“Takozvana Pfizerova i Modernina mRNA cjepiva, nisu prava cjepiva. To su lijekovi zasnovani na tehnologiji koja se do sada nikada nije koristila u terapiji. Ova masovna cijepljenja su globalni eksperiment bez presedana u povijesti čovječanstva.”

Joan-Ramón Laporte Roselló je 7. veljače prisustvovao istražnoj komisiji o upravljanju cjepivima i planu cijepljenja na koju su ga kao vrhovnog stručnjaka iz farmakovigilance pozvali Podemos i PSOE (pro-covid, pro-vakserske političke stranke).

Dok ga mediji ignoriraju ili tretiraju kao ekscentričnog – to što se pojavio na zahtjev vladajućih stranaka je sreća u ovom slučaju jer video njegovog govora ostaje dostupan i svakako je neprocjenjiv.

Ovo je šokantan govor, suprotan službenom narativu, održan u jednoj državnoj instituciji otkako je sve ovo počelo, nešto što struka i političari koji su izdali narod, neće lako zaboraviti, isto kao ni prodani masmediji.

Laporte je stručnjak. Doktor medicine, bez sukoba interesa sa farmaceutskom industrijom. Trenutno je počasni profesor na Autonomnom univerzitetu u Barceloni. Prethodno je bio pionir farmakovigilance u Španjolskoj,

promotor španjolske službe farmakovigilance 1980-ih. Bio je i direktor Koordinacionog centra španjolskog sustava farmakovigilance i član Nacionalne komisije za farmakovigilancu do stvaranja Španjolske agencije za lijekove 1999.

Od tog datuma do danas bio je vanjski ekspert te institucije i jedno vrijeme član njenog Savjetodavnog vijeća. Izvan Španjolskee, Laporte je 2004. bio predsjednik odbora za esencijalne lijekove Svjetske zdravstvene organizacije, među brojnim odgovornim pozicijama.

Sada je vanjski stručnjak za Europsku agenciju za lijekove za farmakovigilancu.

Farmakovigilanca predstavlja skup aktivnosti koje se odnose na prikupljanje, otkrivanje, procjenu, razumijevanje i prevenciju neželjenih reakcija na lijek.

Smisao farmakovigilance je da osigura efikasnu i sigurnu primjenu lijeka kontinuiranom analizom njegovih koristi i rizika. To se postiže prikupljanjem neželjenih i neočekivanih reakcija te ostalih informacija o sigurnosti lijekova tokom kliničkih ispitivanja i u kontinuiranoj svakodnevnoj praksi.

Poruka ovog stručnjaka bila je usredotočena na dosluh između javnih vlasti i velikih farmaceutskih kompanija. Između ostalog Laporte je rekao i sljedeće:

“Ne, dame i gospodo, klinička ispitivanja nisu pokazala da ‘cjepiva’ spašavaju živote.”

Za Laportea i njegov istraživački tim jedna od glavnih nesigurnosti bila je trajanje preventivne efikasnosti cjepiva. S tim u vezi, potvrdili su da “nakon šest mjeseci druge doze, djelotvornost se smanjuje sa 20% na 30%, ali je zanimljivo da su proizvođači, umjesto da tu činjenicu zabilježe kao nedostatak cjepivu, pozdravili vijest o porastu cijene njihovih dionica.

Ako je proizvod nedjelotvoran ili djelomično djelotvoran, bit će potrebno ponavljati doze ako je moguće tijekom cijelog života. Što je san bilo kojeg prodavača lijekova za kolesterol, osteoporozu ili rast kose.”

Drugo važno pitanje bilo je da li će inokulacija spriječiti zarazu. Prema Laporteu, “jasno je da cjepiva ne sprečavaju prenošenje bolesti, tako covid potvrde nisu imale nikakvu znanstvenu osnovu i mogle su također doprinijeti povećanju broja slučajeva, jer su davale lažni osjećaj sigurnosti .”

Dt. Laporte se osvrnuo i na „problem miokarditisa i perikarditisa“, za koji im je „prvo rečeno da incidenca može biti jedan slučaj na milion; procjena je kasnije smanjena na jedan slučaj na 100.000; onda je izašla izraelska studija koja govori o jednom slučaju na 10.000 mladih odraslih osoba.

Zatim je ispitao prisutne poslanike: „Vidjeli ste ili čuli za poznate nogometaše, pa čak i gledaoce sportskih događaja koji se sruše usred utakmice. To su cijepljeni ljudi koji imaju srčane probleme koji se mogu pripisati cijepljenju, a o tome ne govore.”

Što se tiče kampanje o cijepljenju, Laporte se fokusirao na smrtnost među starijima i cijepljenju djece i mladih. Prvo se posebno osvrnuo na ono što se dogodilo u staračkim domovima, gdje je incidencija epidemije bila poražavajuća, posebno na početku, a “smrtnost je bila 57 puta veća nego u općoj populaciji”, dostižući smrtnost od između 9% i 10%.

Što se tiče cijepljenja djece i mladih, istraživač je naveo da “vjerojatno u ovim grupama na kraju znamo da cjepiva uzrokuju više smrti nego bolest”.

Bez vremena da se pozabavi pravima intelektualnog vlasništva takozvanih cjepiva, pred kraj svog govora, Laporte je govorio o napretku u farmaceutskoj industriji, od kojih su velika većina nepotrebnih kemijskih jedinjenja: «Od svih lijekova odobrenih u posljednjih 20 godina u Sjedinjenim Državama i Europskoj uniji, procjenjuje se da je manje od 2% bilo istinske terapeutske inovacije. Do 10% je bilo neko skromno poboljšanje, ali ostalih 90% nije ništa, samo smeće koje samo unosi zabunu i više cijene.”

Prema riječima istraživača, posljednje dvije godine su pokazale „nedostatak volje nacionalnog zdravstvenog sustava da bude pravi proizvođač znanja, a ne samo pasivni primalac poruka sa jasnim komercijalnim namjerama. Neupućeni kupac tehnologije koji često plaća dim po cijeni zlata.

Prije oproštaja istaknuo je da je “Španjolska najpopustljivija članica Europske unije u pogledu sukoba interesa i nejasnih odnosa između zdravstvenih radnika i farmaceutskih kompanija, što se događa i kod medicinskih društava i njihovih stručnjaka”. I podijelio je svoje iznenađenje jer “nijedan od prisutnih predstavnika profesionalnih korporacija nije ni najmanje aludirao na sukobe interesa većine španjolskih medicinskih društava, članova njihovih upravnih odbora i njihovih radnih grupa”, također se obratio prisutnima konstatacijom “također mi je privuklo pažnju da nećete pitati o sukobu interesa”.

Od danas, Joan-Ramón Laporte Roselló će najvjerojatnije biti ignoriran i vrijeđan od strane mainstream medija.