‘Daleko previše takozvanih medicinskih i zdravstvenih novinara su slabašni nesposobnjakovići koji ne žele tiskati ili emitirati ništa što bi moglo naštetiti njihovim ugodnim odnosima s medicinskim establišmentom i međunarodnom farmaceutskom industrijom.

Moć lobija za cijepljenje je moćna i daleko raširena. Kad sam napisao kolumnu za Oriental Morning Post u Kini, urednici su isprva oklijevali objaviti kolumnu koju sam napisao kritizirajući cijepljenje. Na kraju su urednici tiskali članak (jednostavno zato što sam odbio ponuditi alternativu). Nakon što se kolumna pojavila, izdavači mojih knjiga u Kini pisali su mi da ih je kineska vlada obavijestila da više ne mogu objavljivati ​​moje knjige. 

Moji izdavači u Kini izdali su četiri moje knjige, koje su se sve vrlo dobro prodavale, ali im je vlada rekla da samo ‘medicinske izdavačke kuće’ mogu ubuduće objavljivati ​​knjige o zdravstvenoj skrbi. Drugi kineski izdavači koji su pokazali veliki entuzijazam za objavljivanje mojih knjiga odjednom su promijenili mišljenje.

Ponekad mi kažu da je, kao kritičaru cijepljenja, moj posao dokazati da su cjepiva opasna i da bih trebao prestati kritizirati cijepljenje dok ne dobijem dokaze koji dokazuju da cjepiva mogu biti opasna i često neučinkovita. To je besmislica. Odgovornost je onih koji proizvode, odobravaju i daju cjepiva da budu sigurni da su sigurna. Proizvođači lijekova su ti koji imaju odgovornost dokazati da su njihovi proizvodi sigurni i učinkoviti. 

Nažalost, danas je uobičajeno da vlade dopuštaju industrijama da rade stvari bez dokazivanja da su sigurne, a onda očekuju od protivnika da dokažu da nešto nije sigurno. Isto se događa, primjerice, s genetskim inženjeringom i genetski modificiranom hranom. Činjenica je, naravno, da je nemoguće proizvesti dokaze koji će dokazati neučinkovitost ili štetnost nekog proizvoda. 

Teret bi, naravno, trebao biti na onima koji promoviraju ove postupke da svima nama pruže dokaze koji dokazuju da su sigurni. Nema dokaza da je genetski modificirana hrana sigurna za konzumaciju jer ljudi koji je prodaju nisu proveli (op. a. – a to bismo od njih trebali očekivati) nikakvo istraživanje koje bi dokazalo sigurnost njihovih proizvoda. Protivnici i kritičari su bezbrižno odbačeni i rečeno im je da je njihova odgovornost dokazati da genetski modificirana hrana nije sigurna. Međutim, bez golemih svota novca i pristupa laboratorijima tvrtke to jednostavno nije moguće. 

Istina, naravno, nije posao onih koji se protive cijepljenju da dokazuju da ono nije sigurno ili učinkovito. Uistinu, čak i s neograničenim resursima, gotovo je nemoguće dokazati negativno. Kako mogu nepobitno dokazati da čovjek s ceste nikada nije varao na porezu? Kako mogu dokazati izvan svake sumnje da Vlada nikada nije prisluškivala vaš telefon?

U logičnom, razumnom, znanstvenom svijetu posao je onih koji promoviraju cijepljenje dokazati da je postupak općenito siguran i učinkovit te da su pojedinačna cjepiva sigurna i učinkovita u upotrebi.

Nažalost, to se neće dogoditi.

Problem (kao što proizvođači lijekova jako dobro znaju) je u tome što kada počnete provoditi stvarno ozbiljna istraživanja postoji stvarni rizik da ćete dobiti rezultate koji su komercijalno nezgodni. A industrija lijekova, Vlada i medicinska struka imaju veliki interes osigurati da se programi cijepljenja nastave. Kad bi se nezgodne istine otkrile, industrija lijekova izgubila bi milijarde, Vlada bi se našla u situaciji da isplaćuje milijarde odštete, a pojedinačni liječnici gubili bi tisuće funti godišnje u izgubljenim naknadama i bonusima. Dakle, nema poticaja da bilo tko radi bilo kakvo odgovarajuće istraživanje na dobrobit cjelokupnog društva.

Pristaše cijepljenja, koji ignoriraju ovaj nedostatak dokaza u svoju korist, establišment je prevario da bespogovorno vjeruju kako cjepiva spašavaju živote. Često su uvredljivi i ponekad gotovo histerični u svojim napadima na rijetke liječnike koji se usude progovoriti te na one koji se usude pokušati podijeliti istinu o cijepljenju s pacijentima i roditeljima male djece. Stoga možda i ne čudi da većina liječnika koji se brinu o cjepivima malo govori i ne čini apsolutno ništa u javnosti.

Međutim, čitatelje bi moglo zanimati da je, suprotno uvriježenom mišljenju, veliki broj liječnika zabrinut zbog neobuzdanog entuzijazma medicinske struke za cijepljenje. Većina (sasvim razumno) radije želi ostati anonimna.

Evo jednog (od mnogih) relevantnih pisama koje sam primio od liječnika koji rade posljednjih godina. Ovo mi je pismo pristiglo od liječnika opće prakse. Napisao je: ‘Vaša kritika cjepiva potpuno je opravdana. Medicinska struka je došla pod loš utjecaj farmaceutskih kompanija i stoga se liječnici moraju pretvarati da cjepiva ne mogu naškoditi. Ja sam liječnik i cijepljenje smatram prijevarom i farsom. Vještice u Macbethu su možda uključile moderna cjepiva u svoj recept.’

Svi mi koji kritiziramo cijepljenje trebali bismo se sjetiti što je napisao američki producent Jerry Weintraub: ‘Ako hrpa ljudi raspravlja o vama, sastaje se zbog vas i kuje planove kako vas uništiti, to vjerojatno znači da nešto radite kako treba.’