Punih devet mjeseci od početka rata u veljači ove godine, Macron počinje uviđati da ga je izigralo derište iz Bijele kuće. Da, “Where Am I Going Biden” zapravo nije tako glup kao što izgleda ili se ponaša. Pravi pobjednik ukrajinskog rata daleko je Amerika, koja je Europu učinila ovisnom o svom LNG-u, dok su Europljani ti koji moraju živjeti kao izbjeglice u vlastitoj zemlji nakon što se troškovi prebace na njih.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron prošlog je tjedna otputovao u Washington DC u prvi državni posjet Bidenovoj administraciji, ali ne prije nego što je dopisniku australskog lista 60 Minutes Billu Whitakeru rekao da se odnosi između povijesnih saveznika trebaju resetirati.

“Kako su odnosi izašli iz sinkronizacije?” upitao je Whitaker.

“Mislim da su ova administracija i predsjednik Biden osobno jako vezani za Europu”, rekao je Macron. “Ali ako pogledate trenutnu situaciju, doista postoji desinkronizacija. Zašto? energija. Europa je kupac plina i nafte. SAD je proizvođač. I ako pogledate situaciju, vidite da naše industrije i kućanstva ne kupuju po istoj cijeni. Dakle, postoji veliki jaz koji utječe na kupovnu moć i konkurentnost naših društava.”

S obzirom na to da je Rusija smanjila svoje isporuke prirodnog plina Europi i tržište je u previranju, Europa kupuje više od SAD-a, ali po cijeni šest puta većoj od one koju plaćaju Amerikanci.

“Rekli ste da se prijatelji tako ne ponašaju”, upitao je Whitaker.

“Da, jako smo uključeni u ovaj rat zajedno zbog istih načela”, rekao je Macron. “Ali cijena ovog rata nije ista – s obje strane Atlantika. I morate biti – vrlo svjesni toga.”

Ali gore od toga da bude samo rob u vezi koju njegov gospodar ima, francuski je predsjednik također ogorčen zbog novih poreznih olakšica koje se daju industrijama u SAD-u koje su povezane sa zelenim poslovima, prilično nespretno akronimom irske paravojne organizacije, IRA-e. .

Bidenov Zakon o smanjenju inflacije je prilično pametan na površini. Ali to će još više pogoditi europske tvrtke, što će navesti mnoge da se prvo zapitaju je li to antikonkurentsko prema pravilima WTO-a i drugo nada li se Biden da će nova inicijativa potaknuti tvrtke iz EU-a da se presele u SAD i otvore još više radnih mjesta „za strica Sam-a“.

Ili IRA – novi zakon za stvaranje zelenih radnih mjesta u SAD-u s poreznim olakšicama za električne automobile i proizvodnju čiste energije u Sjevernoj Americi.

“Razina subvencija sada je dva do tri puta viša u SAD-u nego u Europi. Potpuno smo na istoj strani u ovom sukobu. Vrijedno radimo. I mislim da će dan nakon sukoba rezultat biti slabija Europa, jer je velik dio njezine industrije jednostavno izbrisan. Mislim da to nije u interesu američke vlade pa čak ni američkog društva”, rekao je Macron. “Mislim da je glavni interes, naravno, zaštititi svoju srednju klasu, što je vrlo pošten interes. Ja – činim isto za svoju zemlju. A to je biti konkurentan protiv Kine. Ali rezultat nedavne odluke o ovom momentumu je, rekao bih, loš za Europu.”

Ursula von der Leyen se slaže i također je govorila o protumjerama za izjednačavanje uvjeta za tvrtke iz EU-a. Ali moglo bi biti prekasno. Za takve mjere potrebno je vrijeme i Bidenov dogovor s Macronom da se “riješi problem”mogla bi biti taktika za uštedu vremena. Mnoge njemačke tvrtke ne ostaju okolo da vide je li Macron izigran ili ne. EU jednostavno nije u stanju zastupati interese svojih građana ili poduzeća. To je već sto puta dokazano i ono čemu sada svjedočimo je kolaps EU na više razina. I što se više bude predavala slijepoj dogmi vratolomija poput onih u Europskom parlamentu, to će Europa više tonuti. Stara Europa treba reset sa SAD-om. Ali hoće li EU biti ta koja će preuzeti inicijativu s najstrožim trgovinskim sankcijama od svih – naime, ukidanjem sankcija protiv ruske jeftine nafte? Malo vjerojatno, iako se već čuju glasovi da postoji granica dokle zemlje EU mogu ići s time.