Otvorim Facebook. Ponovno mi je zaključan račun. Zar opet? I tako svakih par dana. Uhode i plaćenici se uz pomoć VPN-a prijavljuju na naše Facebook račune s drugih IP adresa iz svih mogućih  hrvatskih županija, što naši Facebook profili imaju uredno zabilježeno, kako bi nam potom Facebook na temelju toga zaključao račune i spriječio nas u korištenju njihovih usluga. I tako u nedogled. Kako jadno i prozirno. Svaki put isto. I, onda sve ispočetka, slijedi mijenjanje lozinke, otključavanje računa i obavijest od Facebooka kako su nam korisnički računi trenutno ograničeni i kako nam je izvršavanje određene akcije privremeno onemogućeno, o čemu god da se radilo – komentaru, objavi u nekoj grupi i tome slično.

Nevidljiva žičana ograda na sve strane. Ne možeš ništa. Onemogućen si u nečemu u čemu ni bi smio biti, jer nema baš nikakvog razloga za to. Kada gledam sve te IP adrese s kojih netko pristupa mom računu, ispada da u jednom danu obiđem cijelu Hrvatsku i iz svakog se grada prijavim na Facebook. Tu su Rijeka, Split, Zadar, Vukovar, Pakrac, Virovitica, Rovinj, Osijek, Zagreb, svi mogući hrvatski gradovi. Ne znam koliko bi mi mogla pomoći jača lozinka, već sam je toliko puta do sada promijenila i opet ista priča. Poslije svakog zaključavanja računa slijedi isti dosadan postupak otključavanja istog i novo ograničavanje u smislu korisničke usluge, što mi tek nije jasno – znači netko (zna se tko) je pristupio mom računu zbog čega isti biva zaključan. Ali, zbog čega sam nakon toga ograničena kao korisnik te usluge? Stvarno ne razumijem.

I najgluplji savjet koji netko može dati je da se netko kome se to čini makne sa spomenute mreže. Ne. Zašto bi se bilo tko micao s Facebooka? Pa, to cenzori i žele. Upravo suprotno. Trebamo ostati gdje jesmo kako bismo saznali koliko daleko ide ta nova FbCenzorskaUDBa u svom teroru nad nedužnim ljudima koji ne čine ništa loše. Naprotiv. Poštujemo pravila i ne objavljujemo nikakve nepoželjne sadržaje. Nemaju baš nikakve argumente za ovakav teror, pa se bave zaključavanjem naših računa, i to svima nama iste sekunde, u isti dan, minutu i sat. Pa neka netko kaže da je to slučajno.

Sead Alić mi je u jednom razgovoru lijepo rekao: „Žele vas uništiti dok ste još mali, dok još niste narasli.“ Kakve li tužne spoznaje da te netko želi uništiti, odnosno da želi uništiti posao koji radiš, ili bolje reći – kojega pokušavaš raditi, jer oni ti naprosto ne daju da ga radiš. Oni koji su uspjeli razviti svoje portale prije pojave ovih demona, njih demoni danas ostavljaju na miru i ne mogu im više ništa, što se najbolje vidi upravo na Facebooku, jer svi ostali portali slobodno i bez ikakvih problema dijele sve svoje sadržaje po grupama i nitko ih ne blokira, niti im zaključavaju račune.

No, eto, portal Epoha je danas glavna meta virtualnih terminatora i samo naše postojanje ih uništava. Svaki novi dan postojanja portala Epoha njima je noćna mora, jer znaju da taj portal djeluje na volonterskoj bazi bez ikakve zarade, da ga radimo iz čistog entuzijazma i njegove strukovne povijesti i zato je baš istodobno i smiješno i žalosno i na neki način tragikomično njihovo uporno uništavanje našeg portala. Valjda se svakodnevno pitaju – Zar ih još nismo uništili? Pa onda glavni među njima, naredi nekome od plaćenih uhoda, onako iz dosade, uz jutarnju kavu: “Daj im opet zaključaj račune da više nestanu s lica zemlje.”

A mi kao budale uredno plaćamo sva moguća davanja državi, komorni doprinos HGK, sve moguće doprinose, poreze, prireze, godišnji porez Vijeću za elektroničke medije i tako dalje. I to nam je hvala što ovom društvu nešto dajemo, ne dobivajući baš ništa zauzvrat, osim moralne podrške naših čitatelja na kojoj smo izuzetno zahvalni.

Imamo pravo na jedan drugačiji uvid u ovu čudnu stvarnost, na jedan pogled lišen okova sustava okrenut traženju istine. Čvrsto vjerujem kako imamo pravo promatrati svijet svojim vlastitim očima. Kakav je to svijet u kojem ne smiješ ukazati na nepravde? Kakav je to svijet u kojem se zatire sloboda govora i u kojem se medijima smiju zvati samo oni mediji koji su usko vezani uz političke stranke i korporacije? Kakva je to demokracija?

Diana Rožić Turčan u svom je komentaru na moju objavu o ovoj nepravdi koja nam se sustavno nanosi, iz duše napisala:

„Ovo bi svatko od imalo savjesnih ljudi trebao prijaviti. Dobro znamo koliko je naših podataka sama platforma pokrala. Mislim da je vrijeme da se svi skupa odupremo Facebook-u i pokažemo im da smo upravo MI oni koje će oni jedino i trebati, da bismo ih održavali. Ja sam se osigurala.

Sudjelujem na drugim provjerenim platformama. Ionako, budući da su stvorili ovakvu represiju oni sami sebi, svatko iole logičan shvatio bi da bilijarde ljudi misli isto kada im se zadire u privatnost. Moje je pravo po Ustavu, da pišem. Moje misli ne mogu oni ugušiti nikakvim silama. Naše mišljenje je njima postalo irelevantno. Onda, gdje je tu demokracija? Nema je. Ne postoji način da se demokracija uopće sprovodi, jer lobi se stvara prirodnim instinktom za biti dio nekoga/nečega. Tada vjernost stranci postaje bitnija od posla kojim se bave i o kojima ovisi cijela naša zemlja.

Imamo telegram, parler, gab, vk, imamo blogove, imamo znanje. Parler i Gab su trenutno najsigurniji. Duck.go također (browser). Treba maknut google i početi raditi na načinima kako se brzo i efikasno sigurno može surfati netom.

No, oni radije grade ženu robota u svim pozama i raspoloženjima…na takve besmislene stvari ide naš novac, također. Mi nismo suvereni niti u jednom smislu te riječi. Da jesmo, ne bi posuđivali i uzimali novac od Europe. Sve regulative i naređenja stižu iz EU, kako bi postale “kao one”, suverene zemlje ČLANICE EU. Onaj tko to još ne kuži, da li ikad hoće ovisi o tome koliko ima u glavi, zna li matematiku i razaznat crno od bijelog.“

Hvala ti, draga Diana, na ovim riječima. Doista ne znam zašto nam se to čini i osjećaj koji me obuzima je – gađenje prema zlu koje je glavni motiv tim demonima. Može li ih netko cijepiti protiv zla, da se bar malo odmore sami od sebe i od pandemije zla koja ih je zahvatila? Neka ih filantrop Bill Gates svako malo cijepi nekim super boosterom protiv zla koje živi u njima. Bilo bi to sjajno i pružila bi nam se prigoda da se svi mi odmorimo od njihove zlobe i pakosti.

Poruka plaćenicima: Sramite se. Gadovi ste i to znate. Svjesno činite zlo drugima, a karma je, ako niste znali, nepogrešiva, na to ste zaboravili. Kako možete mirno šetati ulicama i ne bojati se da će vam neka cigla pasti na glavu? Toliko ogorčenja ste svojim zlom navukli na sebe da mi na vašem mjestu ne bi bilo svejedno. Takve kao vi nitko ne voli osim onih sličnih vama koji uživaju da se nekome čini zlo. Tolikim ljudima uništavate živote i pritom očekujete nešto dobro od života?

Isto pitanje vrijedi i za Amerikance koji financiraju te zlotvore. Nisu ti diplomati nikakvi dobrotvori, niti borci za slobodu i demokraciju. Nisu oni došli tu samo uživati na našoj obali i u našim hotelima i restoranima sa svojim debelim novčanicima. Došli su tu dijeliti nam svoje bezvezne savjete o uspjehu koji nikoga živog ne zanimaju, živjeti kao bubrezi u loju, organizirati beskrajne sastanke uz bogate prigodne zakuske po našim županijama i razna besmislena događanja koja nikoga živog ne zanimaju i svjesno uništavati naše poslove i ubijati u pojam lokalno stanovništvo, skidati s nišanom jednog po jednog domaćeg čovjeka, kao u streljani bez imalo milosti. Zato ih i čeka to što ih čeka.

Jer, ako mi koji smo se tu rodili zbog njih budemo gladni, njihova je sudbina zapečaćena. Znate li što piše na ulazu u Danteov Pakao? Lasciate ogni speranza voi ch’entrate… (Napustite svaku nadu vi koji ulazite.) To je baš u skladu s vašim očekivanjima od života, svih vas koji činite drugima zlo bez imalo milosti, jer ono što dajete, to ćete i dobiti zauzvrat.