u čistom proporcionalnom sustavu!
Dvije glavne poluge ostanka na vlasti:
Paradoksalno, najvažniji stupovi HDZ-ove stopostotne vlasti zapravo su pasivni apstinenti i razmrvljene male stranke:
- Oni koji ne izlaze na izbore svojim ostankom kod kuće izravno dižu vrijednost HDZ-ovoj discipliniranoj i fiksnoj stranačkoj mašineriji.
- Male stranke koje odbijaju ujedinjenje djeluju kao korisni idioti – spaljuju stotine tisuća glasova i kroz d’Hondtov sustav ih pretvaraju u poklon-mandate za vladajuće.
Gdje je rješenje?
Hrvatska ne može naprijed dok se sve male stranke i oporba konačno ne ujedine. To ne mora biti dugoročni ideološki brak – potreban je zajednički nastup s jednim jedinim ciljem za koji treba par mjeseci: rušenje i promjena postojećeg izbornog zakona, koji je postao čisti otrov za demokraciju. Male stranke koje odbiju sudjelovati u tom projektu treba odbaciti jer su najveća kočnica demokratizaciji političkog sustava.
Koje su nužne promjene u Izbornom zakonu? To su: čitava Hrvatska jedna izborna jedinica, novčana kazna za neizlazak na izbore, elektroničko glasovanje ili zabrana kartonskih kutija (uvođenje prozirnih) uz obvezu potpisa birača na biračkom spisku, strogi građanski nadzor nad APIS-om, ukidanje zastupnika nacionalnih manjina jer već imaju pravo glasa, svaki građanin koji želi može nakon zatvaranja glasovanja biti nazočan prebrajanju glasova (javni nadzor)…
Nakon što se izborni sustav postavi na zdrave i uistinu proporcionalne temelje – neka se stranke natječu. Srbija je povijesno (kroz DOS) pokazala da je široko ujedinjenje raznorodnih opcija jedini način za rušenje monolitnih sustava. Dok god se oporba bavi međusobnim nadmetanjem oko mrvica, sami održavaju ovaj model na životu.
